ISTINA I PRAVDA NA DJELU, MIR U NAŠIM DUŠAMA
Autor: Mr. Milan Jovičić
Objavljeno: 23. Oct 2020. 19:10:46
Piše: MR. MILAN JOVIČIĆ, mostarski Sarajlija, bosanski Srbin!
Svi oni zaboravljaju, da mi živimo u našoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini, a oni koji imaju i svoju drugu rezervnu domovinu ili je više ljube i vole, neka prizovu u pomoć i Boga i Papu i patrijarha i njegov Sinod, da im urede željenu i fantazirajuću veliku Hrvatsku i veliku Srbiju.
Bosnu i Hercegovinu, kao suverenu državu i svoju domovinu sa Izbornim zakonom ustrojiće i mijenjati samo njeni građani, uz pomoć sa dobronamjernom međunarodnom zajednicom, koja nam je i nametnula „luđačku košulju“ u Dejtonu.


Živimo mi u našoj jedinoj domovini, kako ko, Bosni i Hercegovini.

U prošla vremena, dok je na djelu i bio važeći i naš zlatni životni aksiom, kao da smo svi matematičari, tzv. “bratstvo i jedinstvo“ iznjedreno od velikog čovjeka, vojskovođe i državnika svjetskoga glasa, našeg druga Tita, bilo nam je kao med i mlijeko.

Čovjek, koji je ponajbolje znao šta to znači, a šta nam donosi mračni i ubitačni nacionalizam, nažalost da smo skrenuli sa njegovog puta,a nacionalizam je stupio na našu bosanskohercegovačku scenu.

U današnje vrijeme, evo upravo i čitam u današnjem „Dnevnom avazu“ intervju sa visokim hrvatskim vjerodostojnikom, vrhbosanskim nadbiskupom Vinkom Puljićem, rekao bih opet „med i mlijeko“ ali je na djelu nešto sasvim drugo.

Lijepo on izjavljuje: „Ako jedna noga ne nosi stabilno, onda se stolac prevrće, u šali znam kazati „Ne znam tko će prvi reagirati, dragi Bog ili Papa“ /završen citat/
Vjerovatno, aludirajući na nedavni susret Dragana Čovića i Milorada Dodika u Beogradu sa Aleksandrom Vučićem.



Dobro se i prisjetio, ovoga puta, uvaženi nadbiskup, znajući, nažalost da odavno podržava nacionalističku stranku u Hrvata HDZ i njeno rukovodstvo sa Draganom Čovićem na čelu.

U svojim razmišljanjima, očito je da kardinal Vinko zastupa istu doktrinu, koju u kontinuitetu slušamo od njihovog orguljaša Dragana Čovića: “Da je izbor čovjeka, vjerovatno Željka Komšića, da predstavlja hrvatski narod, koji ga nije izabrao izaziva nestabilnost i nezadovoljstvo“.

Pitajmo se, kakva je razlika i da li je ima u ovome slučaju između mišljenja i stava , uvaženog Biskupa i srpskoga Vladike Grigorija, koji za sve Srbe iz Mostara i Federacije, koji se nisu borili i sve uništavali za genocidnu tvorevinu RS, kao neki „rezervni Srbi“.

Nije li, zaista i Željko Komšić neki „rezervni Hrvat“, prema njihovoj nacionalističkoj doktrini.
Nije čudno, da je kardinal Vunko u istinskoj zabludi, kada i u šali govori da će prvi morati reagirati dragi Bog ili Papa, kada je on i vladika Grigorije i drugi njihovi vjerodostojnici izvršili podjele i ocjenili ko li je to „čistokrvni Hrvat ili Srbin“ a koji su rezervni?
Nisu oni zadovoljni sa Željkom Komšićem, a što bi to mi normalni Srbi iz Federacije i Mostara bili zadovoljni i sa guslarom iz Laktaša, Miloradom Dodikom.

Svi oni zaboravljaju, da mi živimo u našoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini, a oni koji imaju i svoju drugu rezervnu domovinu ili je više ljube i vole, neka prizovu u pomoć i Boga i Papu i patrijarha i njegov Sinod, da im urede željenu i fantazirajuću veliku Hrvatsku i veliku Srbiju.
Bosnu i Hercegovinu, kao suverenu državu i svoju domovinu sa Izbornim zakonom ustrojiće i mijenjati samo njeni građani, uz pomoć sa dobronamjernom međunarodnom zajednicom, koja nam je i nametnula „luđačku košulju“ u Dejtonu.

Tada će i građani isključivo birati i svoju vlast i predstavnike na svim nivoima državnih institucija, a u Crkve, Džamije i Katedrale ćemo hoditi i svako ko je navikao, prema svojim običajima upražnjavati i vjeru i svoj duhovni sadržaj, bez ikakvih problema ili bilo kakvog osporavanja.

Bićemo svi zadovoljni i kao narodi i kao građani, ove nam jedne i jedine domovine Bosne i Hercegovine, neće nam trebati ni međunarodne sudije da nam dijele pravdu, a još manje će nam trebati i velika Srbija i velika Hrvatska, a ponajmanje RS i HB.

Kako to i govori uvaženi kardinal Puljić: „Nema mira bez istine i pravde. Dokle god u ovoj zemlji ne zavladaju istina i pravda, a to znači da svaki čovjek bude jednak pred zakonom u svojim pravima i dostojanstvu, nema stabilnosti... Ono što tražim za sebe i one koje nazivam „svojim“, to isto moram priznati i poštivati kod drugih“. /završen citat/

Lijepo rečeno, do Boga, i Pape i Patrijahra da dopre, kao i do svih vjerodostojnika, da se i na svojim djelima tako i ponašaju bilo bi istinski i pravedno, jer nam je još uvijek duboko urezano u sjećanju, kada su isti blagosiljali u ime Boga i otpremali svoje zlikovce u krvave pohode.
Bilo, i ne ponovilo se nikada i nikome!

Daj Bože, što bi naši stari često i govorili, da nam opet saživi to naše bratstvo i jedinstvo, da zajednički živimo dostojanstveno, u slozi i ljubavi, da se poštujemo i uvažavamo i nikada jedni druge da gledamo drugim očima.