Ruski ambasador u UN-u Vasily Nebenzy ruši Visokog predstavnika Valentina Inzka radi dovršetka Dodik - Čovićevog „zajedničkog zločinačkog poduhvata“ protiv većine bosanskih građana

DR. MUSTAFA CERIĆ: Nisam siguran da li je bila ispravna odluka Bakira Izetbegovića da se ne odazove pozivu ruskog ambasadora Nebenzyaova da sinoć govori o stanju bosanskog društva i države nakon 25 godina od Dejtonskog sporazuma pred ambasadorima zemalja članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija i tako pomogne Valentinu Inzku u njegovom naporu da objasni svijetu ko, zapravo, remeti mir i sigurnost u Bosni? No, siguran sam da se nešto kuha oko Bosne na međunarodnom nivou. Bit će zanimljiv susret, ako ikad do njega dođe, između sinoć (koja koincidencija) imenovanog Blidenovog državnog sekretara Antonyja Blinkena, potomka preživjelih Holokausta i Milorada Dodika, koji jedva čeka da Mr Blinkenu kaže da negira srpski genocid u Srebrenici. Nasreću, Mr Blinken dobro zna ko je ovdje pravi monstrum a ko nije. Monstrum je onaj koji negira Holokaust nad Jevrejima i Genocid nad Bošnjacima u Europi. Jedno bez drugog ne ide. To će Dodik morat shvatiti – prije ili kasnije!

Visoki predstavnik UN-a za Bosnu smeta ruskom ambasadoru u Ujedinjenim nacijama Vasiliju Nebenzyaovu zato što ne dopušta „rušenje sistema balansa etničkih interesa“ u Bosni, sistema kojeg ruski ambasador Nebenzya želi srušiti u korist dovršetka Dodik - Čovićevog „zajedničkog zločinačkog poduhvata“ protiv većine bosanskih građana, koji vjeruju u modernu europsku građansku bosansku državu na principu demokracije, ljudskih prava i vladavine prava. To se moglo sinoć jasno i glasno čuti na okruglom stolu kojem su prisustvovali ambasadori zemalja članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija. (Otvori link ovdje)

U stvari, Dodiku, kojeg ruski ambasador na това́рищ podržava u razbijanju bosanskog društva i države, smeta svjedočenje zviždača (whistleblower), poput Valentina Inzka, koji je jučer Urbi et Orbi objavio da „negiranje Bosne i Hercegovine najviše dolaze iz RS-a. Također, tu je i postavljanje spomenika osuđenom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, poricanje genocida u Srebrenici i sve slične retorike koje ugrožavaju zajednicu. Nakon 25 godina, svjedoci smo da se teže ukinuti dejtonski instrumenti, a sve institucije nastale tada su očuvale mir i njihovo ukidanje bi uzrokovalo negativne politike. Bitno je razmatrati i mandat međunarodnih sudija u Ustavnom sudu BiH i to pitanje bi se trebalo riješiti. Mislim da je sjajno da u jednoj bh. instituciji u ustavnom sudu imamo usku saradnju između evropskih i bh. sudija", kazao je Inzko.

Ovakve detekcije o tome šta se danas događa i šta Bosni ubuduće treba smetaju monstrumu, koji ohrabren това́рищ Nebenzyaom nazva Inzka „monstrumom“, poput kočijaša iz Laktaša. Da ima dovoljno odgovorne patriotske svijesti, bosanski građani bi u jednom glasu to primitivno ponašanje trenutnog predsjedavajućeg Predsjedništva bosanske države osudili i ispričali se Valentinu Inzku za povredu njegove osobne časti, ali i časti bosanskog društva i države. Ovako se pravi monstrum iz Laktaša, koji sramoti čast ljudskog roda, šepuri i svoju primitivnu retoriku sve više širi u sarajevskim medijima do te mjere da se čovjek često pita gdje mi, zapravo, živimo – u Beogradu ili u Sarajevu? Ima li nas („naših“) ovdje?

No, obojici – Dodiku i Čoviću – smeta preglasni zviždač, poput Misije OSCE-a, koja u svom „Trećem javnom izvještaju“ o stanju i radu bosanskog pravosuđa iznosi svjedočenja, koja bi svaki odgovoran i savjestan bosanski građanin, a kamoli političar, morao više puta pročitati i shvatiti šta mu je raditi na očuvanju integriteta najvažnijih bosanskih državnih institucija. Dragi moji bosanski sugrađani, zar ovo svjedočenje ne treba da nas se tiče:

1) Nezakonito ponašanje sudija i tužilaca. U drugom poglavlju pod nazivom „Da li je kriza etike u bh. pravosuđu korijen problema“ navodi se: „Ključni faktor koji mora biti razmotren je pojava nezakonitog ili neetičnog ponašanja pojedinih sudija i tužilaca koji potencijalno manipuliraju ishodima u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa. Javna dešavanja u 2019. godini uistinu nude pregršt dokaza o (sve vidljivijem) političkom uplitanju u krivičnopravni sistem, a demonstrirala su i nespremnost VSTV-a BiH da podrži profesionalne i etičke standarde i osigura odgovornost u okviru pravosuđa.“ Dalje, pod tačkom 2.1. „VSTV BiH: nedostatak odgovornosti i upitna imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija“ istaknuto je da „Misija uočava da se određeni segmenti u pravosuđu, uključujući i unutar VSTV-a BiH, mogu motivisati određenim drugim faktorima, a ne poštivanjem zakona i etičkih principa, kako to dolikuje nosiocima takvih funkcija“, te da: „Dodjeljivanje ključnih pozicija u pravosuđu kao ‘nagrada’, a ne na osnovu zasluga, šalje veoma snažnu poruku pojedinačnim sudijama i tužiocima koji još uvijek pokušavaju da se pridržavaju etičkih i profesionalnih standarda u BiH. Drugim riječima, čini se da za karijerno i lično napredovanje u bh. pravosuđu, veze mogu biti od većeg uticaja nego rezultati.



2) Ispit profesionalnosti. Prema Izvještaju javna dešavanja u 2019. godini uistinu nude pregršt dokaza o (sve vidljivijem) političkom uplitanju u krivičnopravni sistem, a demonstrirala su i nespremnost VSTV-a BiH da podrži profesionalne i etičke standarde i osigura odgovornost u okviru pravosuđa. Navodi se i da „dodatnu zabrinutost izaziva to što je učinak specijalizovanih tužilaštava na državnom i nivou Republike Srpske – koji je u Drugom izvještaju Projekta ARC ocijenjen kao nezadovoljavajući – zabilježio čak i dodatni pad s obzirom da Tužilaštvo BiH i Posebni odjel Republičkog javnog tužilaštva RS nisu podigli nijednu optužnicu u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa u 2019. godini, što je „ispod svakog prihvatljivog standarda“. Istovremeno, učinak tužilaštava u Mostaru i Novom Travniku su „dramatično neadekvatni“.

Naravno, i predsjedniku Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) Bosne i Hercegovine Milanu Tegeltiji smeta zviždač OSCE, jer kod „Potkivanja“ ne smije biti ni domaćih ni međunarodnih svjedoka. „OEBS misija u BIH, u pogledu vladavine prava, NEMA mandat da preispituje i komentariše odluke sudskih, tužilačkih i disciplinskih organa, niti da se bavi tumačenjem domaćih Zakona od strane nadležnih institucija u pojedinačnim sudskim, tužilačkim i disciplinskim predmetima“ – Milan Tegeltija tako veli zato što, kao nigdje u svijetu već samo u Bosni, sudije imaju ekskluzivno pravo da sami sebe ocjenjuju i niko više pa čak ni OSCE, kao ni OHR. Stoga, ako se međunarodni zviždači ipak usude da to učine, onda ih treba protjerat iz Bosne jer това́рищ Nebenzyaov to traži.

Nisam siguran da li je bila ispravna odluka Bakira Izetbegovića da se ne odazove pozivu ruskog ambasadora Nebenzyaova da sinoć govori o stanju bosanskog društva i države nakon 25 godina od Dejtonskog sporazuma pred ambasadorima zemalja članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija i tako pomogne Valentinu Inzku u njegovom naporu da objasni svijetu ko, zapravo, remeti mir i sigurnost u Bosni? No, siguran sam da se nešto kuha oko Bosne na međunarodnom nivou. Bit će zanimljiv susret, ako ikad do njega dođe, između sinoć (koja koincidencija) imenovanog Blidenovog državnog sekretara Antonyja Blinkena, potomka preživjelih Holokausta i Milorada Dodika, koji jedva čeka da Mr Blinkenu kaže da negira srpski genocid u Srebrenici. Nasreću, Mr Blinken dobro zna ko je ovdje pravi monstrum a ko nije. Monstrum je onaj koji negira Holokaust nad Jevrejima i Genocid nad Bošnjacima u Europi. Jedno bez drugog ne ide. To će Dodik morat shvatiti – prije ili kasnije!

Međutim, važnije od Dodikovog shvaćanja šta ne smije a šta smije pričati i raditi u Bosni je shvaćanje bosanskih političara, koji tvrde da je njihova politika probosanska, da se moraju okupiti oko jedne sofre, oko jednog bosanskog stola. Zato razikujem da na ovaj način pozovem: Bakira Izetbegovića, Fahrudina Radončića, Denisa Zvizdića, Elmedina Konakovića, Nermina Nikšića, Ibrahima Hadžibajrića, Fuada Kasumovića, Željka Komšića, Bogića Bogićevića, Harisa Silajdžića, Zlatka Lagumdžiju, Ivu Komšića, Miro Lazović… da se u najskorije vrijem sastanu u Gradskoj vijećnici Sarajeva, glavnog grada bosanske države, kako bi otvoreno, iskreno, odgovorno, savjesno, bosanski razgovarali i dogovorili se oko opstanka i razvoja bosanskog društva i države na principima demokracije, ljudskih prava i vladavine prava. Manite se prazni priče. Uozbiljite se i ujedinite se radi opstanka, ostanka i sreće naše bosanske djece. Nikad u povijesti nije bilo potrebnije (i lakše) razgovarati i dogovoriti se oko osnovnih principa za bosansko društvo i državu:

1) Bosansko društvo multietničko s fokusom na pravo i dužnost svakog pojedinca da voli svoj bosanski dom, svoju bosansku domovinu i svoju bosansku državu!
2) Bosansko društvo talentiranih pojedinaca, koji imaju jednaku priliku za uspjeh!
3) Bosanska društvo sretnih građana, čija su prava na život, vjeru, slobodu, imetak i čast zaštićena vladavinom prava!
4) Bosanska država odvojena od religije, ali ujedinjena u vjeri u državnu istinu, pravdu, mir i pomirenje radi dobra i sreće svih njenih građana!
5) Bosanska država socijalne pravde za sve!
6) Bosanska država koja zna svoje pravo mjesto u Europi i svijetu!

SRETAN VAM DAN DRŽAVNOSTI BOSANSKE DRŽAVE!