Udruženje demobilisanih boraca Armije R BiH ‘92.-’95. i BZK “Preporod” Brčko Distrikt, a u saradnji sa KPS “Baton” Zenica, organizovali su promociju knjige “Batonove priče” čiji je autor Said Šteta. Lijepo uređeni dom Islahijeta, bio je mjesto gdje je nakon himne “Jedna si jedina” sa kojom “Batonove priče” počinju, održana petnaesta po redu promocija.

Uvodnim obraćanjem, Ćazim Suljević, počasni predsjednik BZK “Preporod”, podsjetio je na 95 godina od stradanja Bošnjaka Sandžaka u selu Šahovići. Do danas to selo nfinoosi naziv Tomaševo, kao spomenik svirepom srpskom zločinu nad Bošnjacima. Poemu Džemaludina Latića, sa izuzetnom emocijom recitovala je Medina Zahirović, diplomirana pravnica, inače članica BZK “Preporod” Brčko.



Uslijedilo je i obraćanje predsjednika Udruženje demobilisanih boraca Armije R BiH ‘92.-’95. Jasmina Hukičevića. O Batonu, tom simbolu odbrane BiH koja traje dva milenija, govorio je predsjednik KPS “Baton” dr.sci. Amir Ismić, inače urednik knjige “Batonove priče” i jedan od njenih junaka. Ilahijom “I nebo i zvijezde” u izvedbi na violini, Amine Džinalić i Nafije Ibrišimović, publika se prepustila emociji koja je kao bujica tekla ovim prelijepim prostorom.



Zatim je govorio mr. sci. Fuad Dedić, prenoseći kroz junake ovog kraja, priču u svaku brčansku mahalu, da bi nakon njega, autor knjige po prvi put pred publikom recitovao dijelove priče “ Ratnik zeničke mahale”, koja upravo govori o Fuadu Dediću. Svojim izlaganjem nastavio je novinar Sinan Gluhić, također jedan od junaka knjige, a sa numerom “Bosanski pastorale” priču je obojila njegova kćerka Ajla Gluhić, inače veoma uspješna studentica arhitekture. “Srebreničkim infernom” u izvođenju Amine Džinalić, da bi moderatorica Nudžejma Ismić, odlična učenica i sportista, također dijete RVI, najavila autora knjige, koji je kazao:



- ”Danas je dan kada su neljudi ubili Stari most i sa njim ubili dio mene. Po prvim počecima pisanja poezije, ja sam Mostarac. Stočanin sam po ocu, Konjičanin po rođenju, Zeničan po življenju, i evo od večeras Brčak, jer zavoljeh ovaj grad i ove dobre ljude. Iskreno moji snovi da ću doći ovdje i promovisati knjigu nisu mogli dobaciti. Brčko je nekako u mojim mislima neuhvatno, a opet lijepo kao dječaku jabuka na visokoj grani. Brčko je moj uzdah za svaku žrtvu, nevino ubijenih u Luci i na ulicama. Brčko je i moj ponos koji mi ugradiše brčanski borci Armije R BiH. Brčko je potreba da se posjećuje, priča i zapisuje.”



Govorio je o potrebi da se zapisuje, da se čuva i sačuva bosanski jezik, ali i njeguju uspomene na prošlost u kojoj možemo biti ponosni da mi Bošnjaci nismo činili zlo, ali i podsjećati odakle zlo dolazi. Tu je posebno stavio akcent na književnost, gdje nam se i dalje podmeću kukavičija jaja, koja će izleći mržnju. Pisati istinu i istrajavati na istini naš je primarni zadatak. Svoje izlaganje završio je recitacijom pjesme “Batonov pjev” uz pratnju dvije violine i “Nizamski rastanak” da bi u znak jedinstva, neraskidive veze onih koji vole Bosnu i Hercegovinu, zagrlio svoje junake i tako označio kraj promocije.



I kada se pomislilo da će bar ova promocija proći bez suza, prišla je starija gospođa, i uplakana čestitala promotorima, Sa divnim domaćinima Ćamilom Suljevićem, Edinom Jašarevićem predsjednikom BZK “Preporod” Brčko, Jasminom Hukičevićem, Amirom Sinanovićem, i saradnicima, nastavilo se druženje do kasno u noć u restoranu “Sheher la petite cuisine”, na rijeci Savi. Sve vrijeme iznad Brčkog je plakalo nebo. Porastao je vodostaj Save i Brke, ali i naša želja da dođemo ponovo. Ovi dobri domaćini koji žive tu uz samu granicu, najbolji su primjer kako se voli i čuva Bosna i Hercegovina. Hvala im za sve!