PRLJAVE IGRE OKO „ALUMINUJUMA“
Autor: Džebrail Bajramović Objavljeno: 22. Jul 2019. 09:07:21
Međutim, oni koji su do jučer imali plate po visokim evropskim standardima, kada im je ugašena proizvodnja, preko noći su shvatili da im je Sarajevo glavni grad i da je Vlada Federacije vlasnik najvećeg dijela njihove firme. Dakle, radnici „Aluminijuma“ su pristali da zatvore oči pred prljavim igrama koje se već treću deceniju vode u krugu njihove firme, a da se nijednom nisu iskreno zapitali: „Kako preživljavaju nepravedno otpušteni radnici „Aluminijuma“, a koji, uz to, nisu Hrvati“? 24 godine je više od pola radnog vijeka i nije pošteno da se nakon najočitije i najobilatije pljačke – vjerovatno na području BiH, a i šire – odgovornost za kolaps firme proziva bilo ko osim HDZ-ovog bezkrupuloznog kadra koji je jedini suvereno gospodario cjelokupnim finansijskim poslovanjem „Aluminijuma“ svo vrijeme. Ali, na nesreću naše privrede, a i cijelog BH društva, sa gašenjem pogona „Aluminijuma“ – nisu ugašeni i problemi države BiH, jer faktički, oni tek sad se fakturišu i još nije utvrđena konačna cifra dubioze koju su HDZ-ovi igrači stvorili svojim neodgovornim i iracionalnim vođenjem firme koju su opljačkali i doveli do propasti. Veoma je indikativno da sudska vlast – po tom pitanju šuti i ne pada im na pamet da po službenoj dužnosti otvori predmet „Aluminijum“ i preispitaju sve rukovodeće garniture koje su, faktički, pred očima javnosti neodgovornim odnosom, a to podrazumijeva i vanzakonite aktivnosti upropastili firmu a gdje vlada FBiH je najveći vlasnik. Pa zar niko neće odgovarati za kolaps najvećeg izvoznika u BiH? Zar sudska vlast neće preispitati slučaj gdje 900 radnika ostaje preko noći bez posla? A pošto sudstvo šuti – pitanje je koja je njihova uloga u društvu, ako nije da zaštiti državne interese? Pa čije onda interese sudstvo štiti? Minimum pravne države bi bio otvaranje predmeta „Aluminij“ na nivou FBiH jer je Vlada Federacije najveći vlasnik – ali to nije praktično izvodljivo jer HDZ-ovi kadrovi čine tu vladu, naravno zajedno sa SDA-ovim, koja očito ne želi da se miješa u „vruća pitanja iz Hercegovine“. Ti etno-nacionalni vaninstitucionalni politički dilovi čine mogućim sve ono što je u jednom uređenom demokratskom društvu i pravnoj državi nemoguće: nekažnjiv kriminal koji je javnosti poznat jer sudstvo je uvezano u kapilarnu korupciju koja obuhvata sve vitalne funkcije društva i države. Jasno je da sama država BiH ne može da se obračuna sa otvorenim kriminalom koji se, faktički, odvija javno pred TV-e kamerama i novinarima – ali oni do sada nisu niti će u ovakvim društveno-političkim odnosima ikada odgovarati za nezakonite radnje koje čine: od pljačke firmi, banaka i državnih budžeta – do svih teških kršenja demokratskih principa – od izbornih malverzacija do obstrukcije izbornih procesa u više BH gradova, do blokiranja održavanja izbora u gradu Mostaru već preko 10 godina. To je najteže ograničavanje demokratskih principa u čitavoj regiji, a najvjerovatnije i u Evropi. Bez daljnjeg da je to demokratski šamar međunarodnoj zajednici u BiH, a koja je zatvorila kancelariju u Mostaru i svojom pristrasnom pasivnošću dozvolila kriminogenim oligarhijama da ovladaju demokratskim institucijama i legaliziraju vaninstitucionalno i vanzakonito djelovanje. Svoju neučinkovitost pravdaju ispraznom floskulom koja lijepo zvuči ali nema konstruktivnu praktičnu vrijednost: „građani trebaju da kazne neodgovorne političare!“ – jer se zna da građani nemaju te instrumente i da je to izraz krajnjeg licemjerstva i bacanje prašine u oči demokratskoj javnosti. Na istom fonu je i lakomislen odnos koji su u proteklim sedmicama demonstrirali neodgovorni radnici „Aluminijuma“ a koji su svo vrijeme sramno zatvarali oči pred prljavim igrama u dvorištu svoje firme, smatrajući da je njihovih 3000KM pošteno zarađeno, a da će se većina penzionera u FBiH „snaći i sa 300KM“ a što je „samo“ 10 puta manje od njihovog primanja, a ostalim radnicima je, valjda, i 500KM dovoljno, a što je „tek 6 puta manje od njihovog obilatog i redovnog mjesečnog primanja“. Toliko novca koliko su oni dizali svaki mjesec, mnogi građani u BiH nisu mogli skupiti ni za 24 godine mira! No, oni vjerovatno u tome ne vide ništa sporno – a što se direktno tiče njihovog morala, i dakako, neminovnog kolapsa „Aluminijuma“ – pa zbog toga okrivljuju „političko Sarajevo“ koje jedino smatraju odgovornim za nesreću u kojoj su se „iznenada“ našli. Onome kome je racionalizam zasnovan na iracionalizmu, a logika na antilogici – nije moguće verbalno, ili teoretski, putem riječi objasniti – šta je neminovno u realnosti, jer takvi se oglušavaju o činjenice, zatvaraju oči pred istinom i svim silama, i po svaku cijenu, forsiraju svoju umišljenu fantaziju, oživljenu nasilnim sredstvima, kao jedinu realnost i koja će po njihovom uvjerenju trajati vječno. Međutim, ipak se, na kraju „balade“ ustanovi da je to bila zabluda i suočavanje sa realnošću je neminovno, te nosi traumatične posljedice – a za lične iluzije ne mogu se kriviti drugi. Naročito ne drugi koji se tendenciozno okrivljuju samo zato što su drugačiji. Sigurno da je to najniži oblik demokratske zloupotrebe – kada se zakon instrumentalizira u cilju etno-nacionalnih partikularnih interesa – a gdje se državi nanosi šteta da bi se određenim grupama obezbjedio elitni status iznad zakona. To je siguran recept za kolaps društva i države jer se istrajava na radikalizaciji za koju su svjesni da destabilizira institucije i unosi opći haos. Svakako da je međunarodna zajednica u BiH svjesna koliko je osjetljiva veza između izvršne, zakonodavne i sudske vlasti – i da samo oni imaju mandat da uklone zastoj u procesu tranzicije, koji teče kroz reformski proces. Ako međunarodna zajednica toleriše one koje opstruiraju napredak države na evro-atlantskom putu – a imaju instrumente da uklone blokade i onih koji ih prouzrokuju – kako za to mogu prozivati i pozivati građane BiH da kazne „neodgovornu vlast i političare“, kad ti isti građani nemaju instrumente da te procese stave pod kontrolu ? Najuticajnije ambasade u BiH kažu da su dobro upoznati sa procesima u „Aluminijumu“, ali ne kažu da bi za to neko trebao i da odgovara pred sudom. Tu se gubi konstruktivna nit logike – ali nakon demokratskog mraka u Mostaru – zar ima išta što bi bilo senzacionalno u hercegovačkoj antilogici i demokratskoj tami? Goražde, 22.07.2019. godine |