SAFET HADŽIĆ - gazija koji je stao na crtu četvrtoj srbo-četnikoj vojnoj sili u Evropi

ELMEDINA MUFTIĆ: Heroj, Safet Hadžić, čije ime je ostalo zapisano u duborezu kojim je graviran opstanak R BiH, rođen je u Rudom, tamo gdje se čuva granica Bosne i gdje se rođenjem zna za emanet. Odgojen na temeljima vjere, kroz život je hodio dostojanstven, svima je davao prednost, ali nije pristao biti drugi. Svaki posao je obavljao temeljito, onako kako to rade oni koji znaju da će se i trun učinjenog dobra, ali i trun učinjenog zla naći na Danu suda. Bio je od onih kojima se vjeruje, i zbog toga je postao jedan od najbližih saradnika Predsjednika R BiH, Alije Izetbegovića.

Bosna nikad nije bila samo parče zemlje na brdovitom Balkanu, nije bila ni tek ucrtani pojam na karti Svijeta. Bosna je bila i ostala ideja, za koju su vjekovima najbolji sinovi i kćeri svoje živote davali. Bosna je više od države, Bosna je Domovina.

Bosna je stih tek sišao sa usana ašika, priča davnina koju s koljena na koljeno prenosimo generacijama. Bosna je zemlja za koju je pitanje časti umrijeti. Bosna je majka heroja, koji su svojom krvlju i životima ispisali priču njezinog opstanka.

Čovjek iz naroda, sa pogledom u budućnost, instiktom za Bosnu i Bošnjake. Čovjek koji je prepoznao hegemonističku velikosrpsku politiku koja se na kraju dvadesetog vijeka širila prostorima bivše Jugoslavije, a posebno je bila opasna po opstanak R BiH i Bošnjaka (Muslimana), što će se u dešavanjima koja slijede potvrditi kao istina.

Radio je predano na buđenju političke, vjerske i nacionalne svijesti muslimana, kojima je još od Berlinskog kongresa i okupacije Austrougrarske, pa kroz razne oblike Jugoslavije, ubijan identitet, oduzeto pravo na jezik, kulturu, tradiciju. Znao je da bez korjena nema ni sigurnog stabla, zato je udarao čvrste temelje svenarodnog buđenja, kroz političke,vjerske, organizacijeske aktivnosti.

Bio je čovjek od akcije, sa harizmom vođe kojem je dato da iznese preuzeti emanet. Gazija koji nije dvojio o tome ko su dušmani Bosne. Hrabro samo onako kako to mogu učiniti istinski heroji, stao je na branik Domovine, mnogo prije drugih. Svojim primjerom je pokazivao narodu šta znači sloboda. Bio je ratnik, koji je stao na put dušmanima, s hrabrošću onoga koji zna da je privilegija biti Svjedokom opstanka vjere, države i naroda. Vezista čije frekvencije su spajale nespojivo, glas koji je dolazio do svakog patriote, pozivajući ga na otpor agresoru. Nepresušni izvor energije, kojom su se punila mnoga srca u vremenu kad je sve odzvanjalo prazninom beznađa. Za strah nije imao vremena, jer se nije bojao za sebe, ali se bojao šta će biti sa narodom ako nam porobe Bosnu. Išao je prvi i uvijek prvi. Išao je tamo gdje je najteže bilo ići. Stizao je tamo gdje je najpotrebnije bilo doći.

Heroj, Safet Hadžić, čije ime je ostalo zapisano u duborezu kojim je graviran opstanak R BiH, rođen je u Rudom, tamo gdje se čuva granica Bosne i gdje se rođenjem zna za emanet. Odgojen na temeljima vjere, kroz život je hodio dostojanstven, svima je davao prednost, ali nije pristao biti drugi. Svaki posao je obavljao temeljito, onako kako to rade oni koji znaju da će se i trun učinjenog dobra, ali i trun učinjenog zla naći na Danu suda. Bio je od onih kojima se vjeruje, i zbog toga je postao jedan od najbližih saradnika Predsjednika R BiH, Alije Izetbegovića. Kao predsjednik Kriznog štaba za Sarajevsku regiju i šire, ponio je ogroman teret organizovanja naroda na pružanju otpora agresoru koji je sa svih strana okupirao R BiH. Stao je na crtu četvrtoj vojnoj sili u Evropi, s porukom „živote svoje za Bosnu ćemo dati“. Nije podlegao pritiscima, niti se uplašio vojno-tehničke nadmoćnosti Srbo-četnika, svjestan da istina i pravda nikada ne mogu biti poraženi. Smireno je išao agresiji u susret, spreman da pogine, ali da pedlja Bosne ne prepusti agresoru.

Safet Hadžić - bio je od onih kojima se vjeruje i zbog toga je postao jedan od najbližih saradnika Predsjednika R BiH, Alije Izetbegovića

Bilo je to na samom početku agresije, opsade Sarajeva, kada se otpor pružao puškama napravljenim od vodovodnih cijevi, kada smo se branili srcem i inatom, a ne oružjem. Sa saborcima krenuo je u akciju izuzimanja oružja iz „Pretisa“, 18.aprila 1992.godine, na vojnom zadatku, u bitki prsa u prsa sa još nekoliko saboraca, pokošen je rafalom. Sin bosanski, Safet Hadžić, kojem je za Bosnu bilo draže umrijeti, nego bez Bosne živjeti, ugradio je sebe u temelje Bosne. Njegov život je garant našeg opstanka. Njegova smrt je svjedočansto postojanosti i trajnosti Bosne sve do kijametskog dana.

Njegova djela su tragovi koji na njega upućuju, i koji nas vode putem kojim idu oni koji dostojanstveno nose povjereni emanet vjere, države i nacije.

Gazija, Safet Hadžić, posthumno je odlikovan ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“, također mu je posthumno 1994.godine dodijeljen „Orden heroja oslobodilačkog rata“, kao i čin brigadnog generala.

Bio je suprug i otac troje djece. Bio čovjek koji je svoj život utkao u temelje R BiH. Safet Hadžić je heroj čija hrabrost se ogledala u mudrosti i viziji kako se suprostaviti agresoru.
Heroj kojem je Bosna bila više od sna. Šehid čija dova Bosnu iz sna budi, i u san je ispraća. Gazija čija borba je ispisala historiju našeg opstanka.

Heroj koji je poginuo da bi Bosna mogla živjeti...