"PRESUDA SEJDIĆ - FINCI" JE VEĆ USPOSTAVILA REPUBLIKU BIH I SRUŠILA PARAPRAVNI DEJTONSKI PRESEDAN
Autor: Dženis Šaćirović
Objavljeno: 18. Sep 2019. 17:09:30

AUTOR – PHD(C) DŽENIS ŠAĆIROVIĆ: Republika Bosna i Hercegovina je težnja svih građana Bosne i Hercegovine, ako uzmemo u obzir njen evropski put, kojim korača sporo, a sve iz razloga vezivanja svoje sudbine za političku sudbinu neodgovornog dijela bosanske politike sa prostora manjemg entiteta, kojoj prefiks nacionalnosti igra presudnu ulogu, čemu je kumovala međunarodna zajednica, brzo, ali dovoljno kasno uvidjevši svoju ,,Dejtonsku grešku’’. Pred Bosnom je reforma države, koja će strogo podrazumijevati izmjene dosadašnjeg političkog sistema.


Deklaracija SDA sa posljednjeg VII Kongresa stranke, podigla je više “prašine’’ od Dodikovih petnaest godina vašarskog lupanja o prazan lonac izgladnelih bosanskih Srba, kojima, osim migriranja u zemlje Zapadne Evrope, bezvlašća i bezakonja, ništa drugo i nije ponudio kao neprikosnoveni kralj balkanskog političkog parazitizma. Uopće se Deklaracija SDA, ne treba promatrati kao političko koplje visoko podignute ruke jednog političkog bloka u BiH, pa makar on bio i dominantno bošnjački. Ovo je otvaranje jednog šireg i porisnog političkog pitanja, koje, zasigurno, demorališe svete političke krave, one koji su sami sebe faktorizirali kao predstavnike svojih naroda, a odgovara na pitanje koje dolazi poslije: da li bi “konstitutivni Dodik” i njemu slični u republici obnašali više od funkcije u općinskim skupštinama? Ovdje se otvara čak i pandorina kutija koja bi iz stagnacijskog „statusa quo“, otvorila realnu nemogućnost potencijalne dominacije jednog naroda na političkoj sceni jedne države, jer izbor predsjednika kao jedinke, ako samo to uzmemo u obzir, izglasao bi narod, što ne znači da on ne bi mogao biti isključivo Bošnjak, Srbin ili Hrvat, već i Rom, Jevrej ili Ukrajinac. Ovdje je riječ u civilizacijskim tekovinama modernim uspostavljanjima država u svijetu ovakvom kakav jeste. Narod ima pravo da kandidira i bira, ali da se kandidira i bude biran. Ko je većina ili manjina u demografskom smislu, možda je spornije od pravog pitanja ko i kako vidi političku budućnost Bosne. Ako je većina za određeni put državne politke, onda je potpuno nebitno kojim nacionalonim, već kojim isključivo građanskim grupacijama ona pripada. Svugdje u svijetu odlučuje većina.

Presuda ,,SEJDIĆ - FINCI’’, iako paradoksalno još visi u zraku, kao takva ne može biti dovijeka starija od svih međunarodnih dokumenata, pa i Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, Međunarodnog pakta o političkim i građanskim pravima, od Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda, evropske konvencije o ljudskim pravima i međunarodne pravne i sudske prakse. Evropski sud za ljudska prava je uzeo u obzir kontekst nastanka Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali također da je BiH 2002. godine postala članica Vijeća Evrope, a 2006. godine i sklopila partnerstvo sa NATO-om, što formalno znači i normalizaciju države i njenu političku stabilizaciju. Uostalom, Evropski sud za ljudska prava je, prema tome, jednako tretirao diskriminatorski princip kao u kandidiranju za Predsjedništvo, kao i u kandidiranju za Dom naroda BiH. Ako je uz prijedlog Venecijanske komisije, trebao biti izmijenjen Aneks 4 (Ustav BiH) kao prijedlog, ne vidi se razlog zašto se po tome ne bi išlo i dalje, sa daljim izmjenama u korist građanske jednakopravne države. Kao presedan u povijesnoj pravnoj historiji, koja predstavlja parapravne odredbe, pa makar one se kosile i sa svetim slovom Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji nije ni savršen, ni konačan, ona je do gole kože otkrila najveću manjkavost i diskriminacioni kurs, a samim tim i zadala konačan udarac uspostavljanju prava građana da budu ravnopravni, ma ko oni bili i kako se predstavljali. ,,Dejton’’ se mora revidirati, a to svakako je trebalo još davno učiniti, kada je nesposobnošću međunarodne zajednice i nesprovedbom Aneksa 7, trajno narušena demografska, ali i politička konstitucija BiH.

Kad-tad, a bolje je što prije, da Bosna dobije funkcionalne zakonodavne i institucije izvršne vlasti, kao i jednosmjernu državnu politiku kao građanska republika sa jednim čovjekom kao funkcionalnim šefom države, jednim parlamentom (bez Doma naroda koji krši demografske prilike sve očiglednije iz godine u godinu), što je praksa svih demokratija suvremenog svijeta. Republika Bosna i Hercegovina je težnja svih građana Bosne i Hercegovine, ako uzmemo u obzir njen evropski put, kojim korača sporo, a sve iz razloga vezivanja svoje sudbine za političku sudbinu neodgovornog dijela bosanske politike sa prostora manjemg entiteta, kojoj prefiks nacionalnosti igra presudnu ulogu, čemu je kumovala međunarodna zajednica, brzo, ali dovoljno kasno uvidjevši svoju ,,Dejtonsku grešku’’. Pred Bosnom je reforma države, koja će strogo podrazumijevati izmjene dosadašnjeg političkog sistema.


AUTOR – PhD(c) Dženis Šaćirović, predsjednik Skupštine Matice Bošnjaka Sandžaka