Kad je Nermina Markišić 21. Januara 2020., zakoračila prema svojoj budućnosti, nije mogla a da ne pomisli na prošlost svoje porodice. Oni su pobjegli od progona muslimana i rata u Bosni.

- "Moja porodica je došla u Sjedinjene Države kao izbjeglice sa sestrom, nanom i dajdžom", objasnila je. "Bilo je to etničko čišćenje, progon i genocid nad bosanskim narodom – (Bošnjacima), pa je tamo bilo zaista teško vrijeme za živjeti - ne samo zbog rata, već zbog netolerancije koja je postojala u regiji."



Njena porodica je izbjegla u Ameriku i nastanila se u Brooklynu 1995. godine. Dobili su Nerminu samo nekoliko godina kasnije.

Ali u Bazilici Katedrale Svetog Jakova Nerminini roditelji su osjetili da se njihova borba isplatila gledajući kako njihova kćerka završava koledž St. Francis kao najbolja u generaciji.

"Sretna sam, ne mogu objasniti", rekla je Mirsada Markišić, Nerminina majka. "Govorim prijateljima: "Ne vidite li moja krila? Savila sam ih zasad, ali letim. Ona će ostaviti svoj trag u svijetu."

"Da bismo bili danas tu gdje jesmo, moralo se boriti", rekla je Nermina tokom svog govora: "Moja majka i moj otac su se morali boriti, i to doslovno, tako da ja mogu biti ovdje gdje sam danas."



"Da bismo bili danas tu gdje jesmo, moralo se boriti", rekla je Nermina tokom svog govora: "Moja majka i moj otac su se morali boriti, i to doslovno, tako da ja mogu biti ovdje gdje sam danas."

Horej Hujke na Nermininoj kapi

Nermina je odala počast svojoj prošlosti i riječima i kapom posvećenoj dajdži koji je poginuo u ratu, iskoristila je svoju porodicu i borbu svoje zemlje kao motivaciju za postizanje uspjeha.

Podrška Nermini uz ljiljane

"Moj otac je naporno radio da bi nam uljepšao život, i to je razlog zašto i ja svaki dan naporno radim. Da se ne osjećaju kao da su došli bez razloga ", rekla je.

Sljedeće za Nerminu: apliciraće na pravnom fakultetu da studira međunarodno pravo, i jednog dana se nada da će se odužiti Bosni i Hercegovini.




Originalan tekst na engleskom: By Emily Drooby, (netny.tv)