OPET I JOŠ JEDNOM
Autor: Željko Milićević
Objavljeno: 03. Nov 2020. 23:11:07
ENGLESKI / ENGLISH
Razdoblje neistina u svim vidovima društvenog uređenja a pogotovo u politici i geo-politici je obuzelo naše dnevno življenje. Neistine su obvezatan izbor - de rigueur - promoviran od strane galamdžija, a koje se galamdžije tipično uspnu na vrh ljestvica u Zapadnom društvu, a koje Zapadno društvo možemo zasigurno okarakterizirati kao fundamentalno Judeo-Kršćansko. Svakako, vjerska mržnja bilo kojih i svih društava koja nisu Judeo-Kršćanska je ono na čemu se zasniva društveno-ekonomsko, vojno i inače širenje Zapada kroz stoljeća, s tim da je danas Islam najistaknutija meta bjesomučne vjerske i rasne mržnje.
Vođe Judaističkog i Kršćanističkog fundamentalizma, ekstremizma i stvarnog, institucionaliziranog državno-vjerskog terorizma graciozno krase glavne stranice dnevnih vijesti u središnjim i društvenim medijima. S tih nam propovijedaonica oni šire unaprijed dogovorene verzije njihovih ''istina''.
Neistine se stvaraju munjevitom brzinom i isporučuju se kamionima i brodovima, čime se s nesmislima zasićuju naša osjetila i smisli. Dovoljno je pogledati na trenutnog stanara Bijele Kuće i s time dobiti okus "istine" koja se nameće američkom i svjetskom življu. Elizejska Palača, nastojeći imati prestiž e da ne bi zaostala u tom naporu, te njen trenutni stanar Emmanuel Macron, otvoreno cilja na tako-zvanu vratnu žilu da bi zaklao ''Đavola'' islamskog.
Ovdje, bliže kući, Srbisti i Hrvatisti, a koji su Kršćanisti u Bosni i Hercegovini, zdušno rade da ne rezočaraju svoje Zapadne nadgledatelje, bjelosvjetske Judaiste i Kršćaniste.
Pošto se ovdje radi o jurišnom pohodu neistina, oni među nama koji su, nadajmo se, u većini i koji imaju zdrave i iskrene umove, imaju obvezu da dignu svoje glasove i suprotstave se lažima na način da citiraju činjenice, opet i još jednom. Ovo je vječna bitka racionalnog uma protiv snaga istinskog mraka.
Stoga, i u suprotstavljanju neistinama koje prožimaju naše dnevno življenje kad se radi o Islamu u Bosni - i drugdje - ja sam pod obvezom pred Jednim i Jedinim Bogom, kojem se svi mi pojedinačno i skupno klanjamo, ponavljati opet i još jednom što sam ja bio svjedokom tijekom genocida Bosne i Bošnjaka muslimana 1992-1995. Taj je genocid i dalje, još uvijek, u toku, pošto nije nikad bio ''spriječen'' i ''kažnjen'' (navodi su iz Čina I Ženevske Konvencije o Genocidu).
Danas postoje ljudi koji, možda, nisu čitali moj tekt iz 2007. godine u kojem sam opisao ulogu hrvatskih političkih i vjerskih vođa u genocidu Bošnjaka muslimana. Danas postoje ljudi koji bi da ne znaju za istinu kojoj sam bio svjedokom. Danas ima ljudi koji bi da mene nema - i to je istina. A svima onima koji su ateisti ili agnostici, želim reći da je istina da je mržnja i ratovanje o kojem pišem zasnovano na vjeri koja je poistovijećena s etnosom i rasom, te su oni time dio toga, htjeli to ili ne.
Političko vodstvo Hrvatske i Hrvata tijekom genocida 1992-1995. bilo je duboko uvučeno u masovna ubojstva Bošnjaka muslimana, čak i pod cijenu žrtvovanja hrvatskog tkiva u samoj Hrvatskoj. Na sastanku s Miletom Šuškom u Ottawi u jesen 1991. godine (Mile je brat Gojka Šuška, ondašnjeg ministra obrane Republike Hrvatske) a u pripremema za moj put u Zagreb, Mile Šušak je dragovoljno izjavo slijedeće: ''Većinu budžeta za obranu Vukovara, nekih 87%, proslijedili smo Mati Bobanu''. A zatim ovo: ''Pa i mi ćemo prigrabiti gdjegod što stignemo''. To nije bio obrambeni rat Hrvatske - to je bio anti-muslimanski i anti-islamski pohod, pljačka i grabež.
Svim onima koji su izgubili članove obitelji u obrani Vukovara od strane srpskih i JNA postrojbi želim poručiti da su branitelji umrli zato jer je vodstvo Hrvatske i Hrvata bilo zauzeto i obuzeto uništenjem Bosne i Hercegovine i zločinom genocida Bošnjaka muslimana, a ne obranom Vukovara.
I dalje, što se tiče Vukovara, član Hrvatske Garde, u uniformi, izvjestio me je da je: ''Cvijet muslimanske mladosti pao na Vukovaru'' - borili su se kao dragovoljci. On nije bio u stanju zaustaviti suze i u ridanju je opet ponovio: ''Gospodine, cvijet muslimanske mladosti je pao na Vukovaru".
U doba našeg susreta je on sa sinovima branio Karlovac od srpskih i JNA postrojbi i borio se i protiv hrvatskih kvislinga, a to je opisao ovako: "Kad god je Osijek došao (u rotaciji) mi smo izgubili i dubinu i širinu fronta. Oni (Osječani) su uvijek dolazili sa svojim kamionima''. Drugim riječima ta slavodobitna hrvatska hrabrost je umjesto borbe protiv neprijatelja, pljačkala svoje vlastite koji su pobjegli sa svojih ognjišta u regiji Karlovca. Nazdravlje!
Putovao sam, opet, kasne 1993. iz Beča u Zagreb i dijelio kupe u vlaku s dvoje Hrvata iz Hercegovine i bračnim parom, Bošnjak i Bošnjakinja muslimanske vjere. Bračni par je nosio medicinsku pomoć u Cazin. Kad sam izišao u hodnik, dvoje Hrvata Hercegovaca iziđe za mnom i počne govoriti o svojim ratnim pobjedama. Brzo su se usredotočili na mržnju protiv Muslimana i onda opisali kako je bio izveden genocidni masakr Bošnjaka muslimanske vjere u Ahmićima (16.04.1993). Jedan od njih reče: "Mi (sljedbenici Mate Bobana) pošli na Ahmiće i zaustaviše nas Srbi: ''Gdje to vi, momci, idete?'', upitaše Srbi. ''Putem Ahmića'' rekosmo. A na to Srbi uzvratiše: "Ne idite ovim putem, branjeno je. Pođite onamo, bit će jednostavnije... A i mi ćemo vam dati momaka ako zatreba.'' Ovo potvrđuje postojanje zajedničkog zločinačkog poduhvata koji je prožimao bojne redove Hrvatske, te Hrvata i Srba u Bosni, od vrha do dna.
Onda su opisali genocid u Ahmićima jednostavnim i kosti-smrzavajućim riječima: ''Ušli smo u Ahmiće i bacili granate na krovove kuća... Oni istrčaše napolje, pobili smo ih k'o zečeve''.
To nikad neću zaboraviti. Opet i još jednom lica, glasovi i riječi dolaze na um, po danu, po noći...
"A inače", rekoše, "kad nam nestane municije, a mi fratrima na molitvu"...
Godine 1994., putem Bosansko-hercegovačkog Informativnog Ureda u Ottawi, sudjelovao sam u prijevodima izjava preživjelih žrtava i svjedoka, Bošnjaka muslimana, koji su bili avionima prebačeni u Kanadu i onda u Ottawu. Među njma je bio i svjedok koji je preživio ratne zločine koje su počinjavali sljedbenici Mate Bobana. Desilo se je da su dva Hrvata Hercegovca, koje sam susreo u vlaku prethodne godine, bila uhićena u činu drugihi ratnih zločina i onda su bili prebačeni u Međunarodni Sud Pravde u Hagu. Ta su dvojica na kraju bila proglašena za ratne zločince i odsjedaju kaznu u Hagu.
Opet i još jednom, mi moramo neprestano govoriti istinu. Opet i još jednom mi se moramo suprotstaviti neistinama. Opet i još jednom. I onda ponovo, opet, i još jednom...
Hrvatska, Hrvati u Bosni i Hercegovini, i Rimo-katolička Crkva u Bosni Srebrenoj zajednički dijele krivdu za genocide Bosne i Hercegovine i Bošnjaka muslimanske vjere. I to je istina, utvrđena i posvjedočena - i to treba ponavljati, opet, i još jednom. Nema druge istine. Opet i još jednom...
Željko Milićević
Nov. 3, 2020
 |
Razdoblje neistina u svim vidovima društvenog uređenja a pogotovo u politici i geo-politici je obuzelo naše dnevno življenje. Neistine su obvezatan izbor - de rigueur - promoviran od strane galamdžija, a koje se galamdžije tipično uspnu na vrh ljestvica u Zapadnom društvu, a koje Zapadno društvo možemo zasigurno okarakterizirati kao fundamentalno Judeo-Kršćansko. Svakako, vjerska mržnja bilo kojih i svih društava koja nisu Judeo-Kršćanska je ono na čemu se zasniva društveno-ekonomsko, vojno i inače širenje Zapada kroz stoljeća, s tim da je danas Islam najistaknutija meta bjesomučne vjerske i rasne mržnje.
Vođe Judaističkog i Kršćanističkog fundamentalizma, ekstremizma i stvarnog, institucionaliziranog državno-vjerskog terorizma graciozno krase glavne stranice dnevnih vijesti u središnjim i društvenim medijima. S tih nam propovijedaonica oni šire unaprijed dogovorene verzije njihovih ''istina''.
Neistine se stvaraju munjevitom brzinom i isporučuju se kamionima i brodovima, čime se s nesmislima zasićuju naša osjetila i smisli. Dovoljno je pogledati na trenutnog stanara Bijele Kuće i s time dobiti okus "istine" koja se nameće američkom i svjetskom življu. Elizejska Palača, nastojeći imati prestiž e da ne bi zaostala u tom naporu, te njen trenutni stanar Emmanuel Macron, otvoreno cilja na tako-zvanu vratnu žilu da bi zaklao ''Đavola'' islamskog.
Ovdje, bliže kući, Srbisti i Hrvatisti, a koji su Kršćanisti u Bosni i Hercegovini, zdušno rade da ne rezočaraju svoje Zapadne nadgledatelje, bjelosvjetske Judaiste i Kršćaniste.
Pošto se ovdje radi o jurišnom pohodu neistina, oni među nama koji su, nadajmo se, u većini i koji imaju zdrave i iskrene umove, imaju obvezu da dignu svoje glasove i suprotstave se lažima na način da citiraju činjenice, opet i još jednom. Ovo je vječna bitka racionalnog uma protiv snaga istinskog mraka.
Stoga, i u suprotstavljanju neistinama koje prožimaju naše dnevno življenje kad se radi o Islamu u Bosni - i drugdje - ja sam pod obvezom pred Jednim i Jedinim Bogom, kojem se svi mi pojedinačno i skupno klanjamo, ponavljati opet i još jednom što sam ja bio svjedokom tijekom genocida Bosne i Bošnjaka muslimana 1992-1995. Taj je genocid i dalje, još uvijek, u toku, pošto nije nikad bio ''spriječen'' i ''kažnjen'' (navodi su iz Čina I Ženevske Konvencije o Genocidu).
Danas postoje ljudi koji, možda, nisu čitali moj tekt iz 2007. godine u kojem sam opisao ulogu hrvatskih političkih i vjerskih vođa u genocidu Bošnjaka muslimana. Danas postoje ljudi koji bi da ne znaju za istinu kojoj sam bio svjedokom. Danas ima ljudi koji bi da mene nema - i to je istina. A svima onima koji su ateisti ili agnostici, želim reći da je istina da je mržnja i ratovanje o kojem pišem zasnovano na vjeri koja je poistovijećena s etnosom i rasom, te su oni time dio toga, htjeli to ili ne.
Političko vodstvo Hrvatske i Hrvata tijekom genocida 1992-1995. bilo je duboko uvučeno u masovna ubojstva Bošnjaka muslimana, čak i pod cijenu žrtvovanja hrvatskog tkiva u samoj Hrvatskoj. Na sastanku s Miletom Šuškom u Ottawi u jesen 1991. godine (Mile je brat Gojka Šuška, ondašnjeg ministra obrane Republike Hrvatske) a u pripremema za moj put u Zagreb, Mile Šušak je dragovoljno izjavo slijedeće: ''Većinu budžeta za obranu Vukovara, nekih 87%, proslijedili smo Mati Bobanu''. A zatim ovo: ''Pa i mi ćemo prigrabiti gdjegod što stignemo''. To nije bio obrambeni rat Hrvatske - to je bio anti-muslimanski i anti-islamski pohod, pljačka i grabež.
Svim onima koji su izgubili članove obitelji u obrani Vukovara od strane srpskih i JNA postrojbi želim poručiti da su branitelji umrli zato jer je vodstvo Hrvatske i Hrvata bilo zauzeto i obuzeto uništenjem Bosne i Hercegovine i zločinom genocida Bošnjaka muslimana, a ne obranom Vukovara.
I dalje, što se tiče Vukovara, član Hrvatske Garde, u uniformi, izvjestio me je da je: ''Cvijet muslimanske mladosti pao na Vukovaru'' - borili su se kao dragovoljci. On nije bio u stanju zaustaviti suze i u ridanju je opet ponovio: ''Gospodine, cvijet muslimanske mladosti je pao na Vukovaru".
U doba našeg susreta je on sa sinovima branio Karlovac od srpskih i JNA postrojbi i borio se i protiv hrvatskih kvislinga, a to je opisao ovako: "Kad god je Osijek došao (u rotaciji) mi smo izgubili i dubinu i širinu fronta. Oni (Osječani) su uvijek dolazili sa svojim kamionima''. Drugim riječima ta slavodobitna hrvatska hrabrost je umjesto borbe protiv neprijatelja, pljačkala svoje vlastite koji su pobjegli sa svojih ognjišta u regiji Karlovca. Nazdravlje!
Putovao sam, opet, kasne 1993. iz Beča u Zagreb i dijelio kupe u vlaku s dvoje Hrvata iz Hercegovine i bračnim parom, Bošnjak i Bošnjakinja muslimanske vjere. Bračni par je nosio medicinsku pomoć u Cazin. Kad sam izišao u hodnik, dvoje Hrvata Hercegovaca iziđe za mnom i počne govoriti o svojim ratnim pobjedama. Brzo su se usredotočili na mržnju protiv Muslimana i onda opisali kako je bio izveden genocidni masakr Bošnjaka muslimanske vjere u Ahmićima (16.04.1993). Jedan od njih reče: "Mi (sljedbenici Mate Bobana) pošli na Ahmiće i zaustaviše nas Srbi: ''Gdje to vi, momci, idete?'', upitaše Srbi. ''Putem Ahmića'' rekosmo. A na to Srbi uzvratiše: "Ne idite ovim putem, branjeno je. Pođite onamo, bit će jednostavnije... A i mi ćemo vam dati momaka ako zatreba.'' Ovo potvrđuje postojanje zajedničkog zločinačkog poduhvata koji je prožimao bojne redove Hrvatske, te Hrvata i Srba u Bosni, od vrha do dna.
 |
Onda su opisali genocid u Ahmićima jednostavnim i kosti-smrzavajućim riječima: ''Ušli smo u Ahmiće i bacili granate na krovove kuća... Oni istrčaše napolje, pobili smo ih k'o zečeve''.
To nikad neću zaboraviti. Opet i još jednom lica, glasovi i riječi dolaze na um, po danu, po noći...
"A inače", rekoše, "kad nam nestane municije, a mi fratrima na molitvu"...
Godine 1994., putem Bosansko-hercegovačkog Informativnog Ureda u Ottawi, sudjelovao sam u prijevodima izjava preživjelih žrtava i svjedoka, Bošnjaka muslimana, koji su bili avionima prebačeni u Kanadu i onda u Ottawu. Među njma je bio i svjedok koji je preživio ratne zločine koje su počinjavali sljedbenici Mate Bobana. Desilo se je da su dva Hrvata Hercegovca, koje sam susreo u vlaku prethodne godine, bila uhićena u činu drugihi ratnih zločina i onda su bili prebačeni u Međunarodni Sud Pravde u Hagu. Ta su dvojica na kraju bila proglašena za ratne zločince i odsjedaju kaznu u Hagu.
Opet i još jednom, mi moramo neprestano govoriti istinu. Opet i još jednom mi se moramo suprotstaviti neistinama. Opet i još jednom. I onda ponovo, opet, i još jednom...
Hrvatska, Hrvati u Bosni i Hercegovini, i Rimo-katolička Crkva u Bosni Srebrenoj zajednički dijele krivdu za genocide Bosne i Hercegovine i Bošnjaka muslimanske vjere. I to je istina, utvrđena i posvjedočena - i to treba ponavljati, opet, i još jednom. Nema druge istine. Opet i još jednom...
 |
Željko Milićević
Nov. 3, 2020