HRIŠĆANSKO-KRŠĆANSKI POHOD PROTIV IZVORNIH MUSLIMANA EUROPE DOLAZI NA VIDJELO
Autor: Željko Milićević
Objavljeno: 27. Nov 2020. 16:11:26
Sažetak djelomične analize Arria-Formula sastanka Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija,
vođenog od strane Ambasadora Ruske federacije



ZELJKO MILIĆEVIĆ: U minuti 50:50 Dodik hvali Čovića i izjavljuje da ''dva naroda koja predstavljaju većinu (Srbi i Hrvati, opaska Ž.M.) imaju zajednički cilj, očuvanje mira''. Da li ovo sugerira da Bošnjaci ne žele mir? Osim toga, ovim se Bošnjake stavlja u razinu manjine - ovo je značajna izjava.
1. U samom uvodu u Arria-Formula sastanak, održan 24. novembra 2020. godine, ruski ambasador otvoreno pohvaljuje američku inicijativu, Daytonski sporazum. To je politički gledano neobično, ali i logično ako se gleda vjerski, a to je da ratovi protiv Islama traju i danas.

Ta izjava ruskog ambasadora je prvi znak i dokaz hrišćansko-kršćanskog križarskog pohoda, ali ovaj put u Europi, a ne u Svetoj Zemlji.

Na međunarodnoj konferenciji za medije u National Press Club-u u Washingtonu u aprilu 1993. godine sam upozorio na to i izjavio, između ostalog: ''Europa ne želi imati Muslimane u svojim kolektivnim granicama''. Taj citat je američka televizijska i medijska mreža CNN prenijela po cijelom svijetu. Ta se križarska mentalna fiksacija nužno odražava u Daytonskom sporazumu, kojeg Rusi pohvaljuju.

2. U drugoj minuti izjave, ruski ambasador potvrđuje da Rusija podržava ''sveobuhvatan sporazum'' kojim se garantira ''suverenitet i teritorijalni integritet'' - a što je očita neistina jer taj ''sveobuhvatan sporazum'' u stvari eliminira, kao prvo, suverenitet, a kao drugo prihvaća činjeničnu diobu Bosne i Hercegovine.

Bosna i Hercegovina je suvereno izišla na referendum kojim je suvereni narod postavio vladi zadaću - ustanavljanje suverene Republike Bosne i Hercegovine. Taj se je suverenitet potvrdio glasom u Parlamentarnoj skupštini i time se je potvrdio i teritorijalni integritet. Taj suvereni glas je postavio presedan kojim je Dayton, de iure, nelegalan u samom početku.



3. Ambasador, u nastavku uvoda, izjavljuje da je striktna provedba Daytona ''u interesu Bosne i Hercegovine'' - to je neistina i paušalna izjava - i u ''interesu šireg okruženja'' - nedozvoljivo je da šire okruženje ustrajava na očitom kršenju i ljudskih prava, i demokratski izražene volje većine izbornog tijela Republike Bosne i Hercegovine. Ovo je značajna izjava.

4. Ambasador navodi da je važno da ''tri političke stranke govore u imenu naroda Bosne i Hercegovine'' - taj je narod progovorio u referendumu i u skupštinskom glasanju 1992. godine i prema tome ova ambasadorova izjava samo predstavlja obmanu, ili nastojanje da se i narod i ''šire okruženje'' obmane. U nastavku je vidljivo da su ambasadoru puna usta iracionalnnih izjava koje nemaju veze s demokracijom, ustavnošću i pravom.

5. Valentin Inzko, nakon ruskog ambasadora, navodi da su ''sarajevski Srbi brutalno isključeni iz političkih dešavanja'' - kao prvo, upotreba emocionalnih pridjeva nema mjesta u jednom takvom dokumentu (Dayton) ako će se uzeti ozbiljno. Kao drugo, ova izjava dokazuje da kršćanska Europa, koja je utjelovljena u Valentinu Inzku, svakako i obavezno štiti interese ''sarajevskih Srba'' a i ''Sejdić-Finci'' tu nalazi isto tako zaštitu. Dakle, očito se radi o Judeo-kršćansko-hrišćansko-romsko demonizaciji Bošnjaka muslimanske vjere i Islama kao vjere i načina života. To je spretno i na brzinu Valentin Inzko umetnuo u temu sjednice, da se time još jednom upiše u zapise Vijeća sigurnosti UN da su Bošnjaci muslimani zlotvori. Ovo je mali detalj, ali je simptomatičan u ukazivanju na patologiju anti-muslimanstva Europe i šireg okruženja.

6. U osmoj minuti programa, Inzko ukazuje na mogućnost ''promjene Daytonskog Ustava''. Ovo je značajno, i vjerovatno je da ni on sam ne shvaća težinu te izjave - Dayton je moguće promijeniti.

7. Na kraju govora, Inzko prikazuje Dodika kao ''pouzdanog suradnika u gradnji institucija BiH''. Ovo je zagonetno i problematično. Trebamo se upitati da li postoji dodatni, ''izlazni plan'' za Inzka, kojim će se ustanoviti ''dodatne institucije'' a koje institucije će dalje, šire i dublje rasprostraniti međunarodnu, kršćansko-hrišćansku vladavinu Bosne i Hercegovine?

8. Nakon Inzka govori Dragan Čović koji u pozadini ima zastave (Daytonske) Bosne i Hercegovine i ratne paradržavne tvorevine tzv. HRHB pod kojom je počinjen Udruženi zločinački poduhvat. Samo to potvrđuje da je dioba Republike Bosne i Hercegovine činjenično usvojena jer se radi o sastanku Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija a ruski ambasador nije uložio protest.

9. U minuti 23:50 Čović izjavljuje da ''Dayton može imati utjecaja na slične situacije diljem svijeta'' - da li Judeo-kršćanska-hrišćanska-romska klika namjerava koristiti Daytonski model pogotovo u arapskom i širem islamskom svijetu?

Čović nastavlja izgovaranjem mnoštva praznih riječi i očigledno ne želi izići na vidjelo s planovima osim perfunkcionalnih izjava simptomatičnih zmijama hercegovačkog krša. On je opasniji nego što se prikazuje.

10. Nakon njega govori Milorad Dodik, koji u pozadini ima tri srpske zastave pod kojom su počinili agresiju i genocid.

11. Dodik naglašava da Dayton prepoznaje ''dva entiteta i tri naroda''. To je sidro koje će Srbi i nakon Dodika koristiti da nastave nametati ono čega nikad nije bilo prije. Ako su ''tri naroda'' konstitutivna, onda je samo jedan ''entitet'' konstitutivan - Republika Bosna i Hercegovina. Jer ''tri naroda'' su postojala prije Daytona i time postavila pravni presedan kojim se pobija ''dva entiteta'' pošto su ta ''tri naroda'' glasala 1991. i 1992. godine u jednom, izvornom ''entitetu'', Republici Bosni i Hercegovini.

12. Dodik naginje u emocionalnu tiradu, polaže pravo na cijelu Bosnu i Hercegovinu; u 42:30 minuti proglašava Bosni i Hercegovinu ''provizionalnom državom'' - što i jeste, ali samo zbog toga jer su se hrišćani i kršćani udružili protiv muslimana (primjedba autora, Ž.M.)

13. U minuti 40:45 Dodik tvrdi da je ''rat u Bosni i Hercegovini bio nametnut da bi se ona razdvojila i da su Srbi bili ti koji su se borili za Bosnu i Hercegovinu'' !?!? Da li to znači da je genocid počinjen da bi se spasila Bosna i Hercegovina? I ako je, čija je to, onda, Bosna i Hercegovina?

14. Iz Dodikovih izjava je vidljivo da su pravnici dobro prostudirali Daytonski sporazum jer ga spretno i elokventno koristi za promidžbu veliko-srpskih, odnosno anti-muslimanskih interesa.

15. U minuti 50:50 Dodik hvali Čovića i izjavljuje da ''dva naroda koja predstavljaju većinu (Srbi i Hrvati, opaska Ž.M.) imaju zajednički cilj, očuvanje mira''. Da li ovo sugerira da Bošnjaci ne žele mir? Osim toga, ovim se Bošnjake stavlja u razinu manjine - ovo je značajna izjava.

16. Dodik vidljivo koristi ovu priliku nastupa ispred Vijeća sigurnosti UN da promakne sebe kao primarnog vođu naroda u Bosni i Hercegovini.

17. U minuti 51:00 Dodik tvrdi da Inzko gasi Bosnu i Hercegovinu - da li se on priprema, pred očima svijeta, u televizijskom programu Vijeća sigurnosti UN, postaviti kao jedini pravi branitelj cijele Bosne i Hercegovine? Ovo pitanje je vrlo materijalno i aktuelno.

18. U minuti 51:31 Dodik nastavlja hvaliti ''nastojanja Srba i Hrvata za očuvanje Bosne i Hercegovine'' - da li to ukazuje na već ugovoren udruženi zločinački poduhvat II?

19. U minuti 51:40 Dodik ukazuje na ''osvetoljublje (navodno međunarodne zajednice) protiv Srba i Hrvata''. Dodik izjavljuje da ima ''viziju za Bosnu i Hercegovinu''. Ovo su uznemirujuće izjave. Njegov nastup izgleda borben.

20. U minuti 52:23 Dodik izjavljuje ''mi u Bosni i Hercegovini nećemo na to pristati (zabrana gradnje hidrocentrale)'' - to njegovo ''mi'' samo potvrđuje da se radi o potpunom svojatanju Bosne i Hercegovine od strane ''dva naroda koja imaju većinu'', i nadalje, da se on, opet, vidi kao vrhunskog vođu (svih) naroda i Bosni i Hercegovini.

21. U minuti 54:28 Dodik uspostavlja ''pravo republike srpske na samo-opredjeljenje'' na kojem će poraditi pravnici. Priprema na slijedeći korak, odcjepljenje silom.

22. U minuti 55:00 Dodik prijeti ''mi (Srbi) ćemo tražiti integraciju s roditeljskim savezom ukoliko ne budemo ostvarili svoja prava''. Utvrđuje se Velika Srbija, pred očima Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, i bez protesta od strane ruskog ambasadora.

23. U minuti 57:50 Dodik tvrdi da ''nema mjesta za nas, za moje ljude i za Čovićeve ljude'' u Bosni i Hercegovini. Srbi i Hrvati su time prikazani, opet, kao žrtve. Ovo je značajno, ovo je trasiranje puta, ovo je Dodikova i Čovićeva vizija budućnosti koja je, vjerovatno, mnogo bliža nego što mislimo. Ovim se opet ukazuje na planiranje udruženog zločinačkog poduhvata II a što je i potvrđeno u Dodikovom spretnom i skliskom protestiranju u vezi s vlasništvom vojne opreme na tlu RS.

Tako nam je počeo april 1992. godine, kad su počela natezanja oko raketa i kad je počelo raketiranje Sarajeva 6. aprila 1992., na godišnjicu nacističkog napada na Beograd. Osveta se nastavlja i vjerovatno je već u detalje isplanirana.

24. U minuti 59:30 Dodik ukazuje na ''značajne promjene u Daytonskom sporazumu'', i nastavlja na temu da ''mi nećemo prihvatiti taku Bosnu i Hercegovinu'' (nametnutu od strane vanjskih zemalja) i zaključuje sa izjavom o ''nestanku Bosne i Hercegovine''.

25. U minuti 1:01:00 Dodik opet hvali Čovića. Iako emotivan, ipak ima dobro pripravljene točke za nastup. Jasno je da se radi u zajedničkom planu.

26. U zaključku svog nastupa, u minuti 1:03:10 Dodik još jednom polaže pravo na naoružanje i oruđa koja su na teritoriji RS - ovo je uznemiravajuće.

27. Na kraju, u minuti 1:04:24 Dodik prijeti ''ako nije moguće živjeti kao dva entiteta i tri naroda, ja ću ići u borbu da se RS priključi kome god hoće da ju prihvati''.

Na sve to se je ruski ambasador osvrnuo s osmjehom i izjavom ''diskusija je očito bila otvorena''.

Nije mi bila namjera napraviti stručnu studiju pravnih detalja ovog sastanka, a koji detalji zaslužuju biti prostudirani, nego probati sagledati veliku sliku.

U mojoj ''perfunkcionalnoj'' analizi velike slike, ovo potvrđuje postojanje ugovora, dogovora ili sporazma - pa čak samo i tacitnog - na nekoj razini, dvaju naroda, Srba i Hrvata, u završnom komadanju Bosne i Hercegovine.