Budućnost Bošnjaka na Kosovu ponajviše ovisi o daljnjem demokratskom razvoju ove države u čemu bi i Bošnjaci trebali dati svoj doprinos.

ARSIM TARIK SALIJI:Vizija bošnjačke zajednice jeste da kroz svoje raznovrsne programe i usluge razvija svijest zajednice koja će na temeljima bošnjačkih vrijednosti očuvati svoj identitet, podići nove generacije Bošnjaka i omogućiti pozitivnu integraciju u kosovsko društvo. Bošnjaci Kosova svoj identitet čuvaju i njeguju na različite načine: prije svega kroz Islamsku zajednicu, odnosno džemat, mekteb, džamiju, tradicijske običaje, folklor i u bošnjačkim školama. Islam je jedna od glavnih identitetskih odrednica Bošnjaka na Kosovu. Razvoju nacionalne svijesti Bošnjaka najviše je doprinio časopis Sellam i Takvim, koji počinju izlaziti 1995. godine.

Političkim »potvrđivanjem« muslimanske nacije razriješeno je jedno dugo otvoreno pitanje iz sfere (među)nacionalnih statusa i odnosa. No riječ je bila o naciji kojoj je za ime određen vjerski naziv, što svakako nije bilo najsretnije rješenje.

Napokon, po raspadu Jugoslavije i uspostavi nezavisne Bosne i Hercegovine, 28. septembra 1993. godine, Drugi bošnjački sabor je donio deklaraciju o vraćanju historijskog imena Bošnjak i ponovnoj afirmaciji bošnjaštva. Od 1993. godine, ovaj naziv je prihvaćen i van same Bosne i Hercegovine, od strane onih koji su se izjašnjavali kao Muslimani u drugim bivšim jugoslavenskim republikama, uključujući i Bošnjake Kosova.

Današnji Bošnjaci Kosova nastali su iz dva demografska toka:
Prvi sačinjavaju doseljenici iz Bosne, Sandžaka i Crne Gore, koji su na ovo područje stigli tokom Osmanskog perioda, nakon Prvog svjetskog rata, i posljednji veći talas dogodio se pedesetih i šesdesetih godina prošlog vijeka. Naseljeni su oko Peći, Prištine, Mitrovice i Istoka.

Drugu grupu čine Bošnjaci starosjedioci autohtonog porijekla, koji žive uglavnom u regionu Prizrena: Župa, Gora i Podgora, te u samom gradu Prizrenu. Oni se međusobno oslovljavaju imenom lokalne geografske pojmovnosti kao Gorani/Goranci, Župljani/ Našinci, Podgorci/Podgorani.
Bošnjačka zajednica na Kosovu ima dugu tradiciju i povijest življenja te se može kazati da su od devedestih godina prošlog vijeka kontinuirano gradili svoj identitet i suživot s drugim nacionalnim zajednicama na Kosovu.

Vizija bošnjačke zajednice jeste da kroz svoje raznovrsne programe i usluge razvija svijest zajednice koja će na temeljima bošnjačkih vrijednosti očuvati svoj identitet, podići nove generacije Bošnjaka i omogućiti pozitivnu integraciju u kosovsko društvo.

Bošnjaci Kosova svoj identitet čuvaju i njeguju na različite načine: prije svega kroz Islamsku zajednicu, odnosno džemat, mekteb, džamiju, tradicijske običaje, folklor i u bošnjačkim školama. Islam je jedna od glavnih identitetskih odrednica Bošnjaka na Kosovu. Razvoju nacionalne svijesti Bošnjaka najviše je doprinio časopis Sellam i Takvim, koji počinju izlaziti 1995. godine.

Nacionalnom buđenju Bošnjaka na Kosovu devedestih godina prošlog vijeka pridonosili su mnogi značajni Bošnjaci kao što su: Ćerim Bajrami, Mustafa Balje, Sadik Idrizi, Ćemailj Smailji, Džezair Murati, Alija Džogović, Azar Zulji, Junus Hodža, Mehmed Hamza, Vejsel Hamza, Nesim Mustafi, Numan Balić, Nuridin Jonuzi, Refki Alija, Kanita Alijagić, Memnuna Ajdini, a i mnogi drugi Bošnjaci koji su podržali taj pokret.

Cilj i vizija tog pokreta tadašnjih mladih bošnjačkih intelektualaca je zaštita i zastupanje interesa bošnjačke zajednice, odnosno očuvanje, promicanje i njegovanje bošnjačke zajednice, kulture i vjerske baštine kao i drugih bošnjačkih i kosovskih vrijednosti.

Bošnjaci Kosova devedesetih godina prošlog vijeka, osnivaju prve političke stranke, rade na očuvanju, obilježavanju i prezentiranju bošnjačkog identiteta. Glavni cilj njihovog djelovanja je podizanje svijesti mladih Bošnjaka o bošnjačkom identitetu na Kosovu, jer će se bošnjački identitet održati jedino na taj način.

Politički život Bošnjaka na Kosovu danas se odvija unutar četiri stranaka: Najstarija je Stranka demokratske akcije Kosova, koja je osnovana u Vitomirici, kod Peći, oktobra 1990. godina. Druga stranka koja predstavlja Bošnjake na Kosovu je Demokratska reformska stranka Muslimana, osnovana 1991. godine, u Prizrenu, danas poznata kao koalicija Vakat. Treća stranka koja je osnovana 2009. godine, u Prizrenu Nova demokratska stranka, i četvrti pokušaj političkog formiranja dogodio se početkom 2020. godine, kada se osniva Socijaldemokratska unija u Prizrenu.

Prema rezultatima zadnjeg popisa stanovništva održanom u aprilu 2011. godine, Kosovo i dalje ostaje izrazito etnički šarolik te je i dalje pravi mozaik različitih naroda, jezika, religija i kultura. Podaci govore da Kosovo ima ukupno 1.733.872 stanovnika od toga oko 30.000 Bošnjaka. Bošnjačka zajednica na Kosovu je treća nacionalna zajednica po brojnosti u Republici Kosovo.
Najveća koncentracija Bošnjaka na Kosovu je u općini Prizren (grad Prizren, Župa i Podgor). Prema podacima popisa u općini Prizren ima oko 16.500 Bošnjaka. Po brojnosti u su drugi sa 9,3% od ukupnog sastava stanovništva općine Prizren. Oko 146.000 stanovnika općine Prizren su Albanci ili 82%, 4,7% Turci, 2% iz zajednice Roma, 150 Srba i oko 1% ostalih.

Na području Gore (općina Dragaš), koja graniči sa općinom Prizren živi još 13.000 stanovnika, od kojih se 7.000 izjasnilo kao pripadnici goranske nacije, 5.000 kao bošnjačke nacije, a 1.000 kao ostali.

Pored prizrenske općine i općine Dragaš, u kojima živi oko 21.500 Bošnjaka, u pećkom regionu živi oko 3.500 Bošnjaka. U regionu Istok živi oko 1.500 Bošnjaka. U Mitrovici živi oko 1.500 Bošnjaka. Najveća koncentracija Bošnjaka u sjevernom dijelu Mitrovice, u naselju „Bošnjačka mahala“, dok su ostali žive u južnom dijelu grada. U Prištini živi oko 500 Bošnjaka. No važno je kazati da na Kosovu nema općine u kojoj ne žive i Bošnjaci.

Kada statistički pogledamo te podatke dolazimo do zaključka da je broj Bošnjaka u zadnjih 30 godina smanjen za više od polovice. Glavni razlozi te depopulacije su; podjela bošnjačkog identiteta još od perioda Miloševićeve vlasti, od prve polovine devedestih godina pa nadalje, kada su Muslimani u Gori podijeljeni na Bošnjake i Gorance. Drugi razlog za smanjenje Bošnjaka na Kosovu je iseljavanje velikog dijela Bošnjaka početkom sukoba 1998. godine i nakon rata, tako da je ostavilo neka mjesta bez Bošnjaka. Vrijedno je napomenuti da više polovine bošnjačke zajednice u nekim mjestima nakon rata iz 1999. godine iselilo u zemlje Zapada, Srbije, BiH itd., najprije iz sigurnosnih, a kasnije i ekonomskih razloga. Demografsko smanjivanje Bošnajka na Kosovu i bošnjačke zajednice u cjelini, započelo je još devedestih godina prošlog vijeka i u kontinuitetu traje do danas. Također, sve veća zastupljenost starijeg stanovništva i pad nataliteta utjecat će i na daljnje smanjivanje broja Bošnjaka na Kosovu.

Problemi koji muče bošnjačku zajednicu na Kosovu nije samo odnos većinskog stanovništvo naspram njih, već odnos prema sebi samima i zajednicom koju grade. Ključni problemi koji se među njima ističu su:

1. Problem decentralizacije i formiranje općina Rečane, Gora i Vitomirica sa bošnjačkom većinom su najvažniji faktor opstanka Bošnjaka na Kosovu. Osnivanje općina sa bošnjačkom većinom treba da se realizira na osnovu odredbi čl. 12.4 Ahtisarijevog plana. Prema tom planu regije u kojoj živi kao većinsko bošnjačko stanovništvom (više od 5000 hiljada stanovnika i 75 posto pripadnika bošnjačke zajednice) na tom području imaju pravo na svoje općine. No, kosovske institucije nisu još preuzele ništa, tako da održana obećanja kosovske vlasti po tom pitanju nisu ispunjena.
2. Nedostatak kulturne djelatnosti, jer se upravo kroz kulturu čuva nacionalni identitet.
3. Slaba medijska zastupljenost.
4. Veliki broj političkih stranaka među kosovskim Bošnjacima. Nedostaju strateško i plansko promišljanje i jedinstva. Bošnjaci Kosova nemaju svoju autentičnu političku adresu. Svedeni su na folklor.
5. Slabo je profilirana i razvijena elita, u kojoj dominira politička dok su vrlo slabo razvijene intelektualne i kulturne elite.
6. Obrazovanje - nedostatak udžbenika i lektira iz tzv. nacionalne grupe predmeta za osnovne i srednje škole na bosanskom jeziku.
7. Nepriznavanja kosovskih diploma o završenoj srednjoj školi od strane matice BiH, što bošnjačkim studentima sa Kosova otežava pristup visokom obrazovanju na maternjem, bosanskom jeziku.
8. Problemi Bošnjaka Kosova sa vizama za BiH i nemogućnost putovanja u maticu BiH sa kosovskim putnim ispravama.
9. Ostaje i dalje problem nepoznavanje albanskog jezika, a samim tim i veća integracija u kosovsko društvo i stvaranje većih mogućnosti kod zapošljavanja i učešća u javnim poslovima. Djelomično su i sami kosovski Bošnjaci krivi za to zbog pasiviziranosti i nezainteresiranosti za društveni angažman. Potrebno je i jačanje svijesti da su Bošnjaci Kosova dio društva i da bez društvenog angažma nema napretka ni bolje budućnosti.

10. Poseban, ako ne i najveći problem je velika stopa nezaposlenosti na Kosovu zbog koje se građani Kosova generalno iseljavaju, među njima i pripadnici bošnjačke zajednice. To je pojava s kojom se ozbiljno treba suočiti i na koju odgovor nema ni službena politika.
S obzirom da su sa drugim manjinskim zajednicama učestvovali u novoj kosovskoj društvenoj zbilji i pokazali odanost Kosovu u najtežim trenucima, Bošnjaci Kosova očekuju daljnje poboljšanje svog položaja. U iščekivanju je i što skorija saradnja i uspostavljanje političkih veza dviju država Kosova i Bosne i Hercegovine i sloboda putovanja, naročito za studente koji svoj studij pohađaju u Bosni i Hercegovini. Poslije ovih, na spisku želja svih građana svakako slijedi i sloboda putovanja sa kosovskim pasošem bez viza po Balkanu i Evropi.

I na kraju: budućnost bošnjačke zajednice na Kosovu ponajviše ovisi o daljnjem demokratskom razvoju Kosova u čemu bi i Bošnjaci trebali dati svoj doprinos. Velika se pozornost mora posvetiti razvoju institucija bošnjačke zajednice, snaženju njihovih kapaciteta kroz osmišljen program stalne edukacije javnih službenika i povećanje obima i kvalitete ostvarivanja manjinskih prava.