AVDO METJAHIĆ: Danas taj izmjenjeni „OJ – HA“ sastav iz petnih žila radi s namjerom da unište ono što je naša Zajednica stvorila devedesetih godina u NY do danas. Od dobijanja samostalnosti CG, evidentno je napuštanje naše omladine iz sandžačkog područja, gdje je u ovom momentu posebno Gusinje ostalo na neku stotinu onih koji se još vrte sokacima, nekada čuvene čaršije i trgovinske destinacije, tražeći izlaz da i oni napuste svoj toprak.

Nakon decembarskog kineskog Wuhana, već se u ostatku svijeta zakoračilo u drugi mjesec korona virusa koji hara i vreba nove ljudske žrtve. Poruke zdravstvenih institucija su jasne, radi zaštite treba se okrenuti sebi, svojim najbližim, ali i vodeći brigu o svojoj zajednici ovdje u emigraciji.
Nažalost, već u našoj zajednici imamo prve žrtve ove napasti, korona virusa, gdje treba da nas ljudskost zove i sjedini nas, kao nikad ranije. Ne samo što smo u opasnosti da izgubimo priličan broj članova zajednice, ne samo starijih od pedeset godina, nego u gradu New Yorku žive i nađi mladi ljudi, koji rade na raznim poslovima, od medicinara pa na dalje. Da li nesreća koja danas hara svijetom, treba da sjedini i zbliži jedan narod, pitanje je svih pitanja. Odgovor je svakako DA, ali da li se to dešava sa nama, odnosno jednim dijelom nas, odgovor je - veliko NE!
E sad moramo to malo bolje pretaberit i ukazati u čemu je problem.
Da bi došli do odgovora, moramo se vratit unazad bar tridesetak godina, pa i više i možda dobijemo odgovor, koji je i kakav je neljudski virus ušao u dušama naših pojedinaca, te ih zatrovao. Prije nego probam dati bar površan odgovor na sve što se izdešavalo posljednjih nekoliko generacija i trovanja duša od strane pojedinaca, trebamo uprijeti prstom u nekoga koji je na neki način svemo tome kumovao. Pa evo da pokušam odgovoriti, na svoj način obijasniti i biti iskren prema svemu, pa i sebi.
Davno je bilo kad sam kao mladić napustio svoju rodnu gridu, a već prođe pola stoljeća, da budem tačan prođe tačno pedeset godina, a već sam postao i pradjed.
Dolaskom u ovoj tuđini, uzelo je prilično vremena da se osjećam donekle komotnim, jer rodna gruda nikako se ne zaboravlja. Ono što nas je držalo u životu i davalo nam neki osmjeh na našem licu i guralo nas naprijed da izdržimo. Bila je baš neprekidna pomisao na svoj vatan, u nadi da ćemo se vratit i dočekati svoju starost na svom topraku i sa svojim narodom. Nego, to se nije desilo. Mnogi naši ovdje su postali očevi, pa djedovi, a mnogi od nas i pradjedovi, suočeni smo sa stvarnošću i teška srca prihvatili smo istinu -, i za taj naš lijepi kraj „umrli“, za vazda. Kad smo uvidjeli da nas ova zemlja neda i da nam je tu usud, shvatili smo da se moramo organizovati, duhovno i kulturno, osnovali smo IZ. Osnivanjem IZ, nas nekoliko smo u sklopu IZ planirali kulturni centar, gdje ćemo se češće viđati i preko centra učiti o kulturi i historiji svojeg naroda, očuvati svoje adete i lijepu tradiciju, koja nas je držala ispred mnogih naroda. Što se tiče adeta, donekle smo uspjeli, ali nažalost svakim danom smo postajali bezdušni jedan prema drugom pa smo „prsli“ na nekoliko grupa.
Jugoslavija je umrla već tri decenije, ali imamo među nama još onih koji plaču za njom i žive u nadi da rahmetli Jugoslavija oživi. Bio je krvavi rat na tom suludom Balkanu i svu cijenu smo mi Bošnjaci i Albanci platili. Od Berlnskog kongresa 1878., posebno od 1912/13. godine, postali smo dežurni krivci za sve padove u regionu, pa iako su baš uvijek uzrokovali velikonacionalisti naroda koji nisu krili i ne kriju pretenzije separacije, komadanja i nestanak Bosne i Sandžaka.
Dok je buktala agresija na Bosnu i genocid nad Bošnjacima, i tada smo nekako bili razjedinjeni, ali ipak u puno manjem broju. Opet zahvaljujući glasnosti onih koji su jasno govori o čemu se radi, šta su namjere agresora i da je stari dušman opet pokrenuo mašinariju sve da nas uništi. Svijet očigledno nije bio na strani Bosne, Kosova, Sandžaka i naših naroda, pa je i ovaj put pomogao agresoru i našem dušmanu, da naš narod plati visoku cijenu, jer smo imali potkupljivih vođa i nesvjesnih političara koji su nam se naturili i štošta podmetali. Na kraju, od Jugoslavije ostala je Srbija, ista i na istom zadatku, koja je uzrok svih nesreća, posebno u posljednih sto i više godina na tim prostorima.
Mi koji dolazimo iz Plava i Gusinja, jesmo napredni ljudi, ali kako naš narod kaže, slažemo se kao „rogovi u vreću“, posebno oni koji su pod uticajem politika i političkih centara moći. Nesreća naša je u tome što nažalost imamo priličan broj minderpuza, a nekoliko procenata izgubljenih slučajeva i uvlačiguza, dok je jedan broj promijenio svoju nacionalnu svijest, zbog ličnog interesa, od Bošnjaka postao je Kradačanin, te i takve opet ubjeđuju i vode sumnjivi ljudi. Radi istine, uvijek smo imali jednu manju skupinu galamdžija koja je strčala, ali joj nismo pridavali neki značaj, misleći da će se opametiti i sjetiti čija politika ih je prognala sa kesicom u ruci ovako daleko od svog vatana, te da skoro silom prilika moramo predati tapije najokorelijem nacionalistima sa tih prostora.
Pogledajmo samo statističke podatke o stanovništvu plavsko-gusinjske ljuge i od posljednjeg osmanskog popisa 1905. godine, kad je upravo taj naš rodni kraj imao preko 26,000 stanovnika. Prvim popisom 1920., poslije stvaranja Kraljevine SHS (1918), ostalo nas je samo 6,400 gdje je uračunato skoro 20% pravoslavaca koji su namješteni na imanjima ubijenih i istrijebljenih Bošnjaka i Albanaca.
Preživjeli smo Titovu Jugoslaviju, za kojoj još plaču neki „naši“, mada je i ona bila puno bolje rješenje nego kraljevina Karađorđevića, odnosno Srboslavija, u kojoj su u Titov vakat Srbi vodili glavnu riječ i 'krastili' su nas ondje gdje im se svidjelo.
Baš iz te Jugoslavije smo se potucali po bijelom svijetu. Danas nas, po nekim slobodnim procjenama, iz plavsko-gusinjskog kraja u Americi ima preko trideset hiljada. A gdje su još države zapadne Evrope, Australije. Kažu da nas ima čak i u Japanu.
Rasparčavanjem Jugoslavije, Crna Gora je ostala Srbijom prolazeći kroz sve ratove, ratne zločine i posebno genocid nad Bošnjacima, pa sve tako do 2006., kada je riješila da izađe iz Srboslavije, kada smo mi Bošnjaci i Albanci dali veliki udio za njenu nezavisnost.
Da se vratimo na 1991. godinu, na samom početku krvavog rata u Sloveniji i Hrvatskoj, zatim 1992., u brutalnoj agresiji na RBiH koja je u genocidu odnijela nekoliko stotina hiljada Bošnjaka. Baš te godine jedna grupa naših Gusinjana pokušava osnovati tzv. Maticu crnogorsku u New Yorku, koja hvala Bogu nije uspjela. Ali sada opet pod uticajem političkog faktora iz Podgorice, kao da pokušavaju pod drugačijim imenima, ali baš sa tim istim pojedincima koji su tada propali, ako Bog da, i sada će.
Danas taj izmjenjeni „OJ – HA“ sastav iz petnih žila radi s namjerom da unište ono što je naša Zajednica stvorila devedesetih godina u NY do danas. Od dobijanja samostalnosti CG, evidentno je napuštanje naše omladine iz sandžačkog područja, gdje je u ovom momentu posebno Gusinje ostalo na neku stotinu onih koji se još vrte sokacima, nekada čuvene čaršije i trgovinske destinacije, tražeći izlaz da i oni napuste svoj toprak.
Genocid koji je počinjen u Plavu i Gusinju 1912-13. godine, sa namjerom da nas unište, produžen je na ovu generaciju. Ali žilavost našeg čovjeka se nije dala, jer svoj vatan je cijenjen kao i svoj roditelj. Danas je genocid i etničko čišćenje pri kraju odrađen, zato nas samo u SAD ima preko trideset hiljada.
Njujorška IZ Plav-Gusinje koja je ustanovljena 1991. godine i koja je od prvog dana bila na udaru raznih službi iz ondašnje Jugoslavije, danas određena politička elita CG u strahu od gubljenja vlasti, radi isto i to preko svojih satelita, nekakvih dolara, eura i slobodnih lovaca u mutno, rođenih u Plavu, Gusinju, Bihoru...
Prije navršavanja stogodišnjice od genocida nad plavsko-gusinjskim muslimanima, Bošnjacima i Albancima, potekla je ideja od jedne grupe Bošnjaka, da javno progovore. Nakon osnivanja Odbora za obilježavanje 100. godišnjice genocida i svih aktivnosti koje su bile u nekoliko godina, pokazuju zrelost, osnivaju Bošnjačko-američku nacionalnu asocijaciju (BANA) s namjerom da institucionalno rade i jačaju identite svoga naroda. Danas BANA, nakon niza uspješno urađenih projekata, ima priličan broj članova, simaptizera i to najboljih sinova rodom iz plavsko-gusinjske ljuge, drugih gradova Sandžaka, Bosne i Kosova. Članovi BANA mogu biti samo oni koji su čestiti, pošteni i kojima su kolektivni nacionalni interesi ispred ličnih interesa, dokazivanja i isticanja. Slobodan sam reći, da članovi ne mogu biti minderpuze, lažovi, oni koji su niskog i sumnjivog karaktera, izdajnici, intrigaši i razna fukara koji se šunjaju među nama, u lice se selameći iza leđa na najniži način potvoreći i lažući. Jedan naš intelektualac reče nedavno: „Ako nekom nesrećom upadneš u septičku jamu, valjda ne bi trebalo da postaneš govno“. To najbolje govori o integrašima.
IZ kao vjerska institucija, pored svih prepreka, sve godine radila je na jačanju islamskog duhovnog identiteta. Ali ujedno, koliko je moguće, čuvana je i sačuvana, od upada od raznih intrigaša i razbijača.
Dok je uloga BANA programski također jasna, jačanje nacionalne, kulturne i državničke svijesti. To su dokazali svojim volonterskim radom, projektima i skupovima koje su od osnivanja održali u New Yorku, ali i brojnim gradovima SAD, Kanade, Europe, BiH, Sandžaka i Kosova.
Osnivači i članovi BANA su ujedno redovni članovi IZ, koji su u dobroj mjeri i zančajni vakifi vakufskih objekata pod krovom IZ ovdje u New Yorku, ali i u Sandžaku, BiH i Kosovu. Rukovodstvo i članovi BANA su vjernici koji su bezrezervno uz svoj narod, ali uvijek kada je trebalo stali su uz IZ, čuvali je od napada bilo da je iznutra ili spolja. Zašto? Zato što osnivači BANA dobro znaju šta znači imati svoju instituciju, biti u svome vakufu – džamiji u centru, posebno pod okriljem milosti i zaštite Gospodara svjetova.
Ovo sam napisao iz razloga što su mi nekoliko mojih prijatelja ukazali na pokvarenu propagandu galamdžija i pokvarenjaka iz njujorške komune, koji sebe nazivaju vjernicima i hadžijama, a lažu koliko zinu! Adekvatno njihovom karakteru pronašao sam Hadis koji bilježi Ahmed: Ebu Umamete, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Vjerniku može svašta biti svojstveno osim laži i prevare.”
Šta to znači u gornjem kontekstu ove priče?
Oni koji lažu i vrše prevare, ne pripadaju ummetu Muhammeda s.a.v.s. Tvrdim i svjedočim da tih nekoliko bijednika koji svoj komentare plasiraju preko jednog lokalnog portala, uz zloupotrebu javnog internetskog prostora (nezavisno da li je uz odobrenje urednika ili ne), tvrdim da - LAŽU!!!
Zašto?
Nekoliko njih blate IZ, dok nekoliko njih napadaju BANA i pojedine ljude iz ove institucije. Da li je neko pročitao, čuo ili primjetio da su osnivači BANA negdje reagovali. Naravno da niste. Zašto? Zato što u skladu sa gornjim hadisom koji je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s., preziru LAŽOVE i PREVARANTE. To su isti oni pojedinci kojima s razlogom nije dozvoljeno da budu članovi BANA, e sada oni blate one koji su prezreli njihove namjere i naški rečeno – mršeknuli ih. Da imaju iole pameti, sve bi im bilo jasno, tako da je logično da niko iz BANA ne obraća pažnju na njih, i da njihova baljezganja po portalima i pisma koja šalju od New Yorka do Pazara, interesiraju ih kao lanski snijeg.
Ponavljam, obaviješten sam od prijatelja sada u vremenu kada je čestitim ljudima teško kada dobijaju tužne vijesti o virusu koji hara, ta pljuckala su se usmjerila po BANA i IZ, i ljudima koji vode ove dvije institucije. Iako sam u obavezama oko objave knjige, nemam dovoljno vremena, uključio sam se na taj portal i pročitao par komertara, tako da sam umalo povratio od smrada koji se odatle širi. Napisao sam nekoliko redova i rekao ono što osjećam prema tom ološu, i urednik je objavio tih par rečenica.
Da bih čitaocima teksta bilo jasnije, na šta sam naišao na tom portalu, prenijet ću samo nekoliko laži i nebuloza koje ne odgovaraju istini i u kojima se vidi da ovi pljuvači rade s namjerom na ponižavanja IZ ali i BANA, koje su jedini istinski prestavnici naše zajednice ovdje u NY. Evo jedan sasvim mali dio što ta bagra piše i pljuva na svoj narod, odnosno na svoje institucije, objavljujemo bez korekcija:

1. CITAT: Asocijacije zaista ukazuje na to da je Asocijacija duboko zabila kandze nad Isljamskom Zajednicom. Taj je cek ubecen u Isljamsku Zajednicu da redi za interese Asocijacije a ne interese isljamske zajednice.

ODGOVOR RADI ČITAOCA: Članovi BANA su predani članovi IZ Plav-Gusinje, ali i drugih naših zajednica u NY. Nekoliko članova odbora BANA su i i članovi odbora IZ, svi skupa su koordinirano odradili niz značajnih humanitarnih akcija i skupova radi interesa i napretka zajednice. Raspitivao sam se, BANA nikada niti tražila a niti jednim centom pomognuta iz budžeta IZ Plav-Gusinje. Projekte su pomogli članovi zajednice iz svojih privatnih budžeta, kao inače sve projkete kako odrađuju. Ali BANA jeste podržana u projektima bošnjačkih džemata / zajednica u SAD, Kanade, Njemačke, Švedske...

2. GLAVNI RAZLOG REGISTROVANJA ASOCIJACIJE UNUTAR ISLAMSKE ZAJEDNICE (AKO STA VIDITE) JE DA ASOCIJACIJA OVLADA ISLAMSKOM ZAJEDNICOM I NISTA DRUGO! SVE AKTRIVNOSTI KOJE JE DO SADA ASOCIJACIJA SPROVODILA BILO JE NA RACUN ISLAMSKE ZAJEDNICE I TO JE SVIMA POZNATO.

ODGOVOR: Gornje budalaštine trebalo bi prezrijeti kao što su prezrijeti oni i onaj koji pokušava ispisati notorne laži.
Jedini pravni vlasnik svih vakufa je Islamska zajednica Plav-Gusinje. Samo onom kome to nije jasno može da piše i širi laži i dezinformacije. Što su se tiče članova BANA, ali i prije osnivanja, na razne načine su se jasno i glasno suprotstavljali svima onima koji su pokušali cijepanje IZ i vakufsku imovinu. Fizička adresa na svoj centar ne mijenja vlasnika vakufa. Ako Bog da, kada se ovo trenutno stanje širenja opasnog virusa promijeni, članovi BANA će nastaviti da organizuju nove manifestacije, promocije i skupove koji će biti u isključivo u interesu naše zajednice i naroda.

3. BANA Asocijacija $0 zato jer nemaju clanova i zavise od onog sto mogu iscupati od Islamske Zajednice

ODGOVOR NA OVU BUDALAŠTINU - KRATKO: Na takve laži je dovoljno reći, svi BANA projekti su isključivo finansirani i podržani sredstvima svojih vrijednih članova, simpatizera i humanista. To ujedno govori sve akcije koje su provedene i svi projekti koji su urađeni i novi koji će biti odrađeni.

Prepoznatljiv je „urnek“ pisanja tih jadnika a sjećamo ih se iz nedavne prošlosti, kada su klasično mršeknuti. Od takvih nas ništa ne može iznenaditi.

Je li dovoljno o lažovima koji sebe lažno predstavljaju, čak kite i doktorskim titulama, ne znajući koliko je to u ovom društvu kažnjivo. Iako mnogi u zajednici znaju o kome se radi, obećavam da ću o njima, imenom i prezimenom, otvoreno i javno pisati.
Sada će čitaocima biti jasnije zašto se osnivači i članovi BANA ne žele spuštati na nivio primitivaca, ostavljujući ih da žive u svojim lažima. i vidite, oni su bili na hadž(?), i što je najžalosnije nazivaju se hadžijama, a šire laži. Sramota!
Ali ipak nakon svega ova pljucala, ako budu imali djelić ljudskosti, i ako su zdržali bar nešto od odgoja njihovih časnih roditelja, poslaće izvinjenje onima koje već duže vrijeme oblajavaju, potvore, podmeću i ogovaraju. Zar Allahov Poslanik a.s. nije rekao da je to čin jedenja mesa mrtvog brata.
Još da citiram par stihova od Bata Dedivanovića, odnosno Zef Ujk Gali gdje kaže: „Intriga je razgovor pogani“.
Ovi stihovi koje ću citirati je najveća istina, koja prikazije ove pljuvače, mada ću upotrijebiti još par stihova ovog svjesnog čovjeka, pa neka sve ostane na njima kao zaključak na kraju ove moje besjede:
Đe pogani zapođenu kolo,
tu pametni neće zaigrati
Poganima što je za dičenje,
za ljude je bruka i sramota.