Prvi, Drugi i Treći dio
VLAST - ŠTA JE TO?
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 03. Nov 2019. 11:11:39

DR. MUSTAFA CERIĆ: ...kad postane sama sebi svrha bez smisla i bez pravca; kad je bolesna, ali neće da prizna; kad se topi, ali se ne dâ potopiti; kad joj se čini da sve ima, ali se nizašto ne pita; kad svi u nju gledaju, ali ništa u njoj i kroz nju ne vide; kad se svi brinu kako će vlast opstati...


VLAST - ŠTA JE TO?
(Prvi dio)


Korijen riječi “vlast” u bosanskom jeziku može se izvesti iz pojma “vlastito” u smislu da neko nešto posjeduje kao svoje vlastito, da time ili nad tim vlada, da time dominira: lat. dominatio, grč. kratija, ar. sulṭān.

Muslimanski povijesničar Muḥammad ibn Jarīr al-Ṭabarī (224–310/839–923), pripovjeda da je Svevišnji Bog prvi “sulṭān, tj., “vlast”, na zemlji povjerio ʿAzāzīlu, džinnovskom poglavici iz kraljevskog džinnovskog plemena.

Naime, prema drevnoj legendi, koju prenose i muslimanski povjesničari, džinni su nastanili zemlju prije dolaska ljudskog roda, Adema. I džinni su imali “sulṭān, tj., “vlast” na zemlji. Njihov kralj je bio ʿAzāzīl, jedan između njih. ʿAzāzīl je bio lijep i stasit. Bog ga je učino močnim i časnim te ga postavio vladarom doljnim nebon i zemljom. Štaviše, Bog mu je dao ključeve od raja. Otuda je arapska riječ “džennet” za raj.

Međutim, “sulṭān, tj., “vlast”, ʿAzāzīla je toliko opila da mu se pamet pomutila i navela ga da pomisli da je on sam “bog”. Stoga, zatražio je od svojih podanika da njega umjesto Allaha Jedinog obožavaju. To je bio kraj ʿAzāzīlove časti i vlasti. Bog Svevišnji ga je od lijepog učinio ružnim likom i predio mu ime u Iblisa i prokleo ga (redžim) zato što je odbio pošlušati Allaha Svevišnjeg da se pokloni Ademu, koji dolazi na zemlju kao Allahov izaslanik (khalifa) da ga zamjeni i ustanovi pravednu vlast na zemlji prema Allahovim uputama.

Adem i njegovi najbliži potomci bili su dosljedni u poslušnosti Svevišnjem Allahu. Bili su pravedni. Nije ih “sulṭān, tj., “vlast” na zemlji opijala sve dok Kabil (Kain) nije ubio svog brata Habila (Abela) i tako označio krvavu borbu ljudi za “sulṭān, tj., “vlast” na zemlji, koja i danas traji izmedju onih koji misle da vlast njima pripada (Kaini) i onih koji trpe svaku vlast (Abeli), koji ne žele dići ruku protiv vlasti makar ih ubijala!

Dakle, “sulṭān, tj., “vlast” je opijum za čovjeka, vlast koja čovjeka opija da bi ga usrećila ili unesrećila, koja ge uzdiže da bi ga ponizila, koja ga mami da bi ga ulovila, koja ga grli da bi ga udavila.

No, nije svaka vlast prokleta. Vlast može biti blagodata. Sve ovisi od ličnosti čovjeka, kojeg vlast može opiti kao ʿAzāzīla pa da se pretvori u Iblisa, a može ga i potaknuti na istinu i pravdu kao što je bila vlast Muhammeda, a. s., vlast koja je ljude usrećila.

Dakle, nisu sve vlasti na zemlji iste. I zato imaju različita imena od demonkratije do demokratije ili nomokratije.

Ali, jedno je izvjesno: nijedan “sulṭān, tj., “vlast” nije vječna, nijedna zloćasta vlast nije se proslavila, nijedna bezočna vlast nije blagoslovljena, nijedna bezosjećajna vlast nije sretno završila.

A ono što je najpogubnije za “sulṭān, tj., “vlast”, na zemlji je potreba da bude gluha kod ušiju, slijepa kod očiju, nijema kod usta da odgovori na kritiku, koja ima smisla za njeno dobro da se ne uruši u svojoj umišljenosti i opijenost pa da izgubi smisao za svoje postojanje.

Najgore od svega je kad vlast ili uprava postane svrha same sebi i zbog sebe i kad gura prst u oči da ne vidi, kad stavlja klipove u uši da ne čuje, kad zatvara usta da ne govori istinu i pravdu. Zloćasta vlast je ona vlast koja ćorlući onima zbog kojih postoji a koje treba da poštuje!

Dakako, “sulṭān, tj., “vlast”, svaki “sulṭān i svaka “vlast”, nad ljudima i o ljudima je veliko iskušenje onima, kojima je vlast, velika i mala, povjerena.

Molim Allaha Milostivog da im omili istinu i pravdu!
Amin!



Komentar dana

VLAST - ŠTA JE TO?
(Drugi dio)


Vlast je blagodat. A blagodat je dar Božiji čovjeku, dar kojeg čovjek ne zaslužuje, ali mu se poklanja iz nadnaravne milosti pod uvjetom da tu vlast ne iznevjeri. A ako ju iznevjeri, onda mu vlast postaje prokletstvo. A prokletstvo je uzrok nesreće (kibur, oholost, je Iblisovo prokletstvo). Prokletstvo je isto što i anatema, kojom se nekoga izdvaja iz zajednice ili iz vlasti. Kao anatemisani pojedinac, čovjek onda pati u zarobljenoj samoći ili u osvojenoj slobodi. Sve ovisi o karakteru ličnosti, koja podnosi ili ne podnosi volju grupe ili čopora, koja mu silom vlasti truje dušu iz pakosti, ubija mu volju za akciju i gazi mu čast i dostojanstvo. Narod ili nacija je kao pojedinac. Ima svoju dušu, ima svoju volju, ima svoju čast i dostojanstvo. Stoga, narod ili nacija mora da vodi brigu o svojoj duši, o svojoj volji i osvojoj časti i dostojanstvu. Ako je vlast blagodat, onda čuva naciji te vrijednosti, a ako je vlast prokletstvo, onda je nacija, kao i pojedinac, anatemisana, tj., izolovana od svijeta i od vlasti, koja joj prirodno pripada.

U svojoj hiljadugodišnjoj povijesti, valast u Bosni nije nikad bila ni čista blagodat, ni čisto prokletstvo, već kombinacija toga dvoga s tim što je ponekad prevladavala blagodat a ponekad prokletstvo. Sve je ovisilo o karakteru njenih sinova i kćeri, ali i o karakteru njenih osvajača. Silni osvajači donosili su u Bosnu i blagodat i prokletstvo, ali jedno pravilo je zauvjek bilo i ostalo, a to je da su Bono Homini, Dobri Bošnjani, ostali svoji na svome unatoč silnim osvajačima od Rimljana, Osmanlija, Austrijanaca Ugara i agresivnih komšija i susjeda. Jer, Bosna je Božanskim blagoslovom obdarena, Božjom milošću obasjana, šehidskom krvlju natopljena, majčinom suzom okupana, sinovskom ljubavlju zagrljena, kćerinskom rukom na đerđefu izvezena, pjesničkom dušom opjevana, didinom molitvom zakičena, hodžinskom dovom blagosivljana, evlijanskim kerametom opasana… Zbog toga u Bosni se prokleti Iblis nije nikad mogao skroz nastaniti, niti Bosnom ovladati, niti svoje potomke razmložavati. Bosna danas živi u blagodati svoje vlasti. Za to se izborila sadašnja generacija Bono Homini, Dobrih Bošnjana, svojom borbom i žrtvom, koja je zadivila cijeli svijet. Obrisi te vlasti još uvjek se naziru, ali u zadnje vrijeme ti obrisi se gube i nestaju. Nije još nastupio sumrak prokletstva, odnosno anateme, kojom se Dobri Bošnjani izoliraju od svijeta i izgone iz bosanske vlasti. Ali, ni to nije isključeno. Neka se ovo shvati ozbiljno. I neka ovdje i sada bude rečeno da Dobri Bošnjani shvate da moraju izgrađivati pravilan i aktivan odnos prema vlasti u Bosni prije nego se vlast, kao blagodat, ne pretvori u vlast, kao prokletstvo, prokletstvo koje može biti kobno po njihov opstanak. Dobri Bošnjani moraju koristiti blagodat vlasti, kao dar Božji, za svoj i spas svoje domovine i države. Nedopustivo je da Dobri Bošnjani, nakon Genocida, nemaju utvrđen koncenzus oko nacije i države. Neoprostivo je da Dobri Bošnjani, nakon Genocida, nemaju jasno artikulirani moralni kod i političku volju, koja je neupitna za svakog Bošnjaka/Bosanca ma gdje bio. Umjesto toga Bošnjake/Bosance se može svrstati u nekoliko karakterističnih grupa ili krugova, koji ne samo da djeluju nepovezano, već djeluju kontra jedni drugih:

U provom klugu su Bošnjaci/Bosanci, koji obnašaju vlast, a kojima nije prva briga kvalitet vlasti, već kvantitet i dužina vlasti, koja im daje dojam moćnih, nedodirljivim i nepobjedivih, koji zaslužuju da im se ljudi dive. Njima je vlast
blagodat, prije svih za njihove potrebe i prohtjeve, pa ako nešta ostane, spremni su to podijeliti s drugima, ali samo sa njima podobnima;

U drugom krugu su Bošnjaci/Bosanci, koji su nezadovoljni ovom vlašću, ali ne zato što nevalja, već zato što oni nisu u njoj. Oni rade na rušenju vlasti iako ne znaju šta bi ponudili bolje od toga. Ništa ih ne može zadovoljiti što radi ova vlast pa makar to bilo u korist nacije i države. Oni su pobunjenici iznutra, koji svoje frustracije liječe na širenju mržnje prema vlasti pa kad bi sve pozlatila;

U trećem krugu su Bošnjaci/Bosanci, koji se osjećaju odbačenim i povrijeđenim, jer njihova nacija i država ne cijeni njihov doprinos i žrtvu u odbrani časti i slobode našeg naroda. Oni se učtivo povlače i hude u samoći, čekajući da ih primjete oni koji imaju valst, do koje su došli zahvaljujući njihovoj žrtvi. Oni su savjest nacije i države, ali nema više onih kojih ta njihova savjest obavezuje;

U četvrtom krugu su Bošnjaci/Bosanci - posmatrači i analitičari, koji satima sjede u zadimljenim salonima ogovarajući vlast bez želje i znanja da popravljaju ono što ne valja, već da i ono što valja u vlasti popljuju kako bi izgledalo da ništa i niko ne valja osim njih, koji sve znaju, ali se ne miću s mjesta. I tako čine iz dana u dan;

U petom krugu su Bošnjaci/Bosanci - savjetnici i doušnici, koji savjetuju vlast, odnosno svoje gazde/bosove u vlasti da ne slušaju nikoga osim njih, jer oni najbolje znaju šta njihove gazde vole da čuju. Vlast je odgovornost i veliki teret pa, stoga, gazdu ne treba opterećivati istinom, koju on ne voli da čuje, već ga treba razgaliti pričom, koja mu popravlja raspoloženje i koja će ga uvjeriti da je sve pod kontrolom, jer su svi čuvari vlasti na straži;

U šestom klugu su Bošnjaci/Bosanci kojih se ništa ne tiče ni vlast ni oni koji su na vlasti dok god imaju šta jesti i s čime se pokriti po glavi. Takvih je najviše u Bosni;

U sedmom klrugu su Bošnjaci/Bosanci koji u šutnji vide svoj spas i zato su se zavjetovali da šute i ne progovoraju bez obzira na laži, napade i potvore na naciju i državu, posebno na one koji su branili naciju i državu, poput bosanskih generala, koje privode na sud nizašto drugo osim što su stali u odbranu svog naroda, zemlje i države protiv agresora;

U osmom klugu su Bošnjaci/Bosanci, koji žive u strahu od budućnosti svoje djece i zato im govore: - Bježite iz Bosne! Ovo je najteža optužba na sadašnju bosansku vlast. Vrijeme je da ova vlast ne samo čuje, već da djeluje brzo i efikasno kako bi se zaustavilo pražnjenje Bosne od njenih sinova i kćeri, od onih koji mogu i treba da brane njenu čast i slobodu;

U devetom klugu su Bošnjaci/Bosanci zabrinuti za stanje nacije i države, čekajući da se ovi na vrhu bošnjačke/bosanske pameti i vlasti opamete i ovlaste da promtno, hrabro i efikano djeluju dok blagodat vlasti, koja još traje, ne postane prokleta vlast, gdje će Iblis zavladati bosanskom sudbinom.

Tu opasnost Bošnjaci/Bosanci su mogli vidjeti u intervju Bakira Izetbegovića u emisiji “Pečat” RTRS od 01.11. 2019. god. U jednom trenutku bio sam razočaran, da ne kažem ljut na Bakira, ali kako se intervju razvijao, Bakir je zadobio moje simpatije. Štaviše, osjetio sam potrebu, kao Bošnjak/Bosanac, da budem uz Bakira i da se s njim zajedno borim protiv opasnosti od proklete vlasti, koja može da zadesi Bosnu. U stvari, ovo pišem upravo povodom ovoga intervjua kao moju potrebu da alarmiram Bošnjake/Bosance, ma gdje bili, a koje sam gore označio u devet krugova - da ih alarmiram na način da izbrišu granice izmerđu tih krugova i da, umjesto toga, naprave jedan veliki krug Bošnjaka/Bosanaca, koji će se okupito oko zajedničkog cilja, a to je spas nacije i zaštita države od proklete vlasti, koja se Bosni sprema.

Nije ova vlast savršena, kao uostalom nijedna vlast, ali od ove može biti još gora. Možda su u pravu oni koji misle da ima bolja od ove. Možda i ja tako mislim, ali podsjećam da je uvjek bolje goluba držati u ruci nego ga gledati na grani. Oni koji ovako misle spadaju u deseti krug Bošnjaka/Bosanaca, koji se ne predaju, već bdiju nad nacijom i državom, prema svojim mogućnostima i sposobnostima.

Allahu Svemogući, osnaži nas da budemo snažni i odvažni u odbrani naše časti i slobode!

Allahu Sveznajući, pouči nas da volimo našu hižu, našu domovinu i našu bosansku državu!

Allahu Milostivi, omili nam jedan jedinstven krug, koji će okupiti sve Bošnjake/Bosance da budu kao jedno tijelo i jedna duša na putu istine i pravde do konačnog cilja! Amin!




VLAST - ŠTA JE TO?
(Treći dio)


Vlast je opijum!
A to je stanje kad vlast osjeti potpuno zadovoljstvo sa sobom i sa svim oko sebe što je bilo i što će biti; kad izgubi osjećaj da ima iko osim nje na ovome svijetu; kad ju se ne smije ni gledati a kamoli pitati gdje su moja ljudska prava; kad postane sama sebi svrha bez smisla i bez pravca; kad je bolesna, ali neće da prizna; kad se topi, ali se ne dâ potopiti; kad joj se čini da sve ima, ali se nizašto ne pita; kad svi u nju gledaju, ali ništa u njoj i kroz nju ne vide; kad se svi brinu kako će vlast opstati osim vlasti koja opstaje unatoč svima.

Vlast je opijum!
A to je stanje demobilizacije onog najnužnijeg, onog minimalnog opreza koji je vezan sa postojanjem i održavanjem svake vlasti. U tom trenutku punog zanosa, ali i straha, vlast osjeća potrebu da prema svakom bude hrabro popustljiva, ponosno ponizna, ljubazno dobroćudna, ljubazno na izvoli iako zna da je čekaju neprimjetne sitne ili krupne neprijatnosti.

Vlast je opijum!
A to je stanje kad vlast ne može više da podnosti bol od zadobijenih velikih i malih rana pa mora da uzima spasonosni lijek "pain-killer", lijek protiv bolova.

Allahu Svemogući, osposobi nas za vlast zdravog razuma!

Allahu Sveznajući, pouči nas kako da nađemo pravi lijek za bolesnu vlast bez upotrebe opijuma - "pain-killera"!

Allahu Milostivi omili nam vlast zdravog razuma prije nego nas poklopi vlast bolesnog uma!
Amin!