Naručeni i ne kažnjeni ratni zločin države Srbine i CG
DAN KADA SU U ŠTRPCIMA IZ VOZA "LOVĆEN 671" OTETI I LIKVIDIRANI BOŠNJACI
Autor: B.net
Objavljeno: 27. Feb 2021. 14:02:43


Otmica u Štrpcima je naziv za zločin od 27. februara 1993. godine kada su, uz znanje MUP-a Srbije i Vojske Jugoslavije, pripadnici srpskih paravojnih jedinica pod komandom ratnog zločinca Milana Lukića, oteli grupu putnika iz voza "Lovćen 671" na relaciji Beograd – Bar.

Oteti putnici, 18 Bošnjaka i jedan Hrvat, su potom likvidirani. Većina ubijenih su bili državljani SR Jugoslavije i bili su uglavnom iz Priboja, Prijepolja, Beograda i Podgorice. Među njima je bilo i državljana Bosne i Hercegovine. Posmrtni ostaci 16 putnika još nisu pronađeni, dok su posmrtni ostaci Rasima Ćorić i Jusufa Rastoder pronađeni u jezeru Peruċac. Nekompletni ostaci trećeg putnika Halila Zubčevića su također pronađeni u jezeru Peruċac.

Među izvedenima iz voza je bio i jedan crnac čija je sudbina nepoznata.

Iako je nekoliko direktnih izvršilaca osuđeno, još uvijek se ne znaju imena onih koji su naredili i organizovali ovaj zločin.

Postoje dokumenta koja ukazuju da je ova otmica bila unaprijed pripremana i da su ŽTP, MUP Srbije i Vojska Jugoslavije bili upoznati sa tim da će "pripadnici Srpske vojske opštine Rudo izvršiti zaustavljanje voza i odvođenje putnika". Prema izjavama svjedoka, nakon polaska voza iz Beograda, kondukter je, u pratnji dvojice policajaca, pregledao karte, i upisivao svačije ime na kartama, navodno zbog šverca. Pruga Beograd - Bar jednih kratkim delom prolazi kroz Bosnu i Hercegovinu, blizu mjesta Štrpci, ali voz tu inače ne staje. Kako se voz bližio bosanskoj granici, policija i vojska je započela legitimisanje po hodnicima, odvajajući muslimane, dok su ostale tjerali u kupee. Voz je nakon toga, mimo reda vožnje, zaustavljen u Štrpcima i grupa kidnapovanih civila je izvedena iz voza.

- „Sve je bilo kao na filmu. Voz je stao zbog crvenog signala na samom ulazu u tunel. Otmičari su bili uredno uniformisani, osim jednog koji je imao bradu i crnu šubaru sa kokardom. Kada su zatražili lične karte, sve je ličilo na rutinski postupak i dok niju počeli da odvode ljude izgledalo je da nekog konkretno traže. Bilo je komentara da traže njihove bjegunce, po nekome je bilo jasno da su cilj Muslimani. Iz bifea je u majici kratkih rukava, iskočio na snijeg jedan od putnika vičući: 'Koljite balije'. Najjezivije je bilo to što, u stvari, nije bilo nikakvog otimanja. Niko se nije bunio, sve se odvijalo u zlokobnoj tišini. Sve to nije trajalo mnogo duže od pola sata. Začudo, voz je nastavio put kao da se ništa nije desilo.“ (Izjava jednog od očevidaca)

Svjedočenja putnika ukazuju da je između vojnika koji su bili u vozu i onih koji su voz zaustavili u Štrpcima postojala saradnja. Kidnapovani civili su odvezeni u selo Prelovo kod Višegrada, gdje su ih u fiskulturnoj sali osnovne škole postrojili, prilikom pretresanja oduzeli novac, nakit i druge vrijedne stvari, a zatim tukli. Poslije toga, oteti putnici iz voza su vezani žicom, ubačeni u kamion, potom odvedeni u pravcu Višegrada i likvidirani u jednom selu nedaleko od Drine.

Žrtve zločina u Štrpcima su:

Esad Kapetanović (19),
Ilijaz Ličina (43),
Fehim Bakija (43),
Šećo Softić (48),
Rifet Husović (26),
Senad Đečević (16),
Ismet Babačić (30),
Halil Zubčević (49),
Adem Alomerović (59),
Muhedin Hanić (27),
Safet Preljević (22),
Džafer Topuzović (55),
Rasim Ćorić (40),
Fikret Memović (40),
Favzija Zeković (54),
Nijazim Kajević (30),
Zvezdan Zuličić (23),
Jusuf Rastoder (45) i
Toma Buzov, vojni penzioner iz Beograda.

Neka je vječni rahmet svim žrtvama, a zločincima pakao na ovom i budućem svijetu!

Korišteni materijal: Feljton: Otmica u Štrpcima 1993. godine;
Literatura:
Otmice u Sandžaku, Sandžački odbor za zaštitu ljudskih prava i sloboda, 1996.
Otmica u Štrpcima, Fond za humantirano pravo, 2003.