Utjeha dana od straha
VRIJEME BORBE PROTIV STRAHA OD STRAHA SA ALLAHOVOM MILOŠĆU I DOBROTOM
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 29. Mar 2020. 15:03:36


DR. MUSTAFA CERIĆ: Danas se javljam da vam kažem da čuvate svoj duh, svoju dušu, svoj um i svoje srce. Ne dajte da vas ovaj strah, kojeg mediji bezočno šire obezduši, obezumi, obezljubi i obesvjesti pa da izgubite dah vašeg duha, kojeg vam je Svevišnji Allah udahnuo, i kojeg ćete Njemu vratiti kad dođe edžel, ako Bog da.
U vrijeme agresije na našu zemlju i genocida nad našim narodom ostajali smo i bez vode, i bez hrane, i bez struje, ali nikad nismo ostali bez vjere i nade zato što je u nama živio žar bosanskog duha, bosanske duše, bosanskog uma i bosanskog srca.
Ako ikada, danas nam je potreban taj isti žar duha, duše, uma i srca!
Dakako, treba se čuvati od zaraznih biloških bolesti, ali zarzna psihološka bolest je mnogo opasnija. Zato nemojete se osamljivati i padati u očaj. Vjerujte u Boga Milostivog, kao što ste vjerovali u najtežim danima za našu zemlju i naš narod.
Dragi moji,
Nismo se odavno čuli. Otkad smo svi u strahu od Korone ništa više nije isto. Ovaj mali i nevidljivi dušman zavladao je cijelim svijetom. Niko mu ne može ništa. Čak ni oni koji ga pustiše iz kafeza ne mogu ga više prepoznati. Mijenja boje kao kameleon. Kreće se brzinom svjetlosti od kontineta do kontinenta, od grada do grada, od stana do stana, od čovjeka do čovjeka, od ruke do ruke. Nisu ni slutili koliko će biti moćan kad su ga pustili da im se otme. Sa tanke uzice na kojoj su ga držali. I nehotice im izmaknu dok oni smišljaše kako da mu lice pokriju. Dok smišljaše kako da ga prevare, ovaj mali nevidljivi dušman, njih iznevjeri.

Pitaš, a ko su ti “oni”? Kažem ti, niko još ne zna ni ko su “oni” što ga napraviše ni ko je “on” ili “ona” što je napravljen(a). Sad svako u svakoga sumnja. I savako se svakoga čuva. I svako se svakoga boji osim ovog malog i nevidljivog dušmana, koji se ne boji nikoga. Ne boji se ni Boga ni ljudi. Boga se ne boji zato što zna da njegovo zlo od Boga nije. Svevišnji Bog nikad ne čini zlo ljudima. Ljudi čine zlo samima sebe, ali se prave da to ne znaju.

Taj mali i nevidljivi dušman ljudi se ne boji, jer zna kako su ga napravili da bude smrtonosno zlo za “one” ljude koje “ovi" ljudi ne vole. Nemoj se čuditi! Zar ne vidiš da je ljudska pamet naopako okrenuta pa zlo tumači kao dobro, nemoral slavi kao ponos, poštenje osuđuje kao naivnost, iskrenost ismijava kao slabost, dobrotu smatra kao glupost… Ali, strah kojeg širi ovaj mali i nevidljivi dušman, cijeli svijet je zaustavio da se pogleda u svoje ružno lice, lice od nevine ljudske krvi, lice od krađe i lopovluka, lice od laži i licemjerstva, lice od pakosti i oholosti, lice od pohlepe i bezbožništva, lice od paganstava i pokvarenosti…

Htio ne htio, ovaj svijet mora se mijenjati zbog straha od straha koji kruži nad planetom. Zasada ovaj mali i nevidljivi dušman napada ljudsko tijelo, o kojem ova civilizacija zasada najviše brine. Sve je podređeno ljepoti ljudskog tijela do te mjere da tijelo teško podnosi sve te ljudske tjelesne ludosti. Taj mali i nevidljivi dušman se sada uvlaći pod ljudsku kožu i grize pluča da ostanu bez daha. On ne bira ni rod, ni dob, ni rasu, ni vjeru, ni naciju, ni bogatog, ni siromašnog, ni zdravog, ni ubogog, već uzime svakoga ko mu na put stane dok maršira zrakom, kojeg je čovjek i onako zagadio pa ga se od te zagađenosti i ne vidi.

A tako je sitan taj dušman mali i nevidljivi da ga muha može pojesti, ali nama toliko krupan da ga cijeli svijet ne može uhvatiti. Šta će čovjeku ljepota vanjskoga tijela ako nije u stanju da sačuva zdravlje unutrašnjeg tijela. No, najgore od svega je ako ovaj mali i nedljivi dušman napadne pluča duha i duše, pluča uma i srca. A čini se da je to njegov krajnj cilj - da ubije duh, da usmrti dušu, da umrtvi um, da uništi srce kod ljudi pa da više niko nikoga ne vole, da niko više nema vjere i povjerenja nukoga, da niko više ne smije da se s ljudima druži, da niko više ne želi da živi zajedno u jednoj kući, da niko više ne želi da spava zajedno u istom krevetu, da se čovjek vrati u kameno vučije doba kad je čovjek čovjeku bio vuk.

Eto, dragi moji, zbog toga vam se danas javljam da vam kažem da čuvate svoj duh, svoju dušu, svoj um i svoje srce. Ne dajte da vas ovaj strah, kojeg mediji bezočno šire obezduši, obezumi, obezljubi i obesvjesti pa da izgubite dah vašeg duha, kojeg vam je Svevišnji Allah udahnuo, i kojeg ćete Njemu vratiti kad dođe edžel, ako Bog da.

U vrijeme agresije na našu zemlju i genocida nad našim narodom ostajali smo i bez vode, i bez hrane, i bez struje, ali nikad nismo ostali bez vjere i nade zato što je u nama živio žar bosanskog duha, bosanske duše, bosanskog uma i bosanskog srca.

Ako ikada, danas nam je potreban taj isti žar duha, duše, uma i srca!

Dakako, treba se čuvati od zaraznih biloških bolesti, ali zarzna psihološka bolest je mnogo opasnija. Zato nemojete se osamljivati i padati u očaj. Vjerujte u Boga Milostivog, kao što ste vjerovali u najtežim danima za našu zemlju i naš narod.

Jer, istinski vjernik nije nikad u ćorsokaku. Za njega Svevišnji Allah uvjek nađe izlaz. Zato nemojte biti u strahu od Korone, već budite sigurni u spas svoje duše, o kojoj brine Milostivi Allah, koji je svemoćan da savlada ovo zlo koje je čovjek napravio da bi se igrao Božanske uloge na zemlji.

Najbitnije je da ostanete u pameti, da ne izgubite osjećaj realnosti, da sačuvate ljubav u srcu prema svojim najmilijim te da budete budni na svaku opasnost bilo bilološku ili psihološku.

Pouzdajte se u Allahovu bezgraničnu milost!

Allahu Svemogući, osnaži nam duh, dušu, umu i srce da izdržimo iskušenja, koja nas muče!

Allahu Sveznajući, pouči nas kako da budemo zdravi tijelom i duhom tako da Tebi budemo u službi na ovome prolaznom svijetu i tako da budemo u Tvom rizaluku na drugome svijetu!

Allahu Milostivi, omili nam ljubav u našim srcima prema našoj djeci, rodbini, braći, sestrama i prijateljima, kojima dugujemo našu otvorenu ruku i naše toplo srce!
Amin!