VELIKO-SRPSKI „BLESIMETAR“ IZ MOSTARA, ZAKUCAVA DO KRAJA!
Autor: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac
Objavljeno: 14. Jan 2020. 13:01:39

Piše: MR Milan JOVIČIĆ, mostarski Sarajlija, bosanski Srbin!
Dirigent orkestra i guslar, despot i diktator u entitetu Republika Srpska, svinjogojac i ovčar Milorad Dodik, želi svojim ogavnim istupima i bljuvotinama, da konačno i na ove prostore grada Mostara, prenese svoje zarazne klice njihove već odavno viđene i preživljene velikosrpske nacionalističke ideologije. Našao je dobrog saučesnika iza crnih mantija veliko srpskih crkvenih vjerodostojnika, od mostarskih popova, paroha, vladike Grigorija i sve do ptrijarha Irineja i svetoga Sinoda, koji obilatno dijeli neka metalna odlikovanja, ovim zaslužnim „dodikovcima“, „vučićevcima“ i raznim drugim neljudskim iksanima, životinjskoga korijena.


Evo, pročitah u novinama, neki ogranak SNSD–a iz Mostara, reaguje na izjave gospodina Inzka u vezi 09. januara, kao nelegalnog datuma u RS-u.

Priupitah se, a ko je taj SNSD i šta on treba da traži u gradu Mostaru. Nisu li se možda prisjetili i svojih agresorskih nasrtaja na grad i njegove građane, da li su se dosjetili i svojih zlodjela u jami Uborka i ubistava preko stotinu Bošnjaka i ponekog Hrvata ili žele kao recidivi nacionalističke – četničke ideologije, da dokrajče svoje krvave i zle nakane iz nedovršenog scenarija svojih akademika ili onih „ stanovnika“ Haga.

Inače se ovih dana veoma uzburkala pomahnitala velikosrpska nacionalistička svita, od Podgorice, preko Beograda, Banja Luke, pa evo sve do Mostara i hrama Sv. Trojice.

Dirigent orkestra i guslar, despot i diktator u entitetu Republika Srpska, svinjogojac i ovčar Milorad Dodik, želi svojim ogavnim istupima i bljuvotinama, da konačno i na ove prostore grada Mostara, prenese svoje zarazne klice njihove već odavno viđene i preživljene velikosrpske nacionalističke ideologije. Našao je dobrog saučesnika iza crnih mantija veliko srpskih crkvenih vjerodostojnika, od mostarskih popova, paroha, vladike Grigorija i sve do ptrijarha Irineja i svetoga Sinoda, koji obilatno dijeli neka metalna odlikovanja, ovim zaslužnim „dodikovcima“, „vučićevcima“ i raznim drugim neljudskim iksanima, životinjskoga korijena.

Nije li nam i previše njihovog četničkoga terora po Republici srpskoj, od Laktaša, preko Višegrada i Srebrenice, od Prijedora do Bileće i prkosnog polaganja cvijeća na spomenik njihovog fašističkog i najvećeg velikosrpskog izdajnika, Draže Mihajlovića. Spomenik je, kako to reče neki umjetnik Risto Bokić, koji ga je i radio u ateljeju u Trebinju, veliko njegovo remek djelo, možda i jeste ali na sramotu i crni njegov obraz velikosrpstva, upravo ovoga povampirenoga.

Nije niti čudno, da su upravo Milorad Dodik i mostarski vladika Grigorije, zvanično na TV emisijama izjavljivali, da smo mi svi Srbi, koji smo ostali u Mostaru i Federaciji, ne učestvujući u njihovim genocidnim pokoljima, ubistvima i progonima, uglavnom Bošnjaka, njihovi „rezervni“ Srbi.

Mogli su oni zagospodariti i cjelovitom srpskom zajednicom i njihovim materijalnim vrijednostima u gradu Mostaru, formirati svoju „Prosvjetu sa Guslama“ i započeti izgradnju hrama Sv. Trojice, sve za svoje „dodikovce“, koji se i bez obraza i trunke srama za svoja nedjela i granatiranja sa Čobanovog polja i Podveležja, mogu danas tako licemjerno da se oglašavaju iz istoga grada Mostara, kojeg su granatirali i urušavali.



U intresu tobožnjeg zajedništva i lažnih najava ponovnog „bratstva i jedinstva“ kako je nekada i bilo, moguće su i takve licemjerne i nakaradne scene, zajedničkog ispijanja kafe u hotel „Bristolu“, mostarskog muftije Salema Dedovića i pravoslavnog novog vladike Dimitrija.
Idola i ideala, nema više, jer oni koji su istinski znali i poštovali to isto bratstvo i jedinstvo, njih nema više među nama.

Poslije agresorskih djelovanja, naših susjeda i komšija, sa istoka i zapada, ostala je i induvidualna odgovornost za činjena nedjela, svakako, ali je ostala i kolektivna mržnja među narodima, bar na ovim prostorima.

Moramo se priupitati, da li su zaista ovim „dodikovcima“ u Mostaru skloni, prijatni neobično nužni ovakvi susreti i istupi kod Bošnjaka, bio to muftija Dedović i slični njemu u Bošnjaka, ako se u Mostaru ignorišu i odbacuju ili svrstavaju ovi naši Srbi tzv. po njima „rezervni Srbi“, jer su cijelo vrijeme agresije, ostali u gradu uz svoje komšije, braneći što se i moglo odbraniti, od ovih istih „pobratima“ iz zajedničkoga roda.

U takvoj borbi za „jedinstveni Mostar“ kao Srbin i birani vijećnik dva puta u Gradsko vijeće grada Mostara, kao predsjednik/ podpredsjednik tog istog saziva Gradskog vijeća, trebao sam platiti i svojom glavom, od HDZ-ovaca, današnjih velikih jarana i istomišljenika, istoga guslarsko- orguljaškoga orkestra, Dragana Čovića i Milorada Dodika.

Da li se Bošnjaci ovoga grada Mostara i njihov muftija Salem Dedović, ikada priupitaše i da li imaju osjećaja, za takvu nenormalnu i vještačku ljubav, stranačkih lidera SNSD-a i HDZ-a, odnosno Milorada Dodika i Dragana Čovića imajući u vidu njihove ideološke, agresorske i nacionalističke ispoljene aktivnosti nad ovim gradom i njihovim građanima?

Dakle, treba se znati da su mnogi povratnici kod „dodikovaca“ ostali nadojeni u izbjeglištvu njihovom nacionalističkom ideologijom, nedovoljno upućeni u sva saznanja nasrtaja, progona i zatvaranja, uglavnom Bošnjaka, od strane HDZ-ovaca, da su dana sve zaboravljajući, postali tako prisni partneri u svim svojim istupima i politikantskim aktivnostima.

Nije li Milorad Dodik i lično izdao i svoj srpski rod, u sospstvenom interesu bogaćenja i pljačke po Dedinju i „vučkovog režima“, kao i urušavanja, kriminala i pljačke bankarskog sistema Republike srpske?



Sve njegove nakane i klice „svinjske kuge“ koja se želi raširiti po Hercegovini i gradu Mostaru, sa njegovim ograncima SNSD.a, nužno je u temelju uništiti i ne dozvoliti im širenje van granica, njegove genocidne tvorevine Republike srpske.

Moraju to, što prije shvatiti i predstavnici kod Bošnjaka, da ne primjenjuju svoju podaničku i ulizivačku politiku, a mi normalni bosanski Srbi, koji volimo svoju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, to smo već odavno shvatili i prihvatili!