Nastavljeno suđenje u Sudu BiH
SLUČAJ „ČEMERNO“: KONTRAVERZNI SVJEDOCI I ISTRAŽITELJI
Autor: Semir Spahić
Objavljeno: 28. Nov 2019. 20:11:05


Svjedočenjem Neđeljka Bunjevca i Neđeljka Okilja pred Sudom BiH u Sarajevu danas je nastavljeno suđenje u „slučaju Čemerno“.

U svjedočenju sa dosta kontroverzi, Neđeljko Bunjevac je ispričao da je iz svog sela Debela Međa kod Vareša zbog osjećanja nesigurnosti sa porodicom izbjegao na Čemerno kod ujaka Milenka Trifkovića 3. jula 1992. godine i da je sa ocem, dvojicom braće i rođacima samoinicijativno držao seoske straže kako bi zaštitili stanovništvo. On je imao svoju automatsku pušku koju je kupio u Podlugovima, dok su ostali dobili puške na Čemernici. U nastavku svog svjedočenja ipak je ustvrdio da „nije vidio da su njegov otac i braća imali oružje“. Za šest dana koliko je proveo u tom selu, po vlastitom iskazu, on nije vidio nikakve vojnike niti haubice, iako je ponekad čuo ispaljenje granata.

Govoreći o samom događaju od 10. juna, kada se desio napad na Čemerno, Bunjevac je ispričao kako je napad počeo oko 5,30, da se čula žestoka paljba i povici „Allahu ekber“ i „pali“. On se zaklonio za veliki kamen i nije ispalio ni metka, ali je, tvrdi, vidio napadače od kojih su neki bili u uniformama a neki u plavim radnim odijelima. Iako je u ranijem iskazu datom istražitelju Milanku Karišiku trvrdio da su napadači „probili njihovu liniju odbrane“, u današnjem svjedočunju je bio isključiv pri tvrdnji da nije bilo nikakve linije niti zaklona i da otpora uopće nije bilo, te da su to u zapisnim samoinicijativno stavili istražitelji. U još tri navrata svjedok je tvrdio kako istražiteljima nije rekao to što stoji u zapisniku. U daljnjem opisu događaja ispričao je kako je iz svog zaklona do njega došao Branko Trifković sa kojim se zajedno uputio u pravcu Okruglice. Dodatnu kontroverzu iznio je na samom kraju svjedočenja kada je rekao da je Trifković ipak bio ranjen, da bi na dodatnom ispitivanju vidno iznerviranog tužioca Vladimira Simovića rekao da se Trifković „samo ogrebao na ogradu“. Na Okruglici je kasnije sreo svog oca koji mu je rekao da su mu ubijena oba brata, majka, snaha, ujak, ujna i njihov sin. Rekao je da je drugi dan otišao na Čemernicu da ih ukopa i da je vidio rane na tijelima jednog brata i snahe i da dalje nije mogao gledati. Potom je opisao kako su ubijeni pokupljeni na traktorsku prikolicu i sahranjeni u masovnu grobnicu, te da su mrtve popisivali i pregledali doktor Samojko Koponja i medicinska sestra Nermina Okilj.

Istu scenu opisao je i drugi današnji svjedok, u ratu vozač saniteta, Neđeljko Okilj, koji je upravljao tim traktorom, s tim da je on tvrdio da je sahrana bila istog dana kada i napad, jer je on već oko podneva bio na Čemernu. Opisao je da je sa još jednim vojnikom utovarao mrtve, da je mnoge od njih znao i da su većinom bili odjeveni u uniforme JNA, te da su ubijeni sa Čemerna tu sahranjeni u masovnu grobnicu, a da je ubijene vojnike iz Kunosića odvezao u Okruglicu, odakle su oni drugi dan odvezeni u Kunosiće i sahranjeni. Opisao je i da je vidio ubijene žene, najvjerovatnije majku i kćerku na kojima je bila odjeća. Na pitanje odbrane da li je vidio haubice odgovorio je da je siguran da ih je vidio tri i da su bile zapaljene.

I ovaj put odbrana optuženih se protivila ulaganju zapisnika sa ranijih saslušanja kao dokaza, uglavnom zbog toga što je sam svjedok Neđeljko Bunjevac tvrdio kako u više navrata navodi iz zapisnika nisu u skladu sa onim što je izjavio.