Sanjam oče
rodnu grudu
i najljepši grad,
u duši je mojoj
i mom srcu drag.

Odvela me sudba
na sjever daleko,
a znam da me dole
uvjek čeka neko.

Provela sam ovdje
ja previše dana,
osjetila nisam
miris Ramazana.

Ovdje me tuga
uvjek neka bije,
ništa isto nije
nedostaje miris Ramazanije.

Fale mi Ezani
s Travničkih munara,
fali mi avlija
i čaršija stara.

Autor: Alma Buljubašić Maglić