ARAPI SA „ALUMINIJAŠIMA“ U KRIMINALNOM KOLU
Autor: Mr. Milan Jovičić
Objavljeno: 03. Oct 2019. 14:10:40

Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, inžinjer iz Aluminija!
Zaboravili su svi oni u vlasti od Bošnjaka, ili nisu htjeli nikada da to čuju, kada je Mijo – Mišo Brajković, javno i glasno uzvikivao: “U ovoj firmi može samo trava biti zelena“, aludirajući na sve priče i pokušaje u privatizaciji, kako bi iz Islamskih zemalja mogli doći i kupiti firmu.


Evo, upravo informacije iz hrvatskih dnevnih novina „Dnevni list“ iz grada „slučaja“ Mostara.
Ništa čudno i neočekivano, za nas dobre poznavaoce prilika u ovoj firmi „Aluminij“, jer smo već navikli na slične zabrane radnicima Srbima i Bošnjacima i psima, kao i svim predstavnicima institucija državne vlasti.

U ovu „ustašku jazbinu“ i danas se zabranjuje u8laz i Arapima, iako dolaze po preporuci premijera Fadila Novalića i ministra Nermina Džindića, u interesima spasa ovoga posrnuloga „hercegovačkoga diva“, hrvatskih korijena.

Zaboravili su i Fadil-aga i Nermin-beg, koji tako brižno, kao „ulizice“ u vlasti Federacije, čuvaju interese i Herceg Bosne i njihove nacionalističke stranke HDZ-a, da danas fizički Mijo- Mišo Brajković nije više u opljačkanoj firmi, ali jeste još uvijek njegov, nacionalistički- ustaški duh koji ga je godinama pratio u firmi „Aluminij“.

Zaboravili su svi oni u vlasti od Bošnjaka, ili nisu htjeli nikada da to čuju, kada je Mijo – Mišo Brajković, javno i glasno uzvikivao: “U ovoj firmi može samo trava biti zelena“, aludirajući na sve priče i pokušaje u privatizaciji, kako bi iz Islamskih zemalja mogli doći i kupiti firmu.

Evo ih danas, vjerujemo, isti ti Arapi došli na kapiju „Aluminija“ iz nekih od Islamskih zemalja sa bliskoga istoka, u cilju pregovora i ulaganja svoga kapitala u ovu propalu firmu.
Sasvim je normalno i očekivano, da ih na kapiji zadrže, svi ti „duhovi" menadžera i zlotvora, kriminalca i lopova Mije - Miše Brajkovića, koji je upravo opljačkao firmu, doveo je na prosjački štap i ugodno se placa i uživa u „lijepoj njihovoj“ Hrvatskoj.

Već dobro znani i pouzdani partneri HDZ-a u vlasti i brižnici njihovi kod Bošnjaka u vlasti, Fadil Novalić i Nermin Džindić, još uvijek se tajanstveno koprcaju, tajno pregovaraju, u ime vlsti i građana Federacije iznalaze i finansije za zbrinjavanje njiohovih zaposlenika, iako su dobro svjesni nužnosti pokretanja stečajnoga postiupka u firmi.

Oni i dalje, uostalom kao i svi njihovi prethodnici smišljeno zaboravljaju i sve ostale radnike ove firme „Aluminij" koji su je gradili i proizvodili, ali su kao Srbi, Bošnjaci i nepodobni Hrvati, trajno protjerani iz nje, bez i jedne dionice.

Svi oni se jednostavno „kurče“ sa svojim, državnim kapitalom od 44%, ne znajući šta to i znači, bez želje i namjere da obeštete sve ove obespravljene radnike iz firme.

Radi sopstvenih i stranačkih interesa, u dogovoru sa svojim koalicionim partnerima iz HDZ-a, ne žele oni krenuti u proces stečaja, jer po onoj narodno: „Ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da zaturi tragove lopovima, kriminalcima i svim uljezima ovog kriminalnog aluminijskoga lanca u firmi iz Mostara“.

Dobro je to rekao i naš književnik Branko Ćopić: „znam ja nas Balkance, jebo ja nas“, upravo, treba dovesti Kineze, Arape, Izraelce ili neke Afrikance, da izvrše dubinske analize stanja u Aluminiju, što su pričice za malu djecu i promišljeni dio igrokaza, prema scenriju „lukavih latina“.

Jasno je to i svim našim mešetarima i ulizicama i uljezima, iz političkih i vladajućih struktura, dok se njihova politika ne udalji iz svih naših proizvodnih kapaciteta, firmi i fabrika, da se prepusti građanima i njihovim sposobnim kadrovima i radnicima, ne trebamo se ničem dobrom nadati.

Čudno je i nevjerovatno da se javnost i građani ne upitaju ili reaguju, dokle će ovi „foteljaši“ da nam kroje i zagorčavaju naše sudbine.

Nije li im vrijeme da se povuku iz ove nakaradne i podrivačke vlasti, sa međusobnim zajedničkim partnersko – lopovskim odnosima, da se ne priprema veoma podlo i kukavički, stranački i kadrovski, bez stida i obraza, da bi opet ovi isti kadrovi mogli i dalje da se zadrže u istim foteljama.

Naša je to sramota, bijeda, čemer i jad, a dokle, naš narode.