Omer Hadrović Edo iz Udruženja za zaštitu historijskih vrijednosti „Haber“ koje je dobitnik Šestoparilske nagrade i Zlatnog grba Sarajeva, reagovao na objavu Damira Nikšića:

- Nije čudo to što agresori na našu zemlju, godinama, negiraju sve ono što su nam činili tokom odbrambe-oslobodilačkog rata u BiH 1992.-1995. godine u svom nastojanju da izjednače žrtve i zločince, kaže Omer Hadrović Edo, producent Udruženja za zašttu historijskih vrijednosti „Haber“, u svojoj reakciji na objavu Damira Nikšića, zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo koji je u svojoj objavi, između ostlog, napisao kako su "Markale simbol ratnog zločina, ali i simbol ratnog profiterstva". No, kada takvo nešto, kao normalno, prhvati neko ko živi na teret poreznih obveznika Bosne i Hercegovine to postaje bezobrazno, sramotno i nemoralno. Kao patriota BiH, borac, RVI, čovjek, prijatelj, sin i otac imam pravo da reagujem. Je li Vas stid Damire? Dan 5.februar je dan stradanja građana Sarajeva, nevinih civila na Markalama. U godini su samo dva dana, koja obilježavaju stradanja na Markalama, 5.februar i 28.avgust. Ta dva dana su simbol ratnog zločina nad civilima, djecom, omladinom i odraslim. Je li Vas stid da te masakre poredite sa ratnim profterstvom? Licemjerno je vaše pametovanje. Vaše riječi su vas učinile bezvrijednim i nebitnim. Očito da nisi vidio kadrove iz dokumentarnog filma „Sarajvski masakri“ ili nekih drugih projekata koji zorno govore o tome kako je nemoralno, neljudski i vrlo bezobrazno žrtve povezivati sa ratnim profiterstvom. Mi koji smo prošli golgotu opsade Sarajeva i koji smo na svojim leđima osjećali „merhamet“ agresora koji nas je nemilice „častio“ granatama, snajperskim hicima i drugim vrstama onog što je ljudima zagorčavalo život nemamo pravo dopuštati takvima da nas na bezočan način lažu i na stare rane, svojim otrovnim strijelma, posipaju so. On koji su golgotu Bosne i Hercegovine gledali sa strane ne trebaju nas uvjeravati da se ono što smo gledali svojim očima, u stvarnosti, nije dešavalo. Kada iza sebe nemaš ništa konkretno sa čim bi se legitimisao onda je šprdačina sa svim i svačim, pa i našim svetinjama, nešto sa čim se dolazi u žižu javnosti i postaje „neko jako važan“. Takvima su moral, pravda i poštenje strane stvari. Otuda, od „umišljenih junaka“ mogu postati samo neko ko će biti u kaljuzi moralng dna i na stubu strama.