Nedgovornost i bezobzirnost prema književnom stvaralaštvu
ŠEFKA BEGOVIĆ-LIČINA, KNJIŽEVNA HEROINA KOJOJ PLAGIRAJU TEKSTOVE
Autor: Sanela Adrović
Objavljeno: 09. Jul 2019. 20:07:40


Književnica Šefka Begović – Ličina, već odavno je poznata po svojim brilijantnim djelima, o bošnjačkom narodu, “DUŠA U LEPTIRU“, „NISKA OD MERDŽANA“, „VRISAK KRVI“, „BREZĐETKA“, „SANDŽAČKI RJEČNIK“, „ĐULIZARA“, a posebno u njenom Sandžaku, koji joj je najveća inspracija. Književnica Begović-Ličina svojim perom najsnažnije opisala bosanski bol, posebno genocid nad Bošnjacima u Srebrenici i cijeloij BiH. Iako joj se tekstovi „NE PLAČI KĆERI“, „NE BOJ SE SINE“, „ ZELENI SVATOVI“, „NE HALALIM TI 'JUNAČE'“, „ISTINA BISMILOM ROĐENA“, svakog 11. jula širom svijeta prikazuju kao recitali, pozorišne predstave, monodrame, kojim u svako ćoše zemljine kugle raznosi slikovito opisane zločine, organizatori mnogih komemoracija o Srebrenici rijetko ili skoro nikako ne pozivaju autoricu Šefku Begović-Ličina da svojim prisustvom kao autor i književnica da pečat istim. Nerijetko se dešava da joj se interpretiraju i postavljaju tekstovi bez najave njenog imena, pa se onda tako bezimeni linkovi dijele na društvenim mrežama, a vrlo često prekrajaju i prisvajaju kao svoji.

Njena knjiga „VRISAK KRVI“ je krvava rijeka bola, počinjenog zločina, umiranja, gdje čitalac ne može a da ne predahne i pusti suzu. Pitali smo književnicu Šefku Begović-Ličina otkuda joj ta količina bola, inspiracija i snaga da tako snažno opisuje ratne grozote.

- „Za vrijeme rata u Bosni, bezrazložno je krvario moj goloruki, nevini narod i bezdušno se razarala moja matična država. Kada sam spoznala sve strahote rata u Bosni, vidjela porušenu, uništenu zemlju i u Potočarima na hiljade svježih mezara, zaklela sam se da ću sve to zapisat, zaštiti od zaborava i ostaviti čovječanstvu kao spomen da pamti učinjen zločin u sred „moderne“ Evrope, rekla je književnica Begović-Ličina.

„Ni jedno muško pero nije sa toliko žestine i toliko bola opisalo bol Srebrenice, kao što je to, u svojoj knjizi „VRISAK KRVI“ učinila sandžačka književnica Šefka Begović-Ličina“, - napisao je u svojoj recenziji ove knjige poznati bosanski književnik rahmetli Isnam Taljić, autor Romana o Srebernici preveden na više svjetskih jezik, kao i autor preko 30 romana.
„Zašto Šefkine knjige nisu zastupljene u školskim udžbenicima na bosanskom jeziku?“ – prije nekoliko godina je u jednom cazinskom listu napisao akademik Džemaludin Latić, koji je bio recenzent tri Šefkine knjige.



„Kada joj toliko ljudi na društvenim mrežama objavljuje tekstove o Srebrenici, zašto se Šefkini tekstovi ne uvrste u program za 11. juli?“ – pitaju se i iščuđavaju mnogi njeni prijatelji.
„Zašto se ovoj vrsnoj književnici i njenom bratu Džavidu Begoviću, magistru tehničkih nauka iz Sarajeva, do sada nije uručila čak ni zahvalnica, niti ikakvo priznanje za kapitalno djelo SANDŽAČKI RJEČNIK, taj njihov veliki projekat, izuzetno važan za identitet Bošnjaka u Sandžaku, za koje je akademik dr. Dževad Jahić na jednoj promociji rekao da je SANDŽAČKI RJEČNIK zajedno sa još dva djela utemeljivač sandžačkog govora“!

- Ne znam. Našim SANDŽAČKIM RJEČNIKOM se nagrađuju ugledni Bošnjaci na obilježavanju važnih datuma kao što je DAN SANDŽAKA a mi kao autori, za to djelo, do sada nismo ni jednim papirom nagrađeni. Pisali smo i pripremali građu za rječnik ravno pet godina, uložili mnogo truda, snage, odricanja i finansijskih sredstava, ali zato što nije „Ničiji“ u Sandžaku nije naišao na neki poseban prijem.

„Svaki Bošnjak u Sandžaku trebao bi dnevno pročitati najmanje deset listova Kur'ana, a makar dva lista SANDŽAČKOG RJEČNIKA. Nek' je ar sve one koji, iz bilo kog razloga, nisu podržali ovo značajno djelo“, - riječi su profesora dr. Mustafe Kahramanyol, penzionisanog pukovnika i bivšeg savjetnika premijera za Balkan iz Ankare, koji je i recenzent Šefkine knjige „ĐULIZARA“ u kojoj je književnicu Šefku Begović-Ličina nazvao nacionalnom junakinjom i važnom književnom sponom između Turske i Sandžaka.



- Nagradu „AMIR DAUTOVIĆ“ dobila sam prošle godine za svoj rad od Kulturnog centra Novi Pazar, koja mi je povratila vjeru da u mom gradu ima ljudi koji znaju da vrjednuju nečiji rad, zatim nekoliko priznanja iz Turske od naših Udruženja Bosna Sandžak iz Izmira, Pendika, Istanbula.
Prošle godine sam imala promociju moje knjige „NISKA OD MERDŽANA“ prevedene na turski jezik „GERDAN MERGANLIK“ i za vrijeme mog gostovanja bila sam pozvana od ambasade BiH da budem gost na obilježavanju DANA ORUŽANIH SNAGA BiH u Ankari. U četiri lista je objavljeno moje gostovanje u Turskoj, pod naslovom „KNJIŽEVNA ZVIJEZDA NA SANDŽAČKOM NEBU“ objavljeni su mi i mnogi intervjui. Bila sam gost na RUMELI TV gosp. IRFAN SANDŽAKLI, gdje je gosp. REFIK AKOVA brilijantno prikazao vrijednost SANDŽAČKOG RJEČNIKA. Čudno je to kada vas tuđina više prisvaja i uvažava vaš rad, nego svoj narod o kome pišete i kome toliko dajete.
Kada smo je upitali zna li zašto je to tako, Šefka nam je odgovorila da je vjerovatno razlog što je stranački neopredjeljena.

- „Ja pišem za moj narod. U pisanju koristim i čuvam govor naših majki, a one nisu bile stranački opredeljene.

„Politika ti je, sine, kao voda u rijeci, teče, ne stoji, a narod ti je ono kamenje na dnu rijeke, preko koga voda protiče i po neki kamenčić otkobrlja, ponese sa sobom, ali kamenje, što predstavlja narod, ostaje i očekuje neku drugu vodu...“, - ovom izrekom nas je naš mudri otac često nasihatio.
Kada idem na promociju neke dobre knjige, mene interesuje šta je u njoj upakovano i ne razmišljam kojoj stranci autor pripada. Ne obraćam pažnju ko je s kim zavađen, pa moram li zato nekom čuvati „hatar“ ili mu se zamjeriti što sam tu, niti ko se sa kim miri, ni ko je promjenio stranku, ni ko kome pripada. To me itekako košta ličnog izdatka oko finansiranja knjiga, a i njihove distribucije, ali ja ne mogu drugačije.



Na inicijativu mojih prijatelja Sanele Adrović iz Njemačke i gospodina Esada Krcića, glavnog urednika web magazina Bošnjaci.net. iz New Yorka, a i mojih FB prijatelja iz Amerike i Evrope, na bosanskom jeziku mi je finansirana štampa knjige „VRISAK KRVI“ koja sadrži potresne priče iz Bosne i Srebrenice, ispisane po istinitim događajima. Na inicijativu profesora Mustafe Kahramanyola iz Ankare i trudom Saffet beya Atalaya, sudskog tumača iz Alanje, knjiga „VRISAK KRVI“ je prevedena na turski jezik i biće štampana u Turskoj.

Promociju ove i ostalih mojih knjiga, prije dvije godine omogućili mi zemljaci iz New Yorka, New Jerseya, Long Brencha, Cliftona i Albany. Nekoliko naših Bošnjaka mi je obećalo finansiranje drugog tiraža knjiga, ali je ostalo samo na obećanju, kaže književnica Begović-Ličina.

Šefka piše o bošnjačkom bolu, o sudbini bošnjačkog bića, surovom životu, o adetima i tabijatima koje, upakovane u književnim boščama, želi ostaviti mlađim generacijama kao podsjećanje na naše gospodske korijene.



Neke njene knjige su pretužne, ali su i sehara bošnjačke kulture, posebno odjeće kojim ona kroz prikazane fotografije sandžačkih hanuma, prikazuje bogatstvo i otmjenost sandžačke žene.
Iako je Regionalno pozorište Novi Pazar po njenim tekstovima snimilo nekoliko pozorišnih predstava, iako je tekst njene pjesme „Staro ćemane“ u Maglaju na Studentskom festivalu zabavne muzike, nagrađen prvom nagradom, književnica Šefka Begović-Ličina, kao „ničija“ nema nikakvu podršku, ni mjesto koje zaslužuje. Iz naše ustaljene prakse, vrijednosti nečijeg uspjeha spoznamo tek posle njegove smrti i tako zakasnimo da bilo šta ispravimo.

Na kraju, Šefka nam je rekla da je za svoje godine dobrog zdravlja, da je zadovoljna životom, djecom, unucima, njihovim uspjesima, da joj porodica i bezbroj prijatelja ulivaju snagu i želju da još stvara, da u pripremi ima nekoliko romana, priča i pjesama, da trenutno piše za nekoliko novina i magazina u regionu i svijetu. Najveća želja joj je da završi sve započete projekte i da ih, poput svica, ona lično raznese po svijetu.