KORAK PO KORAK
Autor: Ajša Čišija
Objavljeno: 09. Sep 2019. 20:09:39

AJŠA ČIŠIJA: Dodik radi protiv Srba BiH, isto kao što Čović radi protiv Hrvata BiH. Dodik radi o glavi RS-a, a Čović na iseljavanju Hrvata iz BiH. Najveći "egzodus" iseljavanja se desio upravo za vrijeme Čovićeve diktature nad slobodnom misli Hrvata BIH. Menticidom do pokornog sluge svoga. Ako broj Hrvata u BiH padne ispod 10%, Hrvati će postati nacionalna manjina, što, kao što već ranije rekoh, nikom u BiH ne odgovara. Zna to Čović isto kao što Krešimir Zubak i Božo Skopljaković to znaju, samo je razlika u tome što on ne mari, a oni mare za to.


Gotovo. Prošlo. Očešimo snažno dlan o dlan: gore-dole (da otresemo bol), k'o nakon što nam se malo dijete udari pa ga zagrlimo i puhnemo u njegovu bolu: Gotovo, prošlo! Prođe i parada "PONOSA" u Saraj'vu. Izašli ljudi da pokažu šta je njihov ponos - izašli i u miru se vratili svom životu, a neki od njih će se u dogledno vrijeme vratiti i sebi. Njihovi koraci pripadaju njima.

"Grdne rane" što ti je star insan, svašta mu padne na pamet. Ko kad ima hejbet uspomena. Eh, sjetih se onih davnih vremena kad 'no ja bila mlada, sjedneš u autobus da te odveze da obiđeš svoju familiju diljem bivše Juge - putovalo se dugo, zakači te i mrakača, i pridrijema ti se, kad ono tamo otpozadi neko drekne: "IMA IZAĆ". Trzneš se, šofer upali svjetlo i nezaustavljajući skroz autobus ispusti putnika na "divljoj stanici". Korak nadole - hop i putnik utone u mrak, a mi opet dalje - do cilja putovanja.

Iz tog mog sjećanja prenu me glas (bezbeli sam i drjemnula koji trenutak, pa opet usnila... Prenu me glas: "Kud je ova Lejla Huremović navrla? Kud 'no ode Haris Pašković, Edin Forto, Božo Vrećo, ko 'no još zajedno s njima, ne v'dim dobro? A ja njemu 'nako snena (ko za sebe): "Pusti, nek' idu, kud je ko poš'o - nek' ide". "Ma kud li će", ko radoznali Bošnjo, a ja njemu, ne znam ni otkud mi to, ni jednu - ni dvije nego: "Valjda poprijeko U EVROPU: Mašuč' šaka otkoračati u Evropu iz Saraj'va. Šta te briga, bolje ti je misli koliko je parada koštala i koliko ljudi neimade pristup Sarajevu i to baš u nedjelju kad je dan za blagovanje. Misli i o jadnim policajcima što obezbjeđivaše skup, malo koji je imao svoj zasluženi vikend-odmor. Smiri doživljaj i ni riječi više!" Toliko o tome.

Svi mi biramo svoj život, i svi mi poduzimamo korake u svom životu. Svi mi koračamo kroz svoj život, i svima nama drugi uslovljavaju "dužinu koraka". Djeca sitno koračaju, ali ako požive, u prednosti su u odnosu na odrasle, jer im ostaje da naprave više koraka, više nego odraslima: ja šta ćemo, nego puhat' u bolu!? I Krešimir Zubak je puhao u bolu, i svoju i bolu svoje subraće. I načelnik opšine Vareš, Zdravko Marošević, to isto čini. Njegovi koraci su čvrsti i daju primjer da se može lijepo koračati po toj našoj domovini Bosni i Hercegovini. Ide se naprijed. Mozgom koji prepoznaje mogućnosti. Koraci Bože Skopljakovića, koje trenutno poduzima, su obećavajući. Hrvatima BiH je vrijeme da mu se pridruže na putu. On je čovjek koji ima vremena, a Čoviću vrijeme ističe jer, vrijeme je za kritički osvrt na djelovanje njihovih čelnih ljudi u BiH. Ne voli ni Kolinda, ni Plenković, njih, nego korist od Čovićevog poltronstva. Uticaj Čovića na mozgove bosansko-hercegovačkih Hrvata oni vole, preko kojeg ostvaruju tu korist. Tačka.

Valja živjeti u ovoj državi i graditi NJENU BUDUĆNOST. Naravno, ako želimo živjeti tu, a ne ići trbuhom za kruhom negdje daleko, daleko. Daleko od Čovićevog idejno-koruptivno-političkog opredjeljenja da ekonomski upropasti Hrvate Hercegovine. Naravno, Čovićeve utvrde ličnog, njegovog ekonomskog blagostanja, su nedodirljive.

Htjeli Hrvati ili nehtjeli razasuti su diljem BiH isto k'o cvijeće. Sad je pitanje hoće li cvijeće cvjetati, ili se sasušiti. Do Hrvata je, nidokog drugog. Pouzdano znam da nikome u Bosni i Hercegovini nije u interesu da broj Hrvata spadne na procenat ispod 10% u ukupnom broju stanovništva, jer Hrvati imaju najbolje uslove da budu faktor stabilnosti u BiH. Čuvari mira - ako im politika bude ispravna i želja za boljim životom u ovoj državi jaka. A sad samo jedan mali osvrt vezan za hrvatsku politiku na prostorima BiH: Ode Boban, naslijedi ga Zubak koji pokuša spasti što se spasti dade, ali ga zeznu Tuđman i potpisa šta potpisa. Ode Zubak svojim putem da korača, ispravi se i tu je gdje je. Dođe Skopljaković poslije svih raskola i previranja nastalih zbog HDZ-ove ćovićevske apsolutije u vlasti nad hrvatskom "domovinskom" politikom u BiH. Dakako i nad hrvatskim gazdinstvima u istoj. Negdje u sjenci HDZ-a krupnim koracima korača vareški biznismen Zdravko Marošević, jačajući svoju ekonomsku stabilnost i njegujući povjerenje svojih susjeda Bošnjaka. Očit primjer kako BiH nije "rogovi u vreći".

Dodik radi protiv Srba BiH, isto kao što Čović radi protiv Hrvata BiH. Dodik radi o glavi RS-a, a Čović na iseljavanju Hrvata iz BiH. Najveći "egzodus" iseljavanja se desio upravo za vrijeme Čovićeve diktature nad slobodnom misli Hrvata BIH. Menticidom do pokornog sluge svoga. Ako broj Hrvata u BiH padne ispod 10%, Hrvati će postati nacionalna manjina, što, kao što već ranije rekoh, nikom u BiH ne odgovara. Zna to Čović isto kao što Krešimir Zubak i Božo Skopljaković to znaju, samo je razlika u tome što on ne mari, a oni mare za to.

I da se ne zaboravi: u vrijeme Zubaka i njegovog dogovaranja i pregovaranja sa rahmetli Alijom Izetbegovićem Hrvati su bili FAKTOR u BiH. Kud ih vodi Čović? Poskok.info naivno i neargumentovano piše o Zubaku: KREŠIMIR ZUBAK: Čudak koji posjeduje razornu moć: SVe što dirne propada" (Published On:srp.23rd,2018), te mu na kraju poručuje: "Krešimire, učini, prije suđenja, nešto jednom za "svoj" narod. Pomilki malo Valentina" (misle na Incka, pa da i Incko bude uništen Zubakovim dodirom), a nisu svjesni da je Zubak činio više sam za Hrvate, nego Čović i sva njegova klika zajedno. Pogrešno su poručili Zubaku jer, Čoviću su trebali zavapiti da već jednom uradi nešto za Hrvate BiH, kao što to rade Zubak, Skopljaković, Marošević - ljudi koji žele dobro svakom Hrvatu ma u kom dijelu BiH živio.

Bujrum i Hrvati i Srbi, razmislite. Mi smo tu gdje smo uvijek bili: ili s vama, ili u komšiluku. Ako nećete, preostaje nam da korak po korak idemo sami. A prepreke na putu?! I onima od vas, i onima od nas, Bog pomaže ako nam je cilj istinska pravda za sve i blagostanje za sve u ovoj našoj napaćenoj zemlji.

Pa, šta nam preostaje?! Korak po korak. Poraditi na sebi i osloniti se na SVEMOGUĆEG POMAGAČA. ON SE SJEĆA onih koji se NJEGA sjećaju.