Obavještavamo sve zainteresirane i nezainteresirane Bošnjake/Bosance u domovini i dijaspori da Svjetski bošnjački kongres (SBK), osnovan 29.12. 2012. god. u Sarajevu, nominalno još uvijek postoji, ali djelotvorno nije više funkciji. Razlog za osnivanje SBK-a bio je da okupi sve Bošnjake na Balkanu, Europi, Americi i Australiji s idejom panbošnjaštva, a u cilju artikuliranja njihove nacionalne, kulturne, političke i državne misli i akcije. Razlog što SBK-a odustaje od aktivne panbošnjačke misli i akcije je spoznaja da je ta ideja Bošnjacima, prije svih u Bosni, višak, ideja koja ih iritira i dekomodira. U Sarajevu postoji kulturno-nacionalna organizacija „Preporod“, koja se danonoćno brine o svim nacionalnim pitanjima Bošnjaka u Bosni, kao što je bosanski jezik, bosanska kultura, bosanska država, itd.

Osim toga, ovih dana član Predsjedništva bosanske države iz hrvatskog naroda Željko Komšić obilazi škole u povratničkim naseljima u manjem bosanskom entitetu, gdje razgovara sa bošnjačkom djecom i uvjerava ih da imaju pravo na maternji bosanski jezik. Dodik mu prijeti da pitanje bosanskog jezika ne poteže zato što bi to značilo asimilaciju bosanskih građana u bosanstvo, tj., da budu svi „Bosanci“ što u Bosni nije priznato. Inače, Komšić je i dosada uspješno rješavao nacionalna, kulturna, politička i državna pitanja u Bošnjaka tako što ih upozorava da im ne treba, da im šteti, postojanje „Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti“ (BANU) jer je u suprotnosti s njegovim sistemom mišljenja. Bošnjaci, kao i uvijek, klimaju glavom i raduju se što im Komšić završava posao umjesto njih. Zato glasaju za Komšića uzinat Čoviću. I to im polazi za rukom. Čović je frustriran a Bošnjaci su happy.

Posebno su radosni u Vijeću kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI), još jednoj kivazinacionalnoj organizaciji u Bošnjaka, koja se brine o svemu osim o nacionalnim pitanjima Bošnjaka. Ali, ostavimo „Preporod“ i VKBI. Važniji od njih su dva tjednika u Bošnjaka: „Stav“ i „Faktor“. Ova dva tjednika su zaduženi da imaju stav i da budu faktor u (ne)rješavanju nacionalnih, kulturnih, političkih i državnih pitanja, koja se tiču Bošnjaka ne samo u Bosni, već na cijelom Balkanu i šire. Recimo, „Stav“ ima zadatak da promovira pozitivan stav o parareisu u Srbiji, a „Faktor“ ima dužnost da brani fakturu za Sutorinu. A zajedno, „Stav“ i „Faktor“ imaju čast da spašavaju Mila Đukanovića, od kojeg je, neka ih je stid i sram, zapadni svijet digao ruke. Pogledaj link OVDJE.


Priznajem, Đukanović ima velike zasluge u borbi protiv srbo-četnička u Crnoj Gori. Umnogome je uspio osloboditi Crnu Goru od njihove napasti tako što je neke od njih prebacio u Bosnu pa ih sada u Bosni ima u šesnaest registriranih organizacija. Zar Đukanović ne zaslužuje da sve damo, ali njega ne damo po cijenu da mnogo toga izgubimo na ugledu kod onih koji su s nama u savezu i koji misle da smo i mi s njima. Na primjer, NATO misli da su se nacionalne, državne i medijske organizacije u Bošnjaka sjetile da je jučer, 14. septembar, bila godišnjica operacije koja je trajala od 30. avgusta do 14. septembra 1995., u kojoj je sudjelovalo osam savezničkih država kako bi zaustavili srpsko-crnogorsku agresiju na Bosni i srpski genocid nad Bošnjacima. Obavljeno je 3515 letova nad Bosnom. Operacija „Namjerna sila“ (eng. Operation Deliberate Force ) bila je zračna kampanja NATO saveza s ciljem onesposobljavanja vojnog arsenala bosanskih Srba protiv Nesrba u Bosni. Zar ti, naši saveznici u ratu a i sada u miru, koji su razlikovali svoje živote da bi nas oslobodili od agresije i genocida ne zaslužuju da ih se sjetimo i zahvalimo im za njihovu žrtvu? Zaslužuju! Ja im se zahvaljujem u ime svih Bošnjaka/Bosanaca u domovini i dijaspori! Hvala vam! Thank you!
Pogledaj LINK.

Očito, sjećanje na operaciju „Namjerna sila“ nacionalnim i medijskim organizacijama u Bošnjaka nije bila jučer na pameti, raspametila ih je odbrana Đukanovića u Crnoj Gori, ali operacija „Zlonamjerna sila“ od 9. januara 1992. god. bit će im na pameti, brujat će mediji svih profila o tom crnom danu za Bosnu. Iza amnezije o danu kad su nas oslobađali stoji strah od Dodik, a iz straha od Dodika stoji bosanska nemoć da se zaustavi slava početku genocida nad Bošnjacima/Bosancima. I to je jedan od razloga zašto nam ne treba SBK-a, koji je svojom pojavom iritirao one od kojih nas hvata strah ako ih se provocira pričom o tome šta su nam radili u rati i šta nam sada rade u miru. Zato je najbolje da se SBK-a ugasi i oslobodi neke od mojih muftija, imame i dobrih Bošnjana od straha da ih se eventualno vidi da su sa mnom popili kahvu.

Pa ipak, mislim da ima onih u Bošnjaka kojima je drago da znaju da je SBK-a upisan na listi potpisnika rezolucije UN-a protiv nuklearnog naoružanja a povodom obilježavanja sjećanja na Hirošimu i Nagasaki. Sretan sam što će neko od naših Bošnjaka, potomaka, jednoga dana kad im se posreći da obnove ideju i organizaciju SBK-a, naći ime svojih predaka koji su bili aktivni i neometani na međunarodnoj scena ako već nisu mogli u svojoj Bosni.

Svemogući Allahu, osnaži nas na putu slobode!
Allahu Sveznajući, pouči nas da cijenimo prijatelje i saveznike!
Allahu Milosti, omili nam bosansku hižu i bosansku državu! Amin!