FAHREDIN ŠEHU - PJESNIK, SLIKAR, ERUDITA I KULTURNI POSLENIK KOSOVA
Autor: Božidar Proročić, književnik i publicista Objavljeno: 02. Nov 2020. 18:11:46
Fahredin Šehu (alb: Fahredin Shehu) je rodjen 1972 u Orahovcu, Kosovo. Fahredin Šehu je pjesnik, književnik, esejist i nezavisni naučni istraživač na polju svjetske duhovne baštine i sakralne estetike. Diplomrao je na katedri za orijentalistiku, imavanje profesora orijentalnih studija na Prištinskom univerzitetu. Autor je 20 knjiga, poezije, romana, eseja, naučnih radova u oblasti sakralne umjetnosti, antologije i prevoda. Vrstan je majstor kaligrafije i stalno je u traganju za novi medij i izraz u toj oblasti likovne umjetnosti. Bavi se i slikanjem. Objavljen je u značajnim svjetskim antologijama i državama. Preveden je na jezicima južnoslovenskih naroda 2014., dok ga je Balkanski književni Glasnik je prvi predstavio i otkrio njegovu eruditnost. Njegova poezija je prevedena na više od dvadeset jezika. Šehu je dobitnik mnogih književnih nagrada medju kojima u Filipinima, Italiji, Iranu, Švajcarskoj. Nominovan je za Pulitzer-a 2018. Direktor je za van američku poeziju pri Inner Child Press u New Jerseyu. Doctor Honoris Causa Universum Academy Lugano i stalni akademik pri toj instituciji. Direktor je Međunardonog knjizevnog festivala koji se održava svakog Septembra od 20015. Osnivač i direktor je Fonda sa kulturno obrazovanje i nasljeđe. Poezija Fahredina Šehua svojim vandimezionalnim filozofskim pristupom donosi poesebnu poetsku ljepotu na momente misticizma i neobjašnjivog. Dakle, posebno je ovaj pjesnikov vapaj ili usklik aktuelan jako prezentovan u pjesmi "Bljesak.” Da li je to lični (autentični) autorov bljesak patnji koje prožimaju ne samo njega već čitavu civilizaciju i društvo. Da li je ta zemlja samo stvorena da po njoj lutaju melanholični stradalnici koji upravo poput bljeska postoje samo tren na Planeti. Egzistencijalizam i mogućnosti usamljenog stvaraoca koji pokušava da održi zlatne niti poetske slobode i pokušavajući izbjeći emocionalnu prazninu. U pjesmi "Ne mjesto” sam stvaraoc želi da zakorači u vječnost. Da li je život paradigma, i jedan putopis u kom se ljubav prepliće a sam autor želi da svoja biografska iskustva pretoči u pismo nepoznatom primaocu, jer na taj način se oslobađa tajne (ispovjesti) koja je karakteristična za mnoge stvaraoce. Fahredin Šehu svoju poeziju ne mijenja ali je usmjerava ka svojim sagovornicima makar oni bili njegov unutrašnji glas. I iz tog novog imaginarnog lika nastavlja svoju metamorfozu, koja je nenametljivo, asocijativno umrežena, usklađena i sa mjerom. I to procesom slika koje se pojavljuju iz samog života. Pjesma "Povratak” daje jak emotivni naboj samog autora, u ovoj pjesmi. U vremenu kada dijelom svijeta pojavljuju se razni religijski proroci, a ljudi stradaju zbog svojih vjerskih ubjeđenja, čekajući da Bog bude milostiv dok praze duše vape za životom. Šaljući na kraju pjesme suštinsku snažnu poruku ne samo čitaocu nego i čovječanstvu. Iako svako nosi na svojim leđima (polumjesec, ili krst) ma koliko bio težak moraš ga sam nositi. Autor filigranski precizno razotkriva i demistifikuje vjerske dogme sa vječitim pitanjem: "Gdje je povratak.” U pjesmi "Logos” arhitepski prikazujući ,,novi pristup” pjesnikove filozofije pokazuje njegov princip da u ovoj pjesmi naznači specifičnu modernost pokušavajući da spoji tačke Istoka i Zapada baš kao u pjesmi "Tačka.” I ma koliko ova dva (religijska i civilna ) svijeta za neke pjesnike bila (nespojiva), Fahredin Šehu pokušava da ih spoji u jednu tačku i novu ličnu dogmu prevazilazeći pjesničke principe, dajući im izuzetnu autentičnost u poređenjima vrta "Božanskog” ili onog sopstvenog nastalog često u polumračnim sobama koje kriju sve autorove tajne. Kroz ovu inspirativnu lirsku poeziju dolazimo do zaključka da suštinske (životne dogme) podstiču pjesnika da svojom poezijom izazove ali i izađe van postojećih pjesničkih klišea prepiuštajući se putanji sudbine. Autorove imaginacije o savremenom svijetu, koji stvara ideološku ali i ličnu pobunu želeći da prevaziđe sva nasljeđa i relikte prošlosti. Fahredin Šehu pripada jednim od značajnih savremenih pjesnika čije stvaralaštvo će sa vremenom dobijati i već dobija na značenju i u van evropskim razmjerama. Što govori o kvalitetu samog autora i nejgovom neumornoj posvećenosti i poeziji i kulturi. I gle bljesak u tami stvorenoj nesuvislo Taj hod po slomljenoj srči života Čadj i budj odnijet od vjetrova svih boja Miomiris isparava iz dna zemlje nataloženoj ljudskih patnji stazom da se postane Ja NE-MJESTO U Ne-Mjestu boravak u toj vječnosti ima još koji dan više od življenja mi ostade do-življenje i mlaz svih boja i njijansi dok se u svjetlost istope. Revno zavolih da pisem tirkiznom bojom debelom kao smola četinara Tamo sto je pak Ovdje i Sada ostaviše me kao kad vjetar raspršuje leteće sjemenke maslačka da po ko zna koji put padnem na tlo patnje ili rijeku ljubavi da zaplovim a ja papirnat brodić nisam Gle kako se suze u emulziju pretvaraju i da ih još sunce ispeče pa u sedef da se pretvore- taj biserni residuum sto se vjerno čuva u plišanoj kutijici Majčinih vjenčanih mindjuša Eto sada ja progovorih ili neka ovo bude samo razglednica koju nisam pravovremeno poslao neznanom primaocu. POVRATAK Puna usta praznih duša toliko mržnje- ovdje Vidim ljudi ginu i celu Firdusijevu Šahnamu u zgusnutim oblacima na nebu Vidim svjetlost u čovjeku u najtamnijim kutcima njegovog bića i suze njihovih majki i tespihe za veličanje Boga boga priglupih i slijepih vernika neko je donio zlatnu kutiju Belgijski Truffles i slane Holandske bombone okusa sladića bio sam tada odsutan vratio se da usmrtim strah. Pregršt udova u čvor svezan Zar se tako čovjek postaje Iznad tla i ispod bijelih oblaka koji stvaraše utvaru cjelodnevnog epa Još čemo mi pisati i to kao na samom početku kad su isprepletene peptidne veze na potki života Kortizol smo zvali Đavo a Endorfin, Andjeo Bjehosmo se mi zanijeli ljepotom Vrta koji bješe samo prilika. TAČKA Još jedan nam poj trebaše tad kad bijah u dvosunčevnom svijetu ustaneš lijevo- vidiš sunce ustaneš na desno drugo U srcu sazvježđe kad raspleta svoja krila Gdje je sad Istok a gdje Zapad u toj tački našeg bitisanja. |