SIHIRBAŠICA
Autor: Said Šteta
Objavljeno: 20. Dec 2020. 01:12:53
Ilustracija


Neprijatelj je cijelo jutro gađao naše položaje tenkovskim granatama. Dva nerazdvojna druga Šerif i Suad, ili kako ih je cijela brigada zvala Šero i Sudo, danima su zajedno ostajali u rovu. Zajedno su odlazili kući na kratak odmor i opet u planinu, pod bukvu.

Kao paučina u kući zlih duhova visila je smrt u zraku. Život je bio karta za kratko putovanje. Svjesni tog nisu puno ni pričali. Tek su progovorili kada se čulo novo tenkovsko ispaljenje.

- Šero, pazi mi djecu!
-Šta ti je bolan Sudo. Ako nam je ići sa ovog dunjaluka, zajedno ćemo.
Trznu se Šerif kao da mu Suad reče nekakvu uvredu, pa se zagleda kroz dvogled na susjedno brdo sa kojeg je udarao tenk. Malo se gornjim dijelom tijela zaklonio za bukvu, dok je sa druge strane više naslonjen nego zaklonjen sjedio Suad. Prasak granate prekide kratki razgovor i misli kojima se Šerif bio taman ogrnu. Zemlja, kamen i geleri, te odsječene grane, padali su uz lomljavu. Na mjestu gdje je sjedio Suad samo ostaci mesa i krvi koji nisu odavali konture čovjeka. Granata ga je pogodila direktno. Šerif teško otvori oči. Lice crno od barutnih gasova, učinilo se crnim za cijeli život. Niz tijelo se slivala krv! U jednom uhu je brujalo, dok drugo nije ni osjećao.

Probudio se u bolnici umotan zavojima poput mumije. Nakon desetak dana bolnica ga otpušta jer su pristizali teži ranjenici. Sa štakama se uputio kući na periferiji grada, pa zastade blizu Suadove. Bili su komšije! Sklonio se u sjenu lipe na čijim granama su visili tragovi osušenog cvijeta. Nije htio da ga vidi neko od Suadovih. Ugleda kako se nepoznat muškarac primiče ulazu. Bješe mu ipak odnekud poznat. Da! Viđao ga je kako po pijaci prodaje kilogram brašna za dvadeset i pet njemačkih maraka. Švercer!

-Uhh! Zar će ga pustit u kuću. Suadova žena mu otvori vrata i švercer brzo nestade iza njih.
- Ni četresnica nije prošla, a već je zadigla rep? Gunđao je u čudu dok je palio cigaretu “sarajevske Drine”. Donijeli mu drugovi sledovanje iz brigade. Ma dobra, samo joj kutija od listova školskih udžbenika, pa se nešto i nauči. Kući je stigao s mukom i samo legao. Supruga pomisli kako ga boli plaho pa izađe pred vrata, i ostavi ga u tišini. Šerif se brzo oporavio. Ostao gluh na jedno uho, da ne sluša polovicu dunjaluka. U licu crn! I rođena majka teško ga prepoznaje. Ali živ, ili se samo činilo?
Ubrzo se oglasi primirje. Potpisali Deyton! Šerif se vratio na posao. Radi za paket. Nekad im daju bonove koje mogu potrošiti samo u radnjama ratnih profitera. Suadova žena brzo zaboravi onakvog čovjeka, pa po gradu bere muškinje k’o gljive.

- Sram je bilo! Naki čo’jek! Još da je ona neka ljepota pa joj se ne da mirovati. Ma šta ja tu okolišam, ma nije ni za okokuće. Znaš li ti da mi je rekao da mu pripazim djecu? A kako ću im prići, evo kako? Kada bezobraznica samo na sebe misli.

Šerif ljutito strese svojoj hanumi sve u lice da je više nikad nije spomenula. Na poslu mu je često prilazio Osman zagondžija. Dan mu je počinjao i završavao pričom o ženama. Jedno je sigurno da su mu se sve sviđale i Osman je vješto konstruisao priču kako ih niže na svoj gajtan želja, jednu po jednu, kao bopke. Ali kada ispriča Šerifu da je pored rijeke sjedio sa Suadovom hudovicom i zagledao joj “rutave noge”, prosipao je so na Šerifovu ranu koju je nosio za svoga druga. Čovjeka kojeg je čuvao u mislima kao ratnika, prijatelja, brata. Sa njim i sad druguje u svojim samotnim noćima, kada se vrate slike rata, pa nema kome ispričati bol što se nakupila. Šta ako ga za djecu upita?

-Zar nije mogla naći čovjeka kakav je Ramo. Eno ga oženio hudovicu šehida, djecu joj odgojio i zajedno svoju djecu stekli. Slijep je, ali Ramo vidi dušom insana dalje od svih nas što oči imamo. A što god rukom dodirne u hair pretvori. U njegovom se glasu često kupamo kada nas nešto povuče na dno.
Mogla je vala k’o Bedrija. Ostade mlada sa dvoje djece kada joj je čovjek poginuo. Pokrila se pa djecu kraj sebe i lijepo ih izvela na salamet. Fakultete završili oboje, i svoju sreću našli, a Bedrija sad pored stare majke. Kada je sretnem pogled joj ljubi zemlju, a ja poželim da je zagrlim k’o rođenu sestru. Nije ona bolan muško pogledala nikad. Sigurno i sad više voli svog šehida nego muškinje cijeloga svijeta. Insan! A ona uspaljenica dunjaluk zapoganila pa likuje. Ne zna bezobraznica da i od najvećeg vulkana ostane samo velika rupa.


Skoro pa ljutito reče Šerif svojim mislima i potonu u tišinu.
Prolazile su godine k’o mutna voda. Šerif je gledao Suadovu djecu kako odrastaju, kao tuđe voćke kada preko tarabe mame a ne smije im pružiti ruku. Srce mu se cijepalo! Boljelo ga je neispunjeno obećanje svom drugu. A Suadova hudovica udala se za nekog Muju Pitore. Krečio stanove i farbao stolariju po Italiji, pa ga prozvaše Pitore. Donio navodno puno para. Nije izdurala koji mjesec i vratila se kući svojim siročićima, ali sva u šljivama ispod očiju. Šakom joj Mujo naslikao šljive ispod oka, pa dugo nije sunca ugledala. Zato njega zovu Mujo Pitore, pomisli Šerif dok je prolazio pored njene kapije. Nedugo poslije za nju se pročuo glas da spletkari u svačijem životu. Voljela je zaviriti u tuđi tanjir više nego iz svoga ručati. Zabadala nos, onako ohola, kako to narod opisa, da straha nema a guzice se ne boji. Svekra i svekrvu je otjerala na onaj svijet, i bi joj malo. Samo se pojavi poput crne mačke da ti preko puta pređe. Baci sihr da insan nije rahat, a ona se veseli u svojoj pakosti.

- Sihirbašica! Izusti Šero sav gnjevan kada je ugleda u gradu, rasčupana k’o kada centrifuga izbaci haljetak u najvećoj brzini.

- A šta je to sihirbašica? Upita ga Nećko amputirac, potpuno odsutan u svojim ratovima što su mu misli zaokupili dok su šetali do Treffa da kahvu popiju.

- To ti je žensko što šejtana zajaše, pa čuješ topot kao da juri stotinu konja, a na cesti ugledaš samo magaricu. Nit je za tovara, niti za obora. Zadiže rep da ovaj dunjaluk što više zapogani. Pod svačiji jorgan voli zaviriti, a pod njenim k’o pod ciganskom čergom, nema šta nema. Eto, pa ti vidi! Nije je lijepo ni pod suncem sresti, a u akšam svi joj šejtani pod suknjom zaigraju. Sakuplja putnike za džehennem. Ni kašika meda kraj nje nije slatka. Sihirbašica!

Šerif odbaci dim cigarete, pa spusti pogled u šoljicu kahve ne bi li ga tamo utopio. Vrati se u svoj rat iznutra da puca u mrskog neprijatelja, dok ga mir nepravedno ubija. Nako bez metka!