Poruke Vučića i Dodika iz Banja Luke, Trebinja i sa Dodikovog imanja su još jedan opasan probni napad iz Srbije na državu BiH, njen suverenitet i postojanost.
Krajnje je vrijeme da se životinji stane na rep.

ZIJAD BEĆIREVIĆ: Tandem Dodik - Vučić uz asisteniciju Dragana Čovića i podršku iz vana nastavljaju svoj rušilački pohod na državu Bosnu i Hercegovinu. Kao divlje zvijeri, svaka vreba trenutak i čeka svoj plijen. Vučić da ostvari san i stvori preduslove za Veliku Srbiju, Dodik da izdvoji okupirano područje i postane predsjednik druge srpske države, a Čović da svoj feud s kojim neprikosnoveno vlada ozvaniči makar kao zaseban entitet, koji bi vremenom ostvario prerogative kao Rs.

Ako još neko vrijeme budemo šutjeli i čekali da međunarodna zajednica, koja nas je izdala kad je bilo najteže, nešto za BiH učini, učini samo ono što je bila dužna činiti svih ovih 25 godina, a nije, dovešćemo u pitanje opstanak države i izgubiti područje okupirano od Srbije. Međunarodna zajednica, iako ne sve države koje je čine, a ono one veoma uticajne, tokom cijelog dejtonskog perioda asistiraju srpskim i hrvatskim secesionistima, povlašćuju Srbiji i Hrvatskoj, samo to ne mogu raditi otvoreno, već rade to dvolično i licemjerno, kako su navikli. A mi, umjesto da stvari uzmemo u svoje ruke, čekamo i nadamo se nečem, po onoj narodnoj, čekaj, magarče, da trava naraste. E, neće narasti ako je ne budemo čuvali i odgajali.

Rušilački pohod na BiH se nastavlja
Tandem Dodik - Vučić uz asisteniciju Dragana Čovića i podršku iz vana nastavljaju svoj rušilački pohod na državu Bosnu i Hercegovinu. Kao divlje zvijeri, svaka vreba trenutak i čeka svoj plijen. Vučić da ostvari san i stvori preduslove za Veliku Srbiju, Dodik da izdvoji okupirano područje i postane predsjednik druge srpske države, a Čović da svoj feud s kojim neprikosnoveno vlada ozvaniči makar kao zaseban entitet, koji bi vremenom ostvario prerogative kao Rs.

Zbog svega što se dogodilo prilikom prekjučerešnje posjete Vučića Dodiku pisati protestne note, kako je uobičajeno u službenoj civilizovanoj diplomatiji, ne samo da je besmisleno već smiješno i ponižavajuće za naše diplomatske službe, koje u Srbiji i Hrvatskoj ne zarezuju ni 3%, u što smo se mogli uvjeriti kroz prigovore zbog otimačine imovine, pri početku gradnje Pelješaćkog mosta, oko graničnih problema, nuklearnog otpada i sijaset drugih stvari.

Od OHR i Inzka ne treba više ništa ni čekati ni tražiti da bilo šta urade da se zaštiti država BiH od sve beskrupuluznijih napada iz Srbije, ali i Hrvatske preko HDZ i Čovića. Ne vrijedi čekati da se Insko probudi. Ustvari, ne spava on. Njega treba proglasiti nepoželjnim u BiH i ako je još u Austriji zabraniti mu ulazak, makar radi korone. Jedino tako će MZ shvatiti da treba mijenjati svoj kurs prema BiH i onima koji joj rade o glavi.

Ponovne prijetnje osamostaljenjem genocidne Rs
Mogu li osvjedočeni neprijatelji BiH, jedan četnik, a drugi dočetnik, otvoreno i neodgovorno u srcu države BiH, uz inat ili odobrenje OHR, MZ, SAD... nekažnjeno promovisati genocidnu tvorevinu Rs u drugu srpsku državu i ponavljati prijetnje njenim otcjepljenjem. Ono što su prije dva dana u Banja Luci uradili predsjednik Srbije Vučić i član Predsjedništva BiH Milorad Dodik je direktno kršenje Dejtona i svojevrstan državni udar. Ali se i državni udari u BiH samo šutke prevlađuju. I neće se okaniti ni Dodik dok ne dobije po pljuci, a ni Vučić dok mu ne zakmeči u njegovoj avliji. Ne samo što se Vučić Bosnom šeće slobodnije, izazovnije, provokativnije nego svojom Srbijom, već nastavlja širiti netrpeljivost, mržnju i svađati narode koji tu žive i koji će tu uvijek živjeti. Sa Dodikom ga je toliko ujedinila pohlepa i mržnja prema Bošnjacima, da su postali kućni prijatelji i počeli prakticirati i privatne posjete.

Svjesni da im je Kosovo zauvijek izmaklo, pokušavaju povezivati Rs sa Kosovom, kako bi u BiH namirili izgubljeno, što je izazvalo brojne reakcije. Predsjedavajući Džaferović im je opet odgovorio, da to nikad neće biti, ali to za njih ne mjenja ništa na stvari.

Nema koristi od negodovanja i horskog odgovora OHR, Američke ambasade, Predsjednika Predsjedništva Šefika Džaferovića, člana predsjedništva Željka Komšića, EU, koja ponavlja da je nepovredivost granica nepromjenjiv princip, niti od savjeta iz Brisela upućenog svima da se koncentrišu na ekonomiju…Svi oni svojim izjavama pokazuju koliko su nemoćni ili nespremni da se uhvate u koštac sa rastućim i prijetećim srpskim nacionalizmom i fašizmom.

Dokle će se puštati Dodiku i Vučiću da šenluče po Bosni? Ni jedan sud ni tužilaštvo u BiH ne samo da ne trebaju, nego im treba zabraniti da osude bilo koga u BiH za bilo šta prije nego aktiviraju optužnice skrivene u sudskim podrumima i dovedu u Sud Milorada Dodika, Dragana Čovića...osude ih prije svega za veleizdaju i nataknu im lisice na ruke. Dojadili su i Bogu i vragu. Ne samo da ih ne možemo vidjeti svojim očima, već im ne želimo ni ime izgovoriti, jer su do sad prekršili i prešli sve granice tolerancije koje se mogu preći. Njih i takve kao što su oni čeka novoizgrađeni konforan zatvor u Istočnom Sarajevu. Oni su ga za sebe i izgradili.

Oponašajući usred ljeta Deda Mraza, Vučić dolazi u svoju tvorevinu dijeliti poklone. Ne trebaju nama njegovi pokloni. Nismo zaboravili onu “čuvaj se Danajaca i kad darove donose”. Nek vrati sve ono što je tokom agresije na BiH odvučeno u Srbiju, nek plati ratnu štetu pričinjenu državi BiH i narodu. Prelako smo se povukli, kad je Međunarodni sud pravde u Hagu odbio zahtjev BiH za reviziju presude protiv Jugoslavije - Srbije i Crne Gore za genocid. Nije trebalo stati. Trebalo ih je tužiti nekom drugom sudu, ili je trebalo tužiti UN koje su nam zabranile da se branimo i dopustile srpskom i hrvatskom agresoru da urade što su uradili. Nije li vrijeme da i Bosna pokaže da ima zube?

Nakon što su bh okupirani gradovi proglašeni da su samo srpski, kao što šume postale srpske, Vučić je Trebinje nazvao jednim od najljepših srpskih gradova i najavio da će Srbija tamo graditi aerodrom. Trebaju im putevi i mostovi preko Drine, ali im trebaju i aerodromi. Trebinje jeste lijep grad, jedan od najljepših, ali najljepših bosanskih gradova, a ne srpskih. I nikad neće biti samo srpski.

Povodom Vučićevih izjava u Banja Luci i progalsa da je Trebinje najlješi “srpski” grad, neki predlažu da se Vučić proglasi nepoželjnim u Sarajevu. Vučića treba proglasiti nepoželjnim u BiH i zabraniti mu ulazak u BiH. Zar nije jasno da je on onaj isti Vučić sa Trebevića ? Zaista je krajnje vrijeme da se shvati da Dodika i Vučića treba zaustaviti, a ne s njima voditi rasprave i odgovarati na njegove provokacije i gafove.

Sviju nas u BiH zanima da li će se ikad naći neko ko je nadležan, dužan i odgovoran da začepi labrnju liderima Srbije, da im zabrani da šire smutnju i truju, da ih sankcioniše za prijetnje “ubijte jednog Srbina mi ćemo stotinu muslimana” i trvdnje kako su oni garant Dejtona i da im to daje za pravo da svaki dan seru u tuđoj avliji. Koliko još puta treba da slušamo Vučića i Vučiće da je Srbija garant Dejtona, a svi znaju da je bila agresor i Dejtonski ugovor potpisala kao zaraćena strana.

Pravo pitanje za Haški sud
U svom komentaru povodom posljednjih zbivanja u Banja Luci, Trebinju i na Dodikovom imanju akademik Dr. Suad Kurtćehajić podsjeća da je nakon presuđenog genocida Rs mnogo bliže nestanku nego osamostalenju i ističe da treba postaviti pitanje Haškom sudu (koji je donesenim presudama potvrdio da su vojska i policija Rs počinile genocid i druge strašne zločine nad Bošnjacima) - “da li Republika srpska treba biti ukinuta nakon presude koju je taj sud izrekao?, odnosno da li ta presuda obavezuje UN “da deinstaliraju tvorevinu odgovornu za izvršenje genocida”. Ako ne UN, ko je dužan i odgovoran da to sprovede u djelo? Da li je to Vijeće za implementaciju mira, da li su dužni OHR i međunarodni predstavnik, koji ima Bonske ovlasti? Ako ne niko od tih, da li su UN dužne za to ovlastiti svoj Sud ili formirati neki prelazni ili prijeki međunarodni sud koji će postupiti po presudi. Takav odnos UN, po kojem se presuđeni genocid samo potvrđuje a ne sankcioniše, ne samo da stimuliše potencijalne agresore i počinioce genocida, već je omogućio i podržao praksu po kojoj se u BiH ne izvršava ni jedna važna odluka Ustavnog suda BiH, što omogućava genocidnoj tvorevini Rs da već 25 godina nastavlja sa genocidnim zatiranjem Bošnjaka nad kojima je počinila genocid i prijeti miru na Balkanu. Ako UN nisu spremne da urade ovo što su dužne, što se od njih očekuje, onda trebaju povući OHR, međunarodnog predstavnika, raspustiti Vijeće za implementaciju mira, pa onda neka genocidaši dovrše svoj posao koji im je povjeren od MZ, neka dokusure Bošnjake, da Evropa može slobodno prodisati bez muslimana i islama.

Ne zabrinjava šutnja MZ
već Bošnjačka indolentnost
Naviknuti na sve, nikome u BiH više nije čudno što predstavnici MZ ne rade svoj posao, što šute i puštaju da se fašizam ubrzano koti, ali je čudno da bh Bošnjaci nimalo ne brinu za svoju dalju sudbinu već spokojno čekaju da im dušmani dođu glave. A nisu Bošnjaci jedini kojima se radi o glavi, već su to svi patrioti i rodoljubi multietničke BiH, svi oni koji vole svoju zemlju Bosnu i doživljavaju je kao svoju jedinu domovinu.

Znamo da će jednoga dana svi računi doći za naplatu uz veliku kamatu, ali ko će od nas to dočekati. Ne čekaj, magarče, dok trava naraste. Zar nije vrijeme da se udružimo svi mi koji neizmjerno volimo ovu svoju napaćenu zemlju i kažemo - DOSTA! Kažemo dosta i agresivnim komšijama i MZ.

Krajnje je vrijeme da se životinji stane na rep, da se zaustavi haranga, jer sada više nije u pitanju samo prijetnja otcjepljenjem Rs, poniženje svega što predstavlja državu BiH, već i ignorisanje svih koji su odgovorni ili suodgovorni za provedbu Dejtonskog mirovnog sporazuma i za očuvanje mira u regionu Balkana.

Na nama Bošnjacima je da li ćemo čekati da se nad nama izvrši novi genocid, da se zemlja očisti od nas, ili ćemo se pokrenuti, pokazati zube i reći svima dosta. Ili smo i dalje toliko glupi i naivni, kao 90-tih, da čekamo MZ i UN, da nam pomognu, a nama se zemlja izmiče pod nogama i mi tonemo. Tonemo, a ponašamo se kao onaj isti magarac, koji još uvijek čeka da trava naraste, a nju iz dana u dan gaze četničke čizme.