AJŠA ČIŠIJA: Duša u dosluhu s razumom kao predvodnikom slobodne volje koja bira djelovalje i srcem kao predvodnikom tijela koje djeluje. Hoće li čovjek razumno djelovati odgovornost je na njemu kao razumnom biću. Masovne grobnice nevinih ljudi i djece diljem Bosne i Hercegovine nisu djelo razumnih bića.

Potrebe su nam jednake. Nama ljudima, ali ... jedni bi sve osim mrvica prigrabili sebi, jer ... mi im od svog dijela velikodušno prepuštamo, te oni ostvaruju basnoslovni višak u odnosu na svoje potrebe, a koji im, opet, udari u glavu. Zašto ovo pričam?! Jer nas se tiče, i ... jer smo dužni da učestvujemo. Svi. Milorad Dodik davno reče da će dio BiH njemu i njegovima u krilo pasti, al' nije. Zemlja ispod nas, kad po Bosni i Hercegovini hodamo, nit' u krilo pada, osim mrvica kad u nju zarovimo, nit'se u ruke može uzeti, osim mrvica njenih. Zato, vrijeme je da se i Dodik zadovolji s mrvicama i smanji gore pomenuti udar u njegovu glavu. Valja nama svima kad tad mozak razbistriti. Pošto ja znam da je riječ Kur'ana univerzalna, navešću dio jednog ajeta koji upravo o zemlji i kijametskom danu govori, što nikako ne isključuje i vezu sa ovim "vankijametskim" danima:
"I Mi smo učinili da ono što je gore bude dolje, ..." (El-Hidžr, ajet 74).
Da pojasnim da ajet važi i sad kad kijamet još nije: "I Mi smo učinili da ono što je gore bude dolje, ..." Čovjek je gore, iznad zemlje - po njoj hoda, a kad umre ode on dolje, i u zemlju i pod zemlju. To je samo jedan od primjera.

Ono od zemlje što nama živima može upasti u krilo jesu mrvice, a ono od nje što u ruke uzeti možemo nije više od onog što u njih stati može. Ni samo jednu parcelu čitavu nije lahko bagerima prekopati, niti prenijeti na drugo mjesto, a kamo li da se zemlja Bosna i Hercegovina nosa tamo - 'vamo. A ovih dana imamo i ono što je dolje, iskopavanjem masovne grobnice (Allahu dragi, koja li je po redu?) u Skender Vakufu, da bude gore: posmrtni ostaci se vade iz tih teško dostupnih, iskopanih rupetina. Ničemu čovjek ne može trag zamesti, o tome pričam. Što prije to shvati, to bolje po njega. Zato je najbolje duhovno se probuditi, a tog buđenja nema sve dok čovjek ne shvati da drugih stranaka za odabrati, osim DOBRA ili ZLA, nema. Sve ostalo je farsa. Možeš to "dobro ili zlo" nazvati "antirasizam ili rasizam", "antifašizam ili fašizam", ili kako već, ali u principu su dvije strane, dvije partije: dobra i loša. Vrijeme duhovnog buđenja kod svih dobrih ljudi neizostavno mora doći uskoro (protesti protiv rasizma širom svijeta, poslije ubistva crnog čovjeka Flojda gušenjem od strane policajca u Americi, već su taj proces pokrenuli), jer je čovjek u zlu svaku mjeru prevršio upravo zbog duhovne uspavanosti. Bog ne voli zlo, a čovjek mu je, zbog odsustva duhovnosti, sklon - štete li po čovjeka.



Od vremena čovjekova prazna stomaka ništa se nije promijenilo u sveobuhvatnom životu na zemlji osim s aspekta čovjekova preživljavanja. Ali, to što čovjek treba hranu da fizički preživi ne umanjuje činjenicu da garant njegovog preživljavanja nije hrana, nego njegov bitak koji je neovisan o hrani. Šta je bitak? Naravno, duša. Duša koju niko nije vidio, niti posvjedočio njeno umiranje. Čovjek često previđa činjenicu da njen dolazak u čovjekovo tijelo šalje jasnu poruku o njenoj egzistenciji i prije njene pojavnosti u utrobi majke (koja, opet, bez prisustva svoje duše ne bi bila u stanju primiti tu novu dušu) u tačno određeno vrijeme - kad dijete oživi. Dakle, duša je živa došla u tijelo, a da je besmrtna i zaštićena od propadanja dokaz je čovjekova smrt (istog momenta kad ona napusti njegovo tijelo). Nakon toga čovjekovo meso struhne, u kontinuitetu polahko propadajući. A kosti? Kosti?! Šta su kosti? Allah ih je zaodjenuo mesom. Možeš ih polomiti, zdrobiti, ali i njihova poruka do posljednje praške, što bi naučnici NASE rekli do "Higsova bozona", i taj trag traga šalje jasnu poruku ljudima. Poruku Božijeg Stvaranja. "U prah i pepeo pretvoriti" se spominje u Kur'anu: "I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti" (Sura Furkan, ajet 23), Ovaj ajet se odnosi na sve ljude, ali ja ću o sljedbenicima Islama: Šta ovaj ajet kaže? Značenje?! Znači da u čovjeku o kojem ajet govori nedostaje iskrenosti prema Bogu onda kad dobra djela čini. Zašto ovo sve govorim?! Pričam o nezahvalnosti Bogu na blagodeti, jer neiskren čovjek čini dobro djelo u svrhu veličanja sopstvenog ega i zbog nametanja svoga značaja među ljudima. Dakle, takav čovjek se umislio i osjetio neovisnim od Tvorca Svevišnjeg. A ne valja to. Svevišnji Tvorac čovjeku daje ili uskraćuje mogućnosti. Duša čovjekova je ta koja mora spoznati svoju malenkost, ranjivost i sklonost zlu da bi mogla poraditi na sebi. Njen izbor je u dosluhu sa razumom, zato nam je razum i dan. A pravi put se od zablude jasno razlikuje, srce je tu da posvjedoči. Duša-razum-srce. Duša u dosluhu s razumom kao predvodnikom slobodne volje koja bira djelovalje i srcem kao predvodnikom tijela koje djeluje. Hoće li čovjek razumno djelovati odgovornost je na njemu kao razumnom biću. Masovne grobnice nevinih ljudi i djece diljem Bosne i Hercegovine nisu djelo razumnih bića.

Nije li krajnje vrijeme da se svi u Bosni i Hercegovini urazumimo?! Bosna i Hercegovina nit' u krilo pada, nit' se u ruke uzet'može. Ali zato su njene ruke ispružene dok dozivajući svoju odbjeglu djecu tuguje zajedno s djecom koju drži u krilu.