Čitajući i gledajući, kako se širom naše domovine, pa i diljem svijeta gdje žive bh građani, obilježava 1.mart - Dan nezavisnosti BiH, može se sa sigurnošću konstatovati, da medijska slika, koja nam se svakodnevno plasira, ne odgovara stvarnom stanju.

Događaji su svjedoci, kako smo mi jedan hrabar i ponosan narod, da znamo cijeniti i poštovati svoju zemlju, a time i sve one koji su je stvarali, branili i koji i danas bdiju nad njom i to na svim stranama njenih granica.

Polazeći od juga, kao paradigme povratka, stolački učenici sa svojim sugrađanima ponosno prošetali svojim gradom i pokazali da je to njihova djedovina. Malo podalje održan je svečani defile“ Pohod bosanskih vitezova“ na stari grad u Blagaju, da bi se preko Grepka prebacili do drevne Foče i njene ljepotice Aladža džamije, a dalje niz Drinu do najhrabrijih čuvara istočne granice, divne srebreničke djece i njihovih roditelja. Na sjeveru, uprkos zabrani gradonačelnika, u Brčkom na Savi, vijorile su se bosanske zastave, koje su također krasile i ulice ponosnog i nepokorenog Kozarca. Na jugozapadu, u vjetrovitom Duvnu, također je u bosanskom duhu priređen prigodan program povodom Dana nezavisnosti.



Sličnih događaja, bilo je i po svijetu. Lijepo je kada jedan narod, a posebno mladi znaju cijeniti svoje umne ljude, kao i zaslužne građane.

Tako je i u Švicarskoj obilježen, ovaj jedan od najvažnijih datuma u našoj historiji. Prije svega, zahvaljujući Udruženju “Muallim-Prosvjetitelj CH”, koje je u saradnji sa IZB CH organizovalo deset tribina pod nazivom „Domovina u srcu“. Sa istom tematikom slijede i narednog vikenda, tako da će cijela Švicarska imati priliku da osjeti poentu prvog marta.

Shodno svojoj misiji, filozofiji razmišljanja i djelovanja, oni su ovog puta u goste pozvali najbolje sinove zemlje, naše Zlatne ljiljane, one koji su svojim djelima dokazali, da su bili spremni svoje živote ugraditi u temelje države.



Predsjednik Udruženja „Zlatni ljiljan“ Tuzlanskog kantona, borac i komandant sa gradačačkog ratišta Edin Muhamedović je održao tribine u džematima Aigle, Neuchatel i Yverdon. Veoma solidne posjete, posebno u Yverdonu, gdje su učenici Bosanske dopunske škole obogatili program svojim nastupom.

Derviš Hadžić, predsjednik Udruženja „Zlatni ljiljan“ Podrinjskog kantona, stigao je iz herojskog Goražda i bio gost u Zürich-u, St. Gallenu i Dornbirn (Austrija). Opstanak, iskustva, događaji i ljudi sa cijelog ovog područja su za historiju.

Ratni pilot, koji je letio u sve opkoljene enklave, Mujo Mušić, bio je gost u Obernfeldenu i Baselu.



Veoma interesantno ratno iskustvo ovog pilota uz poruku da Bošnjak, ma gdje bio, treba da puno uči, proširuje svoje vidike i trudi se da bude najbolji u onome što radi, ali da uvijek mislima ima svoju domovinu.

Domaćini Ismetu Čogiću, predsjedniku Udruženja „Zlatni ljiljan“ Srednjebosanskog kantona, gazije koji je oslobađao i Vlašić, bili su džemati Luzern i Ricken. Naknadno slijedi i gostovanje Zlatnog ljiljana Hasana Kurtića, heroja Podrinja u ostalim džematima. Posebna je bila atmosfera na ovim susretima. S jedne strane domaćini su bili sretni da ih zijarete, prije svega, časni ljudi,dok su gosti bili oduševljeni prijemom, kao i ukaznom čašću. U svojim nastupima su djelovali veoma smireno, skromno, jednostavno iako su odradili „posao“ vrijedan divljenje.Više su govorili o svojim suborcima, hrabrim komandantima, nego o vlastitom učinku.



Svi su bili saglasni da “Muallim-Prosvjetitelj CH” može biti istinski primjer, kako se odnositi prema zemlji, prema borcima, koje uvijek imaju u prvom planu. Izrazili su veliko hvala, te odali veliko poštovanje predsjedniku Senadu Džihanoviću i njegovom timu.
Ono što se posebno isticalo tokom ovih tribina je potreba za registracijom i glasanjem na svim predstojećim izborima. Molili su ljude da se prijavljuju u mjesta iz kojih potiču, posebno u manjem bh entitetu, jer se tamo bukvalno brani država. Olovka je sada sredstvo umjesto puške. Ne smije se dozvoliti, da se u miru izgubi, ono što je krvlju plaćeno.

Kada bi dijaspora po pitanju glasanja uložila minimum truda, slika i prilike u Bosni i Hercegovini bi se u jednom danu drastično promjenile u korist probosanskih snaga.

Ako bi svako za glasanje odvojio, onoliko sekundi, koliko su ovi ljudi proveli dana u rovu, bilo bi dovoljno, da se ova neizvjesnost riješi i trajno ugase nade dušmana, vezano za cjelovitost i opstanak jedine nam domovine.