DR. MUSTAFA CERIĆ: Žao mi je što ministar spoljnih poslova Republike Kosova Behgjet Pacolli ne prisustvuje danas u Sarajevu na Samitu za saradnju u jugoistočnoj Europi, ali mi je drago što je naveo razlog svog nepristvovanja, a to je što Bosna ne priznaje Kosovo, a morala bi, ako nizašto drugo, a ono zbog velikog broja Bošnjaka, koji žive na Kosovu, a o kojima njihova matična bosanska država ne vodi ni političku ni kulturnu brigu. I to je još jedan nevjerovatan paradoks, s kojim se suočavaju Bošnjaci na Balkanu, a to je da su jedini narod, koji nemaju pravo na svoju matičnu državu, Bosnu, kao što to imaju Srbi (Srbija), Hrvati (Hrvatska), Crnogorci (Crna Gora) i, naravno, Albanci (Albanija i Kosovo). Nisu li Bošnjaci baš zato što su jedini narod, koji je preživo genocid u procesu raspada Jugoslavije zaslužili da imaju matičnu državu na Balkanu, koja će ih zaštiti od mogućeg budućeg genocida, jer počinioci zadnjeg genocida nad Bošnjacima negiraju genicid što znači da su spremni opet počiniti isti.

Ili Pacoli zna na Kosovu, a mi ne znamo u Bosni adekvatno odgovoriti na Dodikovo arlaukanje:

- Bosna nije država; Bosna nije država nego teritorij; Bosna ne može funkcionirati; Bosna nije država, ali je država (laž); ne volim Bosnu; više volim Srbiju...

Ovo Dodikovo primitivno političko arlaukanje nije sankcionisano u Bosni, ali jest markirano sa Kosova. Bosna bi tako mogla naučiti od Kosova kako se treba nositi sa primitivnim, nekulturnim i necivilizacijskim političkim ponašanjem Milorada Dodika, koji sve više postaje opasnost za mir i sigurnost ne samo u Bosni, već i na Balkanu.

Pošto Bosna nema kosovski gard, poput Pacolia, Dodik nastavlja da arlauče, nastavlja da provocira žrtve genocida i nastavlja da se ponaša kao u džungli. Naravno, ničija nije dogorila do zore, pa neće ni Dodikova.

Nedopustivo je da Bosna bude vazal Srbiji u vanjskoj politici prema Kosovu nakon genocida nad bosanskim narodom. Nije li ovo jako ružna poruka da se u konačnosti isplati genocid, jer srpska politika je izgubila svaki uticaj u svim republikama bivše Jugoslavije (Sloveniji, Hrvatskoj, Makedoniji, Crnoj Gori i Kosovu) osim u Bosni, gdje je počinila utvrđeni i punopravno presuđeni genocid nad Bošnjacima. I umjesto da se Bosnu poštedi od srpske politiki nakon što je punopravno osuđena za genocid, kojeg prizna cijeli svijet osim necivilizirane srpske i ruske politike, Bosna je osuđena da bude talac srpsko-ruske vanjske politike, posebno u odnosu na nezavisno Kosovo, koje priznaje demokratski i civilizirani svijet, kojem Bosna definitivno pripada. Nije li to jedan od najvećih paradoksa, s kojim se Bosna danas suočava, a to je da joj još uvjek nije odvezan genocidni konopac oko njenog vrata? I ne samo da nije odvezan, već Dodik ne propušta priliku da ga steže svojim arlaukanjem, posebno ovih dana dok srebreničke, bratunačke, vlaseničke i majke cijelog Podrinja polažu ostatke kostiju u mezarje od svojih sinova, kostiju pronađenih u masovnim grobnicama.

Žao mi je što ministar spoljnih poslova Republike Kosova Behgjet Pacolli ne prisustvuje danas u Sarajevu na Samitu za saradnju u jugoistočnoj Europi, ali mi je drago što je naveo razlog svog nepristvovanja, a to je što Bosna ne priznaje Kosovo, a morala bi, ako nizašto drugo, a ono zbog velikog broja Bošnjaka, koji žive na Kosovu, a o kojima njihova matična bosanska država ne vodi ni političku ni kulturnu brigu. I to je još jedan nevjerovatan paradoks, s kojim se suočavaju Bošnjaci na Balkanu, a to je da su jedini narod, koji nemaju pravo na svoju matičnu državu, Bosnu, kao što to imaju Srbi (Srbija), Hrvati (Hrvatska), Crnogorci (Crna Gora) i, naravno, Albanci (Albanija i Kosovo). Nisu li Bošnjaci baš zato što su jedini narod, koji je preživo genocid u procesu raspada Jugoslavije zaslužili da imaju matičnu državu na Balkanu, koja će ih zaštiti od mogućeg budućeg genocida, jer počinioci zadnjeg genocida nad Bošnjacima negiraju genicid što znači da su spremni opet počiniti isti.

Mi smo, možda, slabi, ali nismo glupi. Zato je važno da znaju da mi znamo da su oni glupi ako misle da nam mogu prodati jaja pod bubrege.

Eh, neće više da može tako!