U herojskoj biografiji Envera Šehovića, najčasnijim slovima bit će ispisane bitke iz kojih je izašao sa svjetlošću pobjede. Komandant Prve slavne motorizovane viteške brigade, zajedno sa saborcima svoje, ali i drugih brigada oslobodio je brdo Žuč, koje nikad niti jedna vojska koja ga je držala nije uspjela izgubiti, ali je Armija R BiH i taj mit srušila, i oslobodila Žuč od srpsko-crnogorskog genocidnog agresora.

ELMEDINA MUFTIĆ: Heroj Enver Šehović, ispisao je najsvjetlije stranice pobjedničke historije opstanka Bosne i Hercegovine. Vojnik po profesiji, i profesionalac u vremenu agresije, bio je okosnica odbrane Sarajeva koje je bilo u obruču srbo-četničkih agresorskih snaga. Kao aktivno vojno lice, nije za sebe tražio položaj, nego se stavio u službu odbrane domovine i naroda.

Nikad to nije bio samo grad. Od davnina se ovo što je prostrto pred očima, naziva ljubav. Nikad to neće biti samo grad, a zauvijek će ostati počivalište šehida. Ne zaboravi, o ti neznani putniče, da onog časa kad izuješ obuću i noge kad u rijekama bosanskim opereš, pa čistog nijjeta i srca na zemlju bosansku staneš, i hodočastiš grad ljubavlju odbranjen, na brdo Žuč da odeš. I sa Žuči da šeher Sarajevo pogledaš, kako bi spoznao istinu, kako bi u sebi probudio smisao za ljepotom, kako bi osjetio miris džennetski koji krvlju šehida miriše.

Kad na Žuči dušu Sarajevom napuniš, spusti se u grad, do harema Alipašine džamije, da osjetiš hrabrost i herojstvo šta je. Tu gdje grad živi punom snagom života, kao direci njegova opstanka, kao garant njegovog postojanja ukopana su tijela šehida, heroja, onih koji izdati nisu znali, ali su pobijediti morali.

Rođen u gradu na Drini - Foči, mjestu gdje su muslimani vjekovima ubijani, gdje su izvršeni najveći zločini genocida i gdje se historija zločina prikrivala lažima. Prepoznao je namjere velikosrpskih nacionalista u redovima JNA, stao je u odbranu DOMOVINE. Vojnik po opredjeljenju. Čovjek po izboru. Ratnik koji nije priznavao poraz. Heroj koji je ratovao s vjerom da dobro mora pobijediti zlo. Komandant kome se vjerovalo na riječ, i čija riječ je imala snagu istine i svjetlost pobjede. Bio je od onih koji su se vodili konvencijom o pravima ratovanja, držao je do vojničke časti, štiteći civile, njihove živote, čast i imovinu. Humanista na djelu, vojnik na zadatku, oslobodilac koji zna vrijednost slobode. Vođa koji ide prvi, čija odlučnost krči put do pobjede.

Enver Šehović sa boricima nakon oslobađanja brda Žuč

Heroj Enver Šehović, ispisao je najsvjetlije stranice pobjedničke historije opstanka Bosne i Hercegovine. Vojnik po profesiji, i profesionalac u vremenu agresije, bio je okosnica odbrane Sarajeva koje je bilo u obruču srbo-četničkih agresorskih snaga. Kao aktivno vojno lice, nije za sebe tražio položaj, nego se stavio u službu odbrane domovine i naroda. Od prvog dana agresorskih napada na Sarajevo, predvodio je i komandovao odbranom grada. Od Pofalićke bitke do Žuči redao je pobjede. Nikad nije ostao u pozadini, uvijek je bio u središtu bitke. Njegova hrabrost se nije ogledala samo u odsustvu straha, nego i u tome da ne prizna poraz kao opciju. Njegova hrabrost se ogledala u nepristajanju da budemo žrtve, nego da iz žrtve izrastemo u pobjednike. A, on, heroj Enver Šehović, je bio rođeni pobjednik. Po njemu i danas Žuč pobjedom svjedoči, po njemu se ispisuju stranice najčasnijih pobjeda Armije Republike Bosne i Hercegovine, i vremena kojem je nastala, kao najčasnijeg vremena u hiljadugodišnjoj historiji Bosne, koje je porodilo i za Domovinu dalo najhrabrije, najbolje, najodanije sinove koji će teško više ikada hoditi Bosnom. Da odbrana rodne grude ne zna za nacionalnost svjedoči i popularni naziv Prve slavne, u sarajevskoj raji znane kao Prva slavna Pravoslavna.

Sa Vrhovnim komandantom i predsjednikom RBiH Alijom Izetbegovićem

U herojskoj biografiji Envera Šehovića, najčasnijim slovima bit će ispisane bitke iz kojih je izašao sa svjetlošću pobjede. Komandant Prve slavne motorizovane viteške brigade, zajedno sa saborcima svoje, ali i drugih brigada oslobodio je brdo Žuč, koje nikad niti jedna vojska koja ga je držala nije uspjela izgubiti, ali je Armija R BiH i taj mit srušila, i oslobodila Žuč od srpsko-crnogorskog genocidnog agresora. Kao komandant brigade učestvovao je i na drugim ratištima i bitkama koje su vođene za deblokadu Sarajeva. Saborci ga pamte kao komandanta koji je bio vojnik, koji nije štedio sebe, niti je znao za predah. Bio je od onih koji se ne znaju umoriti, koji savladaju umor, prije nego umor savlada njih. Uvijek na prvim linijama, uz artiljeriju, uspravan, komandovao je bitkama za pobjedu. Hrabro se suočavao sa najtežim situacijama, ali ni tad kada se lomila sudbina nije uzmicao, znao je da ako uzmakne više neće biti prilike za ići naprijed. Izdržao je bjesomučna granatiranja koja su orala zemlju, ali su jačala Enverovu odlučnost da ne dopusti agresorima da pokore grad koji su držali u opsadi. Imao je tek dvadeset pet godina života, a preuzeo je odgovornost komandanta, imao je malo godina, a previše života u njima. Bio je mlad za tolika iskušenja, a opet toliko zreo da postane heroj. Bio je snaga na kojoj je opstala Bosna, bio je junak iz mitske borbe na brdu Žuč. Patriota koji je pitao šta treba dati za državu i dao je ono najvrjednije - život. Dao je ono što daju samo istinski heroji, sebe, kao zalog za opstanak Domovine.

Ž Devet heroja

Komandant prve slavne viteške motorizovane brigade, Enver Šehović, poginuo je na mjestu pobjede, na brdu Žuč, 27. jula 1993.godine, u odbrani kote Golo brdo, na borbenom zadatku, onako kako i priliči onima koje historija zabilježi kao posebne, odane i predane. Dobitnik je ratnog priznanja Zlatni ljiljan, a posthumno mu je dodijeljen i Orden heroja oslobodilačkog rata.

Kad ti, o dobronamjerni putniče, duša smiraja zaište, otiđi do harema Alipašine džamije, pa u tišini mezarova u kojima počivaju tijela šehida, oslušni blagodet koja smirenošću duša kojima je Gospodar Svjetova zadovoljan odiše. Sjeti se putniče ti njih, kako bi oni na Ahiretu prepoznali tebe.

Dok je blagodeti šehidske krvi, do tada će i Bosne biti... A krv šehida nepresušna je.