NEDAJMO DUŠMANIMA SVOJU BOSNU I HERCEGOVINU!
Autor: Mr. Milan Jovičić
Objavljeno: 07. Nov 2019. 14:11:30

Dok su ovi sa zapada „čistokrvni Hrvati“ i osjećaju neku svoju veličinu nad nama, Bosancima i Hercegovcima, dotle ovi sa istoka, nikako da se spuste sa nebesa na zemlju, jer su „veliki Srbi“ te bi i dijelovima naše teritorije stvorli, poodavno zamišljenu i željenu „veliku Srbiju“.


Evo me u svakodnevnici razmišljanja, kao normalan i visoko obrazovani građanin, ove mi jedine domovine Bosne i Hercegovine, u starijim godinama ispod bijele kose, „Da li sam lud ili zbunjen ili, možda i zajeban“?

Što govorio i pisao, naš sjajni književnik Branko Ćopić, za nas „Balkance“; „Znam ja nas, jebo ja nas...“?

Imali smo prelijepu i veoma bogatu našu zemlju, Bosnu i Hercegovinu, sa rudnim bogatstvom, sa šumama i rijekama, sa širokim i plodnim poljima, sa brojnim industrijskim gigantima i fabrikama, da proizvodimo, uzgajamo i hranimo pola Evrope.

Pojaviše nam se dušmani, sa istoka i zapada, u svojim zlim i zlokobnim nakanama da nas okupiraju, porobe, protjeraju i da zavladaju svim tim našim dobrima i ljepotama.

Slušamo i svakodnevne „lažne slavopojke“ tirade i nebuloze, bolje reći uspavanke, da smo država, međunarodno priznata, sa punim suverenitetom i integritetom, te kao takva i članica smo famoznih Ujedinjenih Nacija / UN-a?

Niko nam još ne pojasni, koji su to i odakle su to ovi dušmani i koje su to njihove namjere ili nedovršene zločeste ideološke zablude iz prošlih, osvajačkih vremena i njihovih suludih scenarija.
Recidivi su to, klice ili pijavice životinjskih poriva, krtica i glodara, u nekom ljudskome rodu i porodu, arijevskih- fašističko nacionalističkih korijena, na našim prostorima, zvali se oni „Ustaše ili četnici“ sljedbenici Ante ili Draže, bez razlike, zajednički partneri i saradnici njihovog firera Adolfa.

Međutim, ostalo je njihovo nasljedničko pokoljenje sa likovima i nedjelima, istoga ideološkog scenarija, sa likovima i nedjelima; Franje i Slobodana, Šuška i Bobana, Radovana i Ratka, te brojnih njihovih povratnika i pobjegulja, sa Blajburških polja i Ravnogorskih gora, udomljenih od Čilea, Argentine, Australije i inih fašističkih, svjetskih destinacija.

Svi su oni došli da učestvuju u agresijama, na ove naše prostore, u cilju nstavka i realizacije već započetih ali i ne dovršenih zločestih nakana, svojih Poglavnika i Vođa iz drugoga svjetskoga rata.

Danas je na istim djelima i željama, napada i okončanja rušenja i uzurpacije, ove nam naše jedine domovine, Bosne i Hercegovine, ostala i njihova, mlađana garnitura, u likovima i nedjelima; jednoga guslara Miće iz Laktaša, drugoga orguljaša, Dragana iz Mostara, Kolinde i njenoga pjevača Tompsona iz Hrvatske, Vučka i njegovih vučića iz Srbije, te brojnih njihovih istomišljenika i saradnika.

Iluzorno je i smješno, više pisati ili govoriti o njihovim fašisoidnim idejama i nakanama, jer su se u međuvremenu nadojili ubitačnim i pogubnim nacionalizmom, koji je ubitačan u svakome pogledu.
Za njih su danas lični ponos i prkosdrugima, svaki njihov odziv na poziva, ustaštva i četništva, jer se ponose sa istim, uz nastojanja rehabilitacije svih njihovih prethodnika, mentora, diktatora i zločinača velikog kalibra.

Sa takvim nacionalističkim nakanama, u kontinuitetu, oni su upetljani u status i pozicije, naše nam domovine, ne poštujući ni naš suverenitet, niti integritet, svakako uz pomoć dijela međunarodne zajednice, sve više nastrojene ka ovome zlu u Evropi.



Međutim, u ovim vremenskim prilikama, kao normalni i mirnoljbljivi građani svoje domovine, Bosne i Hercegovine, istinski želimo u civilizovanu i demokratrsku Evropu, sa garantom naše sigurnosti u NATO savez, ovi dušmani nam i dalje ne daju mira. Kako, zašto i dokle, njihove su sulude ideje i nakane na djelu.

Dok su ovi sa zapada „čistokrvni Hrvati“ i osjećaju neku svoju veličinu nad nama, Bosancima i Hercegovcima, dotle ovi sa istoka, nikako da se spuste sa nebesa na zemlju, jer su „veliki Srbi“ te bi i dijelovima naše teritorije stvorli, poodavno zamišljenu i željenu „veliku Srbiju“.
Kao mentori svojim nedoraslim „pulenima“ orguljašu Draganu i njegovim Hrvatima iz HDZ-a, kao i guslaru Miloradu, nedaj Bože Bosanskom Srbinu, već „velikom Srbinu“ Kolinda i Aleksandar Vučić, koriste ih kao svoje „piune“ sa šahovske ploče, te kao najveći rušilački faktor za dobrosusjedske i komšijske odnose, sa Hrvatskom i Srbijom.

Htjeli bi oni sva svoja prava, u domovini koju ne smatraju svojom, iako su u njoj rođeni i žive u istoj, ali bi u područjima u kojima su većina i upražnjavaju diktatorski režim po vlastitom scenariju, da uzimaju sa „švedskoga stola“ po svojim željama, a da ostale građane i narode diskriminiraju i ignorišu za sva njihova ljudska prava i slobode življenja.

Da li bi oni htjeli u svojoj matičnoj državi Hrvatskoj i Srbiji „kakiti“ a po svojoj rođenoj domovini Bosni i Hercegovini „piškiti“, kao adolescenti i nisu svjesni toga?

U ovome predizbornom periodu u Hrvatskoj, orguljaš Dragan, može mnogo toga nedoličkog i ustaškoga ponašanja, svoje kandidatkinje Kolinde, vidjeti i naučiti uz svirku ljubimca i velikog ustaškog pjevača Tompsona Perkovića, sa kojim i kreće na izbore.



U Hrvatskoj vlada "kultura nasilja", te kritikuju napadi na srpsku manjinu.'

Kako to i piše ugledni njemački list „Der Spiegel“, "Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nije pokazala da su je šovinistički ispadi uznemirili. Baš obrnuto: njoj bi bilo najdraže da je u avgustu 1995. s oružjem u ruci krenula u bitku, kako je izjavila na slavlju godišnjice Oluje. Uz nacionalističke tonove i otvorenom podrškom za pjesme fašistoidnog pjevača Tompsona, Grabar-Kitarović ide u reizbor". /završen citat/

Ništa čudno, ako se zna da se i njen ulizica i podanik, orguljaš Dragan Čović slično ponaša i prema Srbima u svim Kantonima u kojima je HDZ u većini i na vlasti.

Tako su protjerani Srbi iz firme Aluminij kao i drugih hrvatskih firmi, u HNK nisu niti konstutivni, a o radnim mjestima samo mogu sanjati.

Njegova predsjednica Kolinda, kako to vele i autori ovoga bloga / #blog. ti. mater, hvala im/.



Školovala se u Americi, zahvaljujući svome ocu mesaru. Ne ulazeći mnogo u detalje, znano je da je uveliko postala ZA DOM SPREMNA i velika ustašica, što joj je ponos i dika, a posebno kada joj Tompson zapjeva pjesmu:

„Jasenovac i Gradiška stara“ na temu ubijanja Srba.

Nadati se, da će Kolinda uskoro o trošku države Hrvatske i postati doktor političkih nauka, ne znajući precizno ko će joj napisati doktorki rad, ali se možeprepostaviti, da će je „samozvani akdemik iz Mostara“ Dragan Čović ubrzanoproglasiti i za počasnog doktora Mostarskog Sveučilišta.
Ipak su to bili, zajednički Titovi pioniri sa crvenim maramama i kapama, besplatno su se školovali i šta sve nisu ostvarivali.

Što bi naši stari govorili, u laži su kratke noge, ako je i školovao u SAD njen otac mesar, bolji poznavaoci prilika tvrde, da su je školovali njeni ujaci, koji su uspjeli preko Blajburških polja, ipak se domoći Amerike i Južno američkih zemalja.

U ovome vremenu, Draganov jaran i guslar, veliki nebeski Srbin iz Laktaša, Milorad Dodik, svira gusle i igra svoje kozaračko kolo, u društvu svoga mentora Vučka iz Beograda i njegovih istomišljenika, saradnika.

Ovih dana slave i dio Nobelove nagrade, književniku i nečovjeku, koji negira sveukupni veliko srpski genocidni poduhvat na prostorima Bosne i Hercegovine.

Bez obraza, ličnoga stida i srama, ponoseći se sa njihovom genocidnom tvorevinom Republikom Srpskom, na lobanjama i kostima, naših vrlih komšija Bošnjaka, uz pomoć i Nobelovca u njihovih ruskih prijatelja, nikada neće moći mirno spavati, uz sve blagoslove i Božije liturgije, vjerodostojnika SPC i njihovih lažnih slavospjeva, po svim hramovima srpskih Crkava.
Dodikova guslarska kasta, tzv. „dodikovci“ u ovome vremenu su se raspršili po teritoriji Bosne i Hercegovine, čak su i u Mostaru sa svojim crkvenim istomišljenicima,u saradnji i nadanjima sa Draganovim i HDZ-ovim čimbenicima, žive u lažnim vjerovanjima, da će njih i Rusa na ovim prostorima biti nekoliko stotina miliona.

U tome im neće pomoći niti Vatikan sa Papinim Božijim molbama, a ni Hrvatska ili Srbija, Rusija po najmanje, pa ni svi oni njihovi, Ustaše i Četnici, Ante i Draže, ako bi se povratili iz daleke Australije, Argentine, Čilea ili iz Južno afričke unije.