U srijedu, 26. februara 2020. godine, akademik dr. Muhamed Filipović u 91. godini života je preselio na ahiret. U petak, 28. februara u Rektoratu Univerziteta u Sarajevu je održan komemorativni skup, na kojem su prisustvovoli kolege sa UNSA, BANU, prijatelji, studenti i članovi njegove porodice.

Također u haremu Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu klanjana je dženaza koju je predvodio reisu-l-ulema IZ u BiH dr. Husein-ef. Kavazović, dok se vjernicima i prisutnima na dženazi obratio reisu-l-ulema (1993 – 2012) dr. Mustafa-ef. Cerić.



Akademik Muhamed Filipović ukopan je na gradskom mezarju / groblju Bare, gdje su prisustvavli njegovi članovi uže i šire porodice, prijatelji, kolege, pripadnici akademske zajednice, političari, veliki broj građana, poštovalaca njegovog djela i drugih, koji su prisustvom na posljednjem ispraćaju iskazali počast jednom od najznačajnijih intelektualaca uz bosanskohercegovačke i bošnjačke akademske zajednice. (Bošnjaci.Net)

Obraćanje dr. Mustafe-ef. Cerića prenosimo u cjelosti:

Dženaza merhumu akademiku Muhamedu Filipoviću

EULOGIJA



بسم الله الرحمن الرحيم
السلام عليكم ورحمة الله وبركاته..
قال الله - تبارك وتعالى- في مُحكـَم كتابه العزيز:
(يَا أَيَّتُهَا النَّفْسُ الْمُطْمَئِنَّةُ ارْجِعِي إِلَى رَبِّكِ رَاضِيَةً مَرْضِيَّةً)
صدق الله العظيم

Čovjek je stvoren od zemlje i zemlji se vraća. Duh kojeg mu Stvoritelj udahnjuje čini ga insanom od duha, duše, uma i srca. Naciju čine ljudi pojedinci sa duhom, dušom, umom i srcem. Jedan čovjek može biti nacija, kao što je bio Ibrahim Alejhisselam. On je bio i ostao duh i duša univerzalnog Ummeta.

Ako neko pita koji pojedinac je duh nacije u Bošnjaka/Bosanaca, s pravom recite to je duh akademika Muhameda Filipovića, duh koji je glasno govorio, ponosno živio i slobodno djelovao u njegovom tijelu od bosanske zemlje. On ga je naslijedio od bosanskog dida, napajao ga s islamskog vrela i čuvao ga s emanetom svojih časnih i slavnih predaka od Filipovića. Rijetko je ko bio svjestan didovsko-bosanske povijesti, islamsko-bosanske svjetlosti i begovsko-bosanske smjelosti kao što je bio akademik Muhamed Filipović.

Ako neko pita koji pojedinac je duša nacije u Bošnjaka/Bosanaca, nemojte oklijevati da kažete da je to duša akademika Muhameda Filipovića, duša koju je duh bosanski držao mobilnom za odbranu od svake opasnosti. Iz te duše mogle su se čitati sve muke, svi bolovi i sva razočarenja, ali i svi prkosi, sve pobune i svi nemiri nacije u Bošnjaka/Bosanaca, koji su u akademiku Muhamedu Filipoviću gledali svoju sudbinu.

Ako neko pita koji pojedinac je um nacije u Bošnjaka/Bosanaca, slobodno recite to je um akademika Muhameda Filipovića, um koji je bio slobodan da misli i govori bez straha i bez uzmicanja. Um koji je bio strah i trepet za bosanske dušmane. Svi koji su ikad pokušali da omalovaže bosamnski um, nisu to smjeli zato što ih je um akademika Muhameda Filipovića vrćao tamo gdje im je mjestu - u zadnju klupu da slušaju njegova predavanja. U toj ulozi našeg umnog nacionalnog junaka, akademik Muhamed Filipović je nenadoknadiv.



Ako neko pita koji pojedinac je srce nacije u Bošnjaka/Bosanaca, s ponosom kažite da je to srce akademika Muhameda Filipovića, srce koje je voljelo Bosnu, njenu vjeru, naciju, kulturu, jezik, državu i sve njeno što je čini ravnoprravom nacijom u familiji europskih nacija i muslimanskog ummetu. To srce od ljubavi prema svojoj porodici, prema svojim drevnim precima, prema mnogobrojnom rodbinom i prijateljima te prema akademskim kolegama i studentima prestalo je da kuca, ali neće prestati da nas podsjeća da je među nama živio i djelovao bosanski duh, bosanska duša i bosanski umo, koji u živoj naciji nikad ne umire.

Zato, dok ispračamo tijelo akademika Muhameda Filipovića zemlji bosanskoj, mi istodobno preuzimamo njegov duh i um kao nacionalni emanet, od kojeg će buduće generacije Bošnjaka/Bosanaca učiti kako se bosanski i muslimnaski živi i kako se bosanski i muslimanski umire.



Svima nam je jasno da je ovaj svijet, dunjaluk, prolazan, ali to često zaboravljamo sve dok ne vidimo da nam dragi prijatelji odlaze. Danas to vidimo. Akademik Muhamed Filipović odlazi s dunjaluka na Ahiret. To isto i nas čeka. Zato, dok ispračamo akademika Muhameda Filipovića na Ahairet, sjetimo se da je dunjaluk prolazan te da nas čeka drugi život u svijetu vječnosti u koji se nose samo dobra djela. A jedno od najvrednijih djela je naša međusobna ljubav, suradnja i suživot za uspjeh na Ovome i spas na Drugome svijetu.

I zapamtimo, lakše je živjeti na ovom prolaznom svijtu ako se vjetruje da čovjek ima dva, a ne samo jedan život, koji nema smisla ako poslije njega nema ništa. Ima vječni život i poslije ovog prolaznog života.

Stoga poslušajmo šta nam Svevišnji Allah poručuje: - O ti smirena dušu, vrati se svom Gospodaru zadovoljna, jer je i On s tobom zadovoljan, pa, stoga, uđi među pokornike Moje, uđu u Džennet Moj! (Kur’an, 89: 27-30).

Učimo dovu Milostivom Allahu da merhumu Muhamedu Filipoviću oprosti grijehe, kao milost za njegova dobra djela, da njegovoj porodici i rodbini podari sabur, njegovim prijateljima utjehu što su ga imali za prijatelja te da Svemogući Allah podari volju, snagu i pamet njegovoj naciji da uzme sve što je dobroga u njegovom bosanskom duhu, bosanskoj duši, bosanskom umu i bosanskom srcu. Amin!

Ridaen lillahi-l-fatiha!

Dzenaza akademiku Filipoviću (Foto: Radio SA)

(Harem Gazi Husrevbegove džamije, petak, februar 28, 2020/redžep 04, 1441)