DR. MUSTAFA CERIĆ: U vrijeme svakodnevnog srpskog smrtonosnog granatiranja grada Sarajeva, meni je Muharem efendijino pristajanje da bude sa mnom na dužnosti obnašanja časne dužnosti reisu-l-uleme bilo kao mehlem na ranu, kao hamajlija za sreću, kao dar koji se poklanja samo bratu i prijatelju. Često sam govorio: - Ja sam sretan što imam dva šefa, jednog kod kuće, a jednog na poslu.

Rastužila me vijest o preseljenju na Ahiret mog brata, prijatelja, učitelja, uzora, šefa i zviždača Muharema sina Šemsudina Hasanbegovića.

BRAT
Muharem efendija je, kao rijetko ko u nas, bio dosljedan brat u vjeri svim muslimanima. To je pokazivo svojim blagim i jedinstvenim osmjehom srca i svojim jasnim, a ponekad i oštrim, jezikom da ljudi shvate da su muslimani samo braća. Taj osjećaj muslimanskog bratstva, Muharem efendija je širio gdje god je stigao i s kim god je razgovarao. Opet, kao rijetko ko u nas, Muharem efendija nije radio u Islamskoj zajednici po osnovi vezife, plaće, već po osnovi risāle, misije, koju je s ljubavlju i predanošću pronosio širom Bosne i njene Hercegovine.

PRIJATELJ
Muharem efendija je bio prijatelj svima, pa i onima koji ga nisu razumjevali. On jednostavno nije dopuštao da ga ljudi ignoriraju, niti da se od njega udaljavaju. Muharem efendija je išao, trčao da zadrži one koji su ga zaobilazili ako ne kao prijatelje, a ono bar da mu ne budu dušmani. Muharem efendija je svoju ulogu imama, hatiba i muallima doživljavao tako odgovorno da ništa nije smjelo izaći iz njegovih usta i njegovih ruku što bi bilo na štetu kolektivne vjere islama i kolektivnog morala muslimana.

UČITELJ
Muharem efendija je bio učitelj, koji je u Goraždu volio učiti djecu harfovima u sufari i u Kur’anu. Nisam nikoga vidio tako sretnim i ponosnim kao Muharem efendiju među djecom, polaznicima mekteba, koja bi naučila učiti u Kur’anu. Svak je mogao vidjeti da mu je to bio vrhunac njegovog smisla života. Muharem efendija nije krio to svoje zadovoljstvo niotkoga. Štaviše, u okolnostima ateističkog režima bivše Jugoslavije, nije bilo poželjno ponosti se uspjehom među omladinom. Ali, to je za Muharem efendiju bio najveći izazov - rad sa omladinom u Goraždu, od kojih su neki, baš zhvaljujući njemu, postigli uspjeh na Ovome i, ako Bog da, spas na Drugome svijetu. Upavo zbog te ljubavi prema djeci i omladini, Muharem efendija je bio vjećito mlad. On je mlad i preselio na Ahariet u sedamdeset četvrtoj godini života. Samo neko s takvom mladalačkom energijom mogao je preživjeti “smrtonosno” ranjavanje od granate u Sarajevu. I samo neko sa takvom voljom za životom mogao je pobijediti teška životna iskušenja, uključujući i iskušenje zatvora (1983), zato što je bio nadprosjećni imam, hatib i muallim u Goraždu, zato što je bio uzor imamima i muslimanima, zato što je bio hodajući muslimanski misionar koji je živio kao što je vjerovao, koji je vjerovao kao što je živio.

UZOR
Muharem efendija je bio moj uzor imama, hatiba i muallima. Upoznao smo ga 1971. god. prilikom moje ramazanske prakse u Ustiprači kao softa trećeg razreda Gazi Husrevbegove medrese u Srajevu. Neću pretjerati ako kažem da je taj moj susret s Muharem efendijom u Ustiprači, odnosno u džematu Kopači kod Goražda, bio uveliko presudan na moj imamski posao nakon toga. Kao imam u Kopačima, Muharem efendija nije širio pozitivnu energiju sam u svom džematu, već u cijeloj istočnoj Bosni i šire. Naočit, lijepog glasa i stasa, hrabar i rječit Muharem efendija je plijenio sve oko sebe. Nije ga bilo moguće doslovno oponašati, ali je bilo moguće od njega učiti lijepu i uvjerljivu komunikaciju s ljudima.
No, najviše od svega, Muharem efendija je znao kako da oživi elen kod softi i mladih imama da budu i ostanu u službi islama i muslimanima u vrijeme kad to nije bilo ni poželjno, ni profitibilno, ni droštveno promotivno. Doista, to što sam naučio od Muharem efendije kao softa u Ustiprači, odnosno Kopačima, koristilo mi je u mojoj imamsko-hatibsko-muallimskoj karijeri više nego išta drugo. Iz tog mog osjećaju duga prema Muharem efendiji, bio sam jako sretan što je nakon ranjavanja i teških uspješnih operacija, hvala Bogu, prihvatio da bude šef kabineta reisu-l-uleme 1994-2012. god.
U vrijeme svakodnevnog srpskog smrtonosnog granatiranja grada Sarajeva, meni je Muharem efendijino pristajanje da bude sa mnom na dužnosti obnašanja časne dužnosti reisu-l-uleme bilo kao mehlem na ranu, kao hamajlija za sreću, kao dar koji se poklanja samo bratu i prijatelju. Često sam govorio: - Ja sam sretan što imam dva šefa, jednog kod kuće, a jednog na poslu.
Ne krijem činjenicu da je Muharem efendija ponekad bio ne samo u ulozi šefa kabineta reisu-l-uleme, već i ulozi samog reisu-l-uleme. To mi je prijalo, jer sam znao da Muharem efendija ne zna izdate, ne zna učiniti ništa što bi naštetilo ugledu i časti islama, muslimana, Islamske zajednice i reisu-l-uleme. Kao stariji od mene po godinama, ali i kao moj uzor, Muharem efendija je uživao pravo zviždača, koji je često bio nemilosdam u kritikama prema meni i neprikosnoven u svojim savjetima i stavovima. No, to je bilo dopušteno samo Muharem efendiji, koji nije imao straha pred bilo kojim autoritetom, odnosno nije imao tremu ni pred kojom vlašću, ali jest ima poštovanje prema svakom autoritetu i svakoj vlasti, koja radi pravo i korisno za vjeru, narod, domovinu i državu.

ZVIŽDAČ
Uistinu, Muharem efendija je bio pravi zviždač (whistle-blower) za sve “naše”, koji su na bilo koji način bili odgovorni za vjeru, narod i državu. Muharem efendija nije nikoga štedio ako je znao da to što radi nije dobro po našu vjeru ii moral. Zato se može reći da je bio “savjest vjere i morala u Bošnjaka - muslimana”.

(VJERO)VJESNIK
Ikao nije opće potvrđena, tradicija (eser) koja se ponavlja u klasičnim knjiga: “Ulema mog ummeta su kao vjerovjesnici Israelićana”, ima smisla dok ispračamo Muharem ef. Hasanbegovića na Ahiret. Jer, ako je iko od naše bosanske uleme ličio na (vjero)vjesnika od Israelićana, onda je to bio Muharem efendija zato što se njegova hrabrost može mjeriti sa hrabrošću Musa, a.s., pred faraonom. Muharem efendija je, zaista, bio to - hrabar, neustrašiv, izravan, neposredan, nesebičan, određen, jasan i nepokolebljiv u svojim uvjerenjima.

Cerić, Kavazović i Hasanbegović: Na dan uručivanja Menšure novoizabranom reisu-l-ulemi dr. Kavazoviću, 15. nov. 2012. (Arhiva: Bošnjaci.Net)

Dakako, kao i Musa, a.s., ponek je Muharem efendija potrebovao Hidra na svom misionarskom putu. I, dakako, Svevišnji Allah se i zato pobrinuo pa mu je darovao njegovu kadunu Šefiku, koja mu je često bila vodič, kao što je Hidr bio vodič Musa, a.s., na njegovom putu, koji nije bio lahak. Bilo je potrebno dosta sabura na tom njihovom životnom putu. Sada je, isto tako, potrebno dosta sadura i njegovom dragom sinu Mudžahidu i njegovoj krasnoj kćerci Nudžejmi, kao i njegovim unućadima: Selimi, Lamiji i Sari te njegovoj cijeloj rodbini i prijateljima.
Meni osobno, Muharem efendija će nedostajati, kao što mi ne dostaje i Muhamed ef. Salkić. Ali, tješi me jedno, a to je da mi se posrećilo da sam imao braću, prijatelje i vjerne suradnike u mom poslu reisu-l-uleme Muharema i Muhameda. Da mi nije njih bilo, ne bih bio tako uspješan u mojoj misliji reisu-l-uleme. Neka ovo pamte u Islamskoj zajednici oni koji nisu obolili od virusa "osude sjećanja" (“damnatio memoriae”).
Mom dragom bratu, prijatelju, učitelju, uzoru, šefu i zviždaču Muharemu sinu Šemsudina Hasanbegovića neka Svevišnji Allah oprosti grijehe i uvede ga u lijepi Džennet, njegovoj Šefiki, Mudžahidu, Nudžejmi, Selimu, Lamiji i Sari neka Svevišnji Allah podari sabur, a njegovoj braći i prijateljima neka Muharemov život i smrt budu pouka i poruka kako se islamski živi i muslimanski umire u Bosni
Milostivi Allahu, hvala Ti što si me blagoslovio pa sam imao Muharema sina Šemsudina Hasanbegovića za brata i životnog druga!
Reci mu, Milostivi, uđi u Moj Džennet!
Amin!