Nedžib Vučelj, novinar
PISMO RAHMETLI NOVINARU EMINU HUSKIĆU
Autor: Nedžib Vučelj
Objavljeno: 20. Nov 2019. 19:11:08

NEDŽIB VUČELJ, novinar: Koliko god mi je žao što ste otišli, još više mi je žao da ste tako brzo zaboravljeni. Valjda ovi sa kupljenim diplomama i bez školskih drugova vole kada na ahiret presele dobri ljudi, a posebno novinari. I kod zapošljavanja nema posla za one koji su se redovno školovali, već uglavnom za one sa kupljenim diplomama.


Dragi prijatelju i kolega,
odavno se kanim, da ono što pričam sam sa sobom, napišem i pošaljem ti. Krenem da pišem, pa stanem, razmislim, žao mi da te rastužim, pa izbrišem. Snage je sve manje, a lijepih vijesti nimalo. Polako nam se sa ovoga svijeta sele novinari koji su, kao i ti, izgarali za Bosnu i Hercegovinu, a među njima su i naš dobri, mekane i čestite duše, tvoj i moj prijatelj i kolega, rahmetli Omer Kličić, a sasvim iznenada otišao je, poput treptaja oka jedan od najvrjednijih novinara u Bosni i Hercegovini, i iskreni drug i prijatelj, Mirza Sadiković. Koliko god mi je žao što ste otišli, još više mi je žao da ste tako brzo zaboravljeni. Valjda ovi sa kupljenim diplomama i bez školskih drugova vole kada na ahiret presele dobri ljudi, a posebno novinari. I kod zapošljavanja nema posla za one koji su se redovno školovali, već uglavnom za one sa kupljenim diplomama. Danas je kod nas najskuplja politička fotelja. Za nju neki idu u koaliciju i sa neprijateljima ove države, a onda ako neko od novinara, urednika ili direktora medija i nešto negativno kaže o tim neprijateljima, ovi naši što su se do jučer zaklinjali u Bosnu i Hercegovinu, a samo radi sebe i svojih interesa, šikaniraju te novinare i smjenjuju urednike i direktore medija. Šehide, ratne vojne invalide i demobilisane borce spomenu samo reda radi na predizbornoj kampanji.

Moj Emine, da rahmetli general Izet Nanić ustane i vidi sav ovaj čemer i jad, prvo bi rekao narodu onu njegovu poznatu: “Čudim se ja vama.” Mi se nažalost, više nikome i nizašto ne čudimo, ni za krađu, ni za mito, ni za kolaiciju s neprijateljem. Jer kako drugačije objasniti da za te iste glasamo i da ćemo opet glasati.

Htio sam još mnogo toga da ti napišem, ali neću više da te zamaram ovozemaljskim idiotizmima, marifetlucima, skandalima, strašnim nepravdama. Nažalost, i sam kroz ovaj tekst, vršim autocenzuru, jer se bojim da neko od urednika ne napravi cenzuru i "ne podere" ovo moje pismo upućeno tebi. Samo da ti kažem, za sve što ne valja, kriv je narod.

Tebi i ostalim dobrim novinarima rahmetlijama i kolegama Džennet, ako Bog da. I što dalje od ovozemaljskog Džehennema. Amin.