Zato oko bilo kojih simbola u ime Dobrih Bošnjana, koji mogu iritirati žrtve Holokausta, Dobri Bošnjani moraju biti jasni i nedvosmisleni, makar im se činililo da je to djelimićno na njihovu štetu jer drevna mudrost kaže da između dvije štete uvjek se bira manja. Svima je jasna nedvojbena činjenica, a to je da Dobri Bošnjani nikad nisu imali fašizam ni u svojim glavama, ni u svojoj vjeri, ni u svojoj kulturi, ni u svojoj životnoj praksi, niti su ikada bili vođe drugima u širenju ideje fašizma. Oni su mogli biti samo žrtve fašizma, koje je neko ciljano iz vlastitog interesa uvukao u to priču. Međutim, to ih ne oslobađa moralne i političke odgovornosti da se jasno i nedvosmisleno ograde od svojih, makar malih, zabluda iz prošlosti kako se takve zablude ne bi ponovile u budućnosti.

Ovaj paradoks: kazni u Bosni dobrog (žrtvu) jer može biti mnogo bolji nego što jest, a nagradi lošeg (dželata) jer može biti mnogo gori nego što jest - prati Bosnu otkad zna za sebe.

Od Kulina bana pa do naših dana svaka generacija Dobrih Bošnjana (Bono Homini) bila je prisiljena dokazivati svoju nevi nost i dobrotu. Uvjek im se nametala neka krivnja, koja im nije jasna, kao što nije jasna ni dokaziva ni onima koji ih okrivljuju, ali ih ipak za svaki slučaj uporno markiraju nekom herzom. Kako nekada tako i sada. Nameće im se omča krivnje (hereza) oko vrata kao da su oni (Dobri Bošnjani) optuženi za “udruženi zločinački poduhvat” pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu a ne njihovi dželati. Nameće im se optužba za fašizam!

Sa manje ili više uspjeha, uvjek su dosada htjeli, znali i mogli dokazati svoju nevinost i dobrotu i zato su dobili časno ime: Bono homini (“Dobri ljudi”), Dobri Bošnjani. Sada se čini kao da su ti drevni i slavni Dobri Bošnjani posustali. Čini se kao da im nedostaje volje, znanja te moralne i političke moći da se brane i odbrane od optužbe za fašizam, optužbe koja tukne na najavu novog genocid protiv njih.

Puna je Bosna imena ulica i škola od punopravno osuđenih ratnih zločinaca nad Dobrim Bošnjanima; puna je Bosna fašističkih simbola od Draže Mihajlovića, simbola ratnog zločina genocida od Radovana Karadžića i Ratka Mladića, i simbola “udruženog zločinačkog poduhvata” od Gojka Šuška i Mate Bobana. To, dakako, smeta sarajevskim “antifašistima”, ali ne baš toliko koliko im smeta neki simbol kod Dobrih Bošnjana, koji se “prave” da su nevini i dobri.

Eh, nisu ni nevin ni dobri. I oni su makar malo fašisti zato što se nisu od toga skroz očistili. Ta zehra “fašizma” kod njih je kao brdo, a to brdo fašizma kod pravih fašista je kao trun - nevidljivi.

Slažem se sa ovim sarajevskim “antifašistima” da se Dobri Bošnjani moraju pod hitno očistiti od te zehre “fašizma” kod njih. Ma šta neko mislio, ali apel Svjetskog jevrejskog kongresa Dobrim Bošnjanima mora biti opomena, koju oni ne smiju zanemariti. Nakon genocida (“udruženog zločinačkog poduhvata”) Dobri Bošnjani ne smiju rizikovati da ih se “premjesti” na drugu stranu povijesti ni njihove ni svjetske, posebno ne na drugu stranu povijesti Holokausta.

Dobri Bošnjani moraju znati da nije bilo svjetskog jevrejskog iskustva iz Holokausta, kojeg su Jevreji iskreno dijelili s njima, srpski genocid i “udruženi zločinački poduhvat” mogao je biti potpuno zaboravljen i okrenut protiv njih samih. To savezništvo Dobrih Bošnjana sa Jevrejima u svijetu u borbi protiv fašizma, Holokausta, Genocida, antisemitizma i islamofobije ne smije se ničim dovesti u pitanje, posebno ne simbolima, koji Dobrim Bošnjacima nisu od velikog značaja koliko su im od velike štete za budućnost njihove djece, domovine i države.

Zato oko bilo kojih simbola u ime Dobrih Bošnjana, koji mogu iritirati žrtve Holokausta, Dobri Bošnjani moraju biti jasni i nedvosmisleni, makar im se činililo da je to djelimićno na njihovu štetu jer drevna mudrost kaže da između dvije štete uvjek se bira manja. Svima je jasna nedvojbena činjenica, a to je da Dobri Bošnjani nikad nisu imali fašizam ni u svojim glavama, ni u svojoj vjeri, ni u svojoj kulturi, ni u svojoj životnoj praksi, niti su ikada bili vođe drugima u širenju ideje fašizma. Oni su mogli biti samo žrtve fašizma, koje je neko ciljano iz vlastitog interesa uvukao u to priču. Međutim, to ih ne oslobađa moralne i političke odgovornosti da se jasno i nedvosmisleno ograde od svojih, makar malih, zabluda iz prošlosti kako se takve zablude ne bi ponovile u budućnosti.

No, ono što mene danas brine je nedostatak iskrene volje, pouzdanog znanja i efekltivne moralne i političke moći kod današnjih Dobrih Bošnjana da dokažu i pokažu svoju nevinost i dobrotu kao što su to njihovi preci htjeli, znali i mogli dokazati i pokazati uvjek i na svakom mjestu.

Dobri Bošnjani moraju znati da ih nikad neće ostaviti na miru, već da će im vazda stavljati jednu iza druge omču oko vrata i nametati im jednu iza druge krivnju (herezu) na duši i na umu. Eh, baš zato Dobri Bošnjani ne smiju nikad spavati bez straže, koja bdije nad njihovom sigurnosti od omče oko vrata i od hereze na duši i na umu.

No, najviše se plašim da današnji Dobri Bošnjani pristanu na zamku da budu “udruženi zločinački poduhvat” protiv samih sebe radi sitne koristi od mrvica nedoživljene vlasti. Nadam se da do toga, ako Bog da, neće doći.

Allahu Svemogući, osnaži nam volju, znanje i moć da se odupremo optužbama koje nam muče dušu i pamet!

Allahu Sveznajući, pouči nas peru da se odbranimo od zla laži i klevete!

Allahu Milostivi, omili nam istinu, pravdu, mir i pomirenje!