Poslije džume-namaza u Rečanima ukratko obavijestih džematlije (uglavnom stariji ljudi) da ćemo sačekati kamion sa školskim udžbenicima iz Bosne ispred škole, “pa ko hoće - bujrum, na doček”.

U školskom dvorištu su se okupili direktori//koordinatori okolnih škola. Tu je bio (sad, rahmetli) Kaplan Mislimi, agilni direktor OŠ (“25. maj”) u Ljubinju (Gornjem i Donjem), Usenj Arifi, koordinator škole iz Pouska, rahmetli Amet Rama, direktor OŠ u Rečanima, Salim Elezi, iz škole u Jablanici, Omer Šaćirović, koordinator škole u Planjanu... Neki profesori i nastavnici rečanske škole…

Stigao je kamion. Prostor ispunjavaju učenici viših razreda, koje je organizirao profesor Esat Kurešepi. Tiskaju se ko će više paketa da prenese u sportsku halu škole. Fotografišemo (se) za reviju “Selam” i “Kosovski avaz”, ali i za - historiju. “U školu u Donje Ljubinje ćemo poći za kamionom da odvezemo pakete udžbenika, pošto je količina za oko 600 učeničkih kompleta“, kazao je prisutni službenik iz “Libri školor”, g. Sami.

U Peć je odvezao kamion iz Prištine njihovu naručenu količinu, usput za Istok, kao i za Dragaš. U Prištini su udžbenike podigli direktno u magacinu “Libri shkolor”. Za Mitrovicu je također poslat potreban broj za tamošnju bošnjačku djecu...

U tih nekoliko aprilskih dana, udžbenici su podijeljeni djeci u nastavi na bosanskom jeziku u, oko - 40-tak osnovnih škola, osmorazrednih ili četvororazrednih, u svim opštinama na Kosovu gdje žive Bošnjaci.



I moja mlađa djeca, Omer i Selma, učenici OŠ “Lek Dukadjini” u našem naselju u Prizrenu, dobila su nove uzdžbenike na bosanskom jeziku!

***

Nažalost, iz meni nepoznatih razloga, za srednje škole tada nisu dopremljeni svi naručeni udžbenici nacionalne grupe predmeta, izuzev solidnog broja udžbenika za pojedine (stručne) predmete. Međutim, tada nije valjano ni njihova podjela izvršena, zbog nehtjenja pojedinih profesora i nastavnika u srednjim školama. Dok je u Gori podjela tih udžbenika iz BiH u aprilu mjesecu te godine ignorisana i u nekim osnovnim školama, isto “zahvaljujući” nehtijenju nastavnog osoblju u njima.



Bilo je ipak problematično neisporučivanje udžbenika za predmete nacionalne grupe (bosanski jezik, historija, likovno i muzičko vaspitanje), za koje nam je u Sarajevu, prilikom svojevremenih preliminarnih razgovora, dato obećanje da će ih čak prioritetno poslati).

***
U narednim godinama su bile karakteristične politikantske individualne zloupotrebe na bošnjačkoj političkoj sceni ove (naše) velike akcije oko uvođenja nastave na bosanskom jeziku i dopremanja udžbenika iz BiH, 1999./2000. godine, ali i karakteristična šutnja nekih njihovih oponenata koji su mogli kroz medije i na drugi javni način da demantiraju ta gruba svojatanja i politiziranja. (Bezbeli su razlozi ovih drugih bili što su trebali kazati – ko je to najviše (u)radio)...

Nadam se da će baš zbog fakta da su u ovom radu spomenuti svi akteri oko tog projekta, a, Bogu hvala, većina njih je živa, biti ispravljene te pogreške.



Da spomenemo da su se u međuvremenu pojavile i neke šire opstrukcije nastave na bosanskom jeziku na Kosovu, pa je u našem narodu bilo i onih kojima je taj uvoz udžbenika iz BiH bio „epizoda“ koju bi trebalo zaboraviti.

Međutim, doprema udžbenika iz BiH, koji su korišćeni više godina poslije rata, zbog lošeg predviđanja da će - “uskoro uslijediti novi udžbenici na Kosovu”, ali i kasnijeg promašaja oko „oslonca na svoje snage“ u izradi i štampanju (svih) udžbenika na bosanskom jeziku na Kosovu, ostat će u pamćenje, bez obzira na opstrukcije.

S druge strane, niko ne može da negira fakat da su ti udžbenici odigrali neospornu ulogu na samom startu - tako što su svojim sadržajima dali suštinu nastavi na bosanskom jeziku. Samim tim, poput “feniksa” gotovo redovno će izbijati na bošnjačkoj i kosovskoj sceni doprema (novih) udžbenika iz BiH koji nedostaju u nastavi na bosanskom jeziku na Kosovu, kao redovna potreba i jedino moguće rješenje.

Bez obzira na sve, argumentirano se ne može osporiti da je ondašnjom isporukom i dopremom naših udžbenika na bosanskom jeziku – nastalo poslijeratno olakšanje za Bošnjake Kosova, kojima je data nada za mogući kolektivni opstanak i realni institucionalni život bošnjačke nacionalne zajednice na Kosovu. Uvozom udžbenika na bosanskom jeziku iz Bosne, započeta tranzicija nastave sa srpskog na bosanski jezik je realno izvršena...

Bošnjaci na Kosovu, odnosno njihova djeca, sada konačno uče na bosanskom jeziku, svoje nacionalne sadržaje, iz svojih udžbenika. Dobili su, pored mogućnosti za sticanje opšteg znanja na svom maternjem jeziku, i mogućnost da stiču spoznaje o svojoj kulturi i historiji, kao i o kulturi i historiji ostalih naroda u svom bližem i daljem okruženju, bez uvredljivih sadržaja o drugima.

Samim tim i bošnjački narod Kosova dobio je glavni faktor u svojim rukama za očuvanje i afirmaciju svog nacionalnog digniteta. To je jako važno i za mnogobrojne Bošnjake Kosova u dijaspori jer i oni tamo komuniciraju, čitaju, zapisuju, a njihova djeca i uče u dopunskoj nastavi i na vjeronauci na bosanskom jeziku, često zajedno sa svom bošnjačkom djecom porijeklom iz BiH i drugih zemalja balkanske regije.

Kraj feljtona!