DR. MUSTAFA CERIĆ: Pamtimo mi i drugačija vremena i drugačiju Europu, ali ova koja se jučer predstavila u Potočaraima nije Europa iz naših ružnih snova. Ova jučerišnja Europa je svjetlo na kraju tunela. Posebno mi je drago što je povučena jasna crvena linija, preko koje Aleksandar Vučić nije smio preći jer za njega jučer u Potočarima nije bilo mjesta, kao ni za ruskog ambasadora Petra Ivancova. Koliko znam obojica su imali želju da jučer budu u Potočarima, ali su im žrtve genocida, kojeg oni negiraju, stavile embargo da dolazak u Potočare zato što negiraju srpski genocid u Srebrenici. Čestitam! Negacija genocida je crvnena liniji, koju persone non grata ne smiju prelaziti. Također, čestitam bosanskim medijima što nisu pitali ni Dodika, ni Vučića hoće li doći u Potočare. Negatore genocida ne treba pozivati da dolaze, već im treba zabraniti da prilaze Potočarima, kao što je to bilo jučer.

Dragi moji,
Da vas podsjetim! Rusija je u julu 2015. god. blokirala usvajanje Rezolucije Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija o Srebrenici kojom se osuđuje genocid u julu 1995. godine, koju je predložila Velika Britanija i podržale Sjedinjene Američke Države i zemlje Evropske unije. Deset zemalja glasalo je “Za”, a četiri su bile uzdržane među kojima i Kina.

Tekst britanskog prijedloga rezolucije: LINK

Jučer je u Potočarima ukinut i stavljen van snage ovaj sramni ruski veto na osudu srpskog genocida u Srebrenici, Bratuncu, Vlasenici, Podrinju i cijeloj Bosni. Ukinuli su ga glasovi 47 svjetskih i europskih šefova država, vlada i multilateralnih organizacija. Jednoglasno!

Vidi LINK

Rusija i Kina nisu imali priliku ni da glasaju. To im je kazna. Oni su “out” zajedno sa Srbijom. Njima je sudjeno da ostanu u necivilizacijskom krugu a nama je lakše što ih ne moramo ni gledati niti slušti njihovu ogavnu priču i slavu poput Vučića koji je slavio što ga je Rusija poslušala da svojim sramnim vetom spriječi donošenje rezolucije o osudi srpskog planetarnog genocida u Srebrenici nad Bošnjacima/Bosancima, genocida kojeg je svijet jučer u Potočarima planetarno osudio.

Priznajem, bio sam jako razočaran i povrijeđen zbog ruskog veta 2015. god. Na trenutak sam čak bio pomislio da će ta srpsko-ruska priča nadvladati priču žrtava genocida. Vučić i Dodik su se i ponašali kao da njihova priča o tome da u Srebrenici nije bilo genocida prolazi te da je svijet, posebno Europa, odastao od prozivanja srpske politike za genocid u Srebrenici. No, čovjek snuje a lijepi Allah određuje.

Vjerovatno, da nije bilo tog ruskog anticivilizacijskog veta 2015. god. u Vijeću sigurnosti UN-a, ne bi bilo jučer u Potočarima te glasne kao nikad dosada, te jesne kao nikad ranije i te jedinstvene kao nikad u povijesti osude srpskog genocida nad Bošnjacima/Bosancima. Posebno me impresionirala galsnost, jasnost i jedinstvo europskih šefova država i vlada. Kao nikad dosada jučer sam se, doista, osjećao Evropljaninom u ujedinjenoj Europi, koja je pokazala da ima dušu i srce za bol i patnju moga naroda, ovakvog kakav jeste u mojoj zemlji, onakvoj kakva jeste. Ovo je, zaista, presedan u novijoj euroskoj povijesti, presedan kojeg mi Bošnjaci/Bosanci treba da shvatimo kao poruku, ali i kao obavezu da radimo više i predanije u promociji europskikih vrijednosti demokarcije i ljudskih prava.

Pamtimo mi i drugačija vremena i drugačiju Europu, ali ova koja se jučer predstavila u Potočaraima nije Europa iz naših ružnih snova. Ova jučerišnja Europa je svjetlo na kraju tunela. Posebno mi je drago što je povučena jasna crvena linija, preko koje Aleksandar Vučić nije smio preći jer za njega jučer u Potočarima nije bilo mjesta, kao ni za ruskog ambasadora Petra Ivancova. Koliko znam obojica su imali želju da jučer budu u Potočarima, ali su im žrtve genocida, kojeg oni negiraju, stavile embargo da dolazak u Potočare zato što negiraju srpski genocid u Srebrenici.
Čestitam! Negacija genocida je crvnena liniji, koju persone non grata ne smiju prelaziti. Također, čestitam bosanskim medijima što nisu pitali ni Dodika, ni Vučića hoće li doći u Potočare. Negatore genocida ne treba pozivati da dolaze, već im treba zabraniti da prilaze Potočarima, kao što je to bilo jučer.

Ponosan sam na našu heroinu Muniru Subašić, koja je jučer u Potočarima u ime svih žrtava Holokausta/Genocida u svijetu, posebno u ime našeg naroda, održala planetarni govor o planetarnom genocidu nad Bošnjacima/Bosancima. Lijepo je slušati i druge da govore o genocidu, ali žrtve genocida imaju prednost. Munirine jučerišnje jasne i direktne poruke odzvanjale su zemljom i nebom. Tako to treba. Neka je naša Munira živa i zdrava! Amin!

Poruke reisu-l-uleme Kavazovića su, također, bile jasne i odvažne. Potočarska dova je mehlem na našu ranjenu dušu. Molimo Te, Bože, da tuga bude nada! Da osveta bude pravda! Da majčina suza bude molitva da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica. Amin!

Kao građanin bosanske države izražavam zahvalnost predsjedniku Šefiku Džaferoviću što je pozvao svjetske šefove država i vlada da nam jučer u Potočarima, nakon svega, povrate nadu u čovječnost, da nam povrate vjeru u prijatelje u svijetu, posebno u Europi. Jučer u Potočarima pokazalo nam se da svijet računa na nas, da nismo zaboravljeni unatoč mračnoj i zlomanjernoj propagandi o tome da smo nesposobni i nepouzdani partneri. Moramo se, zato, otvoriti i unitar samih sebe i pokazati samima sebi da smo braća i prijatelji na putu istoga cilja, a to je da sačuvamo zemlju i uredimo državu. Na tom putu treba da budemo jedna duša i jedni tijelo!

Ali, ima nešto što me jako muči. Muči me potočarska tišina “Dan poslije”. Nije bilo davno kad su tu tišinu narušavale četničke horde zla sa svojom genocodnom pjesmom. Danas toga neće biti zahvaljujući Đanaton Muru (Jonathan Moor) iz američke ambasada, koji je osobno jednog 12. jula boravio u Srebrenici kako bi spriječio tu čeničko orgijanje. O sramnim provokacijama trenutnog načelnika Mladen Grujičić ne želim govoriti. Njegovo ponašanje je dno dna neljudskosti.

Ali imam potrebu da ponovo progovorim o džumi-namaza na Muslli u Potočarima. Želim da apeliram na Mufiijsvo tuzlansko da donese odluku i organizira džumu-namaz na Musalli u Potočarima tokom cijele godine, gdje bi naizmjenično imami/hatibi iz domovine i dijaspore proučili Jasin pred duše šehida, imamili džumu-namaz i održali hutbu. Okolini imami, ali i imami širom Bosne, bi organizirali dolazak autobusima na džumu-namaz u Potočare. Na taj način bi se se borili protiv depresivne tišine, koja zavlada nakon 11. jula. Na taj način bismo vraćati nadu u život u Srebrenici i oživljavati duh povrataka Srebreničanima, koji vole svoj grad, koje žele da se u njega vrate, ali im treba podrška i pomoć za taj čin. Klanjanje džume-namaza na Musalli u Potočarima i učenje Jasina svakog petka pred džumu-namaz, kao što se uči svaki dan hatma Gazi Husrevbegu u Begovoj džamiji, oživilo bi Potočare i Srebrenicu sa bereketom, koji se nalazi u hareketu. Ne znam zašto, ali Tuzlansko muftijstvo ne želi da to uradi. Evo, ja još jednom molim da to urade ne sezonski, već trajno - da se uvede učenje Jasina petkom pred džumu-namaz i da se klanja džuma-namaz i održi hutba. Zar je to teško? Nije. Treba samo dobra volja i odlučna akcija. Nadam se da će to tako i biti. Ako Bog da!

Bože Milostivi, ako mi zaboravimo Tebe, nemoj Ti zaboraviti nas!
Ako pogriješimo, podari nam snagu Ademovog (a.s.) pokajanja!
Ako nas zadesi nesreća, pouči nas Nuhovoj (a.s.) lađi spasa!
Ako nas zamrači krivovjerje, osvjetli nam put Ibrahimovim (a.s.) pravovjerjem!
Ako nas uhvati strah od silnika, osposobi nas Musaovom (a.s.) pravdom!
Ako nam se ponudi mržnja, spasi nas Isaovom (a.s.) ljubavlju!
Ako budemo protjerani iz domova naših,
osnaži nas Muhamedovom (a.s.) željom za povratkom domovima našim!
Bože Svemogući, ujedini naša srca u vjeri i ljubavi!
Učvrsti korake naše u istini i pravdi!
Osnaži volju našu u bratstvu i slozi!
Udruži misli naše u domu i domovini!
Bože Pravedni, molimo Te da nasilnicima oduzmeš mač,
a slabima da podariš moć vjere u istinu i pravdu!