Na Ahiret, iznenada, preselio Mirsad – Mirso Brkić, predsjednik Udruženja logoraša Bosanski Novi
NAKON ZGODITKA DŽEKE PROTIV ITALIJE OBRADOVAO SE, PA UMRO
Autor: Ferhat Korajac
Objavljeno: 08. Sep 2020. 16:09:38


BOSANSKI NOVI – Realnost je ponekad surova. S porodicom je gledao nogometni susret naše Reprezentacije i Italije. Radovao se vodstvu našeg tima, a samo nekoliko trenutaka kasnije, smrt je bila brža nego kraj utakmice. Imao je mnoge lijepe vrednote ljudskog života. Bio je susretljiv i suosjećajan. Smrt ga je zatekla na funkciji predsjednika Udruženja logoraša Bosanski Novi. Pretprošle godine rekao mi je da ima golemi zadatak, a to je da se pronađu svi nestali iz prošlog rata, privedu pravdi, osude i kazne svi ratni zločini i zločinci, te da se trajno obilježe mjesta stradanja nevino ubijenih 248 Bošnjaka. - Za razliku od drugih mi nikog ne mrzimo, ali za istinom i pravdom tragati ćemo do sudnjeg dana - kazao je tada Mirso. Ovaj Novljanin, koji je svoj grad i ljepote njegove volio iznad svega, biće upamćen kao jedan od pregovarača s UNPROFOR-om i srpskim vlastima oko izlaska konvoja, kada je preko 10,5 hiljada Bošnjaka i Hrvata prisilno moralo napustiti svoj kućni prag, a svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu "dobrovoljno" ostaviti općini. U poratnom vaktu preživljavao je sve muke povratničke, od surovog ućutkivanja, do grubih nasrtaja na vjerske vjerodostojnike i vjerske objekte, koji su tada bili tek u početnoj fazi obnove. To vrijeme zagađeno politikom i mržnjom nije ga promijenilo. Bio je razborit insan i u najtežim trenucima. Možda odgovor može se pronaći u njegov odabiru posla, i prije Agresije na BiH, a i poslije, sve do odlaska u mirovinu, bio je zaposlenik u policiji na raznim dužnostima, a najduže kao saobraćajni policajac. U moru životnih aktivnosti sport mu je bio posebna ljubav. Ponajprije fudbal, ali i drugi; rukomet, košarka, kuglanje, karate... Dugo je godina bio djelilac pravde na nogometnim terenima.
Jedna od najvećih njegovih vrednota i bogatstava, uzora, jeste idiličan odnos prema familiji, posebice sa suprugom i kćerkama. Mirsin trajni hajrat upravo su Merkilma i Larisa, fakultetski obrazovane kćerke, obje profesorice u bosanskonovskom Srednjoškolskom centru.
S gubitkom Mirsinim odlomljen je još jedan temeljni kamen u bosanskonovskoj čaršiji. Allah dž.š mu podario džennetske perivoje, a familiji sabur!