Na današnji dan 2017. godine Žalbeno vijeće suda u Hagu je potvrdilo osuđujuće presude čelnicima tzv. Herceg-Bosne: Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću.

Presuda je izrečena za Udruženi zločinački poduhvat (UZP) u osam općina i pet zarobljeničkih centara na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Prlić je osuđen na 25 godina zatvora, Stojić, Praljak i Petkovića na po 20 godina zatvora, Ćorić na 16 godina zatvora i Pušić na 10 godina zatvora.

Haški tribunal je potvrdio da je dio UZP-a i tadašnje rukovodstvo Hrvatske na čelu Franjom Tuđmanom. Utvrđeno je da su, osim Tuđmana, u UZP-u učestvovali i tadašnji ministar odbrane Hrvatske Gojko Šušak i načelnik Generalštaba Hrvatske vojske general Janko Bobetko, a da je cilj bio stvaranje velike Hrvatske u granicama Banovine iz 1939. godine.

Žalbeno vijeće je potvrdilo da je cilj udruženog zločinačkog poduhvata bio stvaranje hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini koji bi omogućio ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda, putem etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva.

Na ovu presudu saopćenjem za javnost podsjetili su i iz Udruženja logoraša Mostara.

- Presuđeni zločinci su personifikacija zla na prostoru Grada Mostar i Bosne i Hercegovine, a sve sa ciljem provođenja politike koja je željela napraviti etnički čist prostor samo za jedan narod.

Sve žrtve u toj presudi su vidjeli tračak nade da će doći do katarze sljedbenika tadašnje politike zločina, počinjenih zbog političkih ciljeva i teritorijalne pretenzije na našu jedinu Bosnu i Hercegovinu, a sve zarad stvaranja čistih etničkih prostora – naveli su iz Udruženja.

Logoraši Mostara i Hercegovine, dodali su, bit će podsjetnik na to vrijeme zločina i oni koji će opominjati buduće generacije da se izgradnja „svoje sreće” ne gradi na tuđoj nesreći i na zločinu.

- Pogubnost takve politike pokazala je presuda Haškog tribunala kojeg ti isti u jednom momentu priznaju, a u drugom ne priznaju , jer se kosi sa njihovim ciljevima. Svi sljedbenici Tuđmanove fašisoidne ideje „humanog preseljenja” na prostoru našeg grada i Bosne i Hercegovine su doživjeli potpuni fijasko koji se ogleda u izricanju presude, koja je historijski fakt i historijska opomena za sve one koji još žive tu ideju i istu slijepo slijede. Svjedoci smo da su zločinci osuđeni, ali ideja i te kako živi u politici političke partije koja za sebe voli da kaže da je „legitimni“ predstavnik hrvatskog naroda. Odraz takve politike je pokušaj stvaranja i stolnog hrvatskog grada, ali im poručujemo da će ta suluda ideja završiti kao što je završila i tzv. HRHB, a to je na „smetljištu“ historije - naglasili su iz Udruženja.

Također, pozvali su građane Mostara da izađu na izbore, koji se u njihovom gradu održavaju nakon 12 godina i da, kako su naveli, „ideju čistih prostora porazimo i napokon zatvorimo vrata za sve one koji jašu na ovoj ideji godinama“.

- Mostar je grad za sve bez obzira na vjeru, naciju i boju kože te sa tim se moraju pomiriti i najveći sljedbenici ideje tzv. HRHB.

Moramo još reći, po ko zna koji put, da su žrtve koje su preživjele torture u logorima tzv. HR HB razočarani radom svih pravosudnih institucija u Bosni i Hercegovini. Rezultat tih pravosudnih institucija u kažnjavanju ratnih zločinaca na ovom prostoru je poražavajuće.U našem slučaju smo ogorčeni na rada Kantonalnog tužilaštva HNK, koje svakodnevnim aktivnostima pokazuje žrtvama ali i zločincima da se zločin isplati, a sve iz razloga ne provođenja istraga protiv počinioca ratnih zločina na prostoru Hercegovine. Umjesto da im ova presuda bude poticaj za aktivnije istraživanje počinjenih zločina i procesuiranje zločinaca koji slobodno šetaju gradom i stvaraju osjećaj straha kod žrtava, dešava se obrnuto, ova presuda je bila za iste poticaj da se ti zločini zataškavaju i da se istrage ratnih zločina svedu na minimum.

Pitamo Tužilaštvu HNK da li su aktivnosti koje provode na prostoru Hercegovine pokušaj izjednačavanja i pravljenja balansa neprocesuiranjem ratnih zločinaca koji su nas držali zatvorene i pod neviđenim torturama u logorima Heliodrom, Dretelj, Gabela, Ljubuški, Široki, Koštana bolnica i još mnogima koji nisu registrovani kao mjesta zatočenja naših članova- naveli su u saopćenju.

Ustvrdili su i da su razočarani djelovanjem svih političkih subjekata u dosadašnjem periodu.

- Jasna je činjenica da su logoraši jedina kategorija žrtava rata koja nema apsolutno riješen status niti su prepoznati u bilo kom zakonu. Sve nam ovo govori da smo sve više nepoželjni svjedoci jednog vremena koje će ipak ostati zapisano kroz historiju zahvaljujući ovoj presudi, a ne onom što su svi politički subjekti učinili kako bi se taj status riješio. Cijeloj bh. javnosti skrećemo pažnju da institucije koje bi trebalo da zaštite žrtve, ne rade svoj posao.

Pitamo sve državne i federalne institucijama te sve političke subjekte, šta čine na zaštiti logoraša koji su jedina kategorija žrtava rata koja nije prepoznata niti u jednom Zakonu?

Šta čine na tome da žrtve UZP-a uz pomoć tih istih institucija ostvare svoja pravo za naplatu ratne odštete od strane Republike Hrvatske koja je aktivni učesnik UZP-a?

Po ko zna koji put skrećemo pažnju svima koji uredno primaju plate za svoj „rad” da su dužni štititi interese svih svojih građana bez obzira na ime, vjeru i naciju, a posebno žrtava proteklog rata među kojima su i logoraši da će njihova indolentnost na provođenju zakona biti mrlja na njihovoj savjesti. Svi će morati da shvate da će sa naše strane biti stalno opominjani na svoju obavezu brige o žrtvama tortura i na obavezu procesuiranja zločinaca, jer je to jedini način koji može donijeti mir i normalan život na ove prostore- kaže se na kraju saopćenja Udruženja logoraša Mostar.