DR. MUSTAFA CERIĆ: Doživjeti spoj svetog vremena Ramazana i svetog mjesta Harema Kabe je najljepše što vam se može dogoditi u životu. I uz sve to biti sudionik noćnog namaza u Haremu Kabe sa milionima duša, žednih da se napiju zendžebila što krijepi dušu i snaži otpornost protiv šejtnovih izazova - najljepši je osjećaj što ga čovjek može imati.

Dragi moji,
Vrijeme Ramazana je sveto vrijeme za one koji poste u ime Allaha Svevišnjeg radi čišćenja svoga duha, duše, uma i srca od zagađenosti. Ali, i za one koji ne poste, ovo vrijeme je Allahova milost, koja se širi svijetom zbog ibadeta posta.

Mjesto Harema Kabe je sveto mjesto za one koji svoje lice okreću prema Kabi dok klanjaju. Ali, i svako mjesto na zemlji, gdje čovjek licem svojim pada na sedždu Svevišnjem Allahu, ima nešto od svetosti Harema Kabe.

Doživjeti spoj svetog vremena Ramazana i svetog mjesta Harema Kabe je najljepše što vam se može dogoditi u životu. I uz sve to biti sudionik noćnog namaza u Haremu Kabe sa milionima duša, žednih da se napiju zendžebila što krijepi dušu i snaži otpornost protiv šejtnovih izazova - najljepši je osjećaj što ga čovjek može imati.

To sam htio, dragi moji. Htio sam da podjelim s vama - taj moj lijepi osjećaj od sinoćnog noćnog namaza u Haremu Kabe, osjećaja kojeg nikad prije nisam imao dok sam ponavljao za imamom Harema Kabe ovu dovu:

“Allahumme inneke ʿafuwwun kerīmun tuḥibbu-l-ʿafwe, faʿfu ʿannī”.
(اللَّهُمَّ إِنَّكَ عَفُوٌّ كَرِيمٌ تُحِبُّ الْعَفْوَ فَاعْفُ عَنِّي.
“Gospodaru moj, Ti brišeš moje grijehe, Oh Plemeniti, jer voliš da su moji grijesi pobrisani, pa te molim da ih pobrišeš”.

Eto, tako sam se osjećao sinoć nakon ove dove u Haremu Kabe - osjećao sam se u duši čist i u srcu krotak. Shvatio sam razliku između “maghfireta” (مَغْفِرَةٌ) i “ʿafwa” (عَفْوٌ). “Maghfiret” znači oprost, ali ne i brisanje grijeha iz čuvane knjige, koja će biti svakome otvorena za čitanje, tj., čitanje grijeha, uključujući i oproštene zato što su ponavljani nakon oprosta. Dok, “ʿafw” znači oprost i brisanje grijeha iz čuvane knjige. Stoga, kad se bude čitalo iz čuvane knjige na Velikom danu suda pred Svevišnjim Allahom, grijesi su, Allahovim ʿafwom, izbrisana (“deleted”).

U Haremu Kabe

Zato, dragi moji, ne propuštajte ovo sveto ramazansko vrijeme u ovim svetim danima treće trećine Ramazana, gdje se krije noć bolja od hiljadu mjeseci - Lejletu-l-kadr - ne propustite da što više učite ovu dovu:

- “Allahumme inneke ʿafuwwun kerīmun tuḥibbu-l-ʿafwe, faʿfu ʿannī”.
اللَّهُمَّ إِنَّكَ عَفُوٌّ كَرِيمٌ تُحِبُّ الْعَفْوَ فَاعْفُ عَنِّي

“Gospodaru moj, Ti brišeš moje grijehe, Oh Plemeniti, jer voliš da su moji grijesi pobrisani, pa te molim da ih pobrišeš”.

I ja učim ovu dovu zajedno s vama u svetom Haremu Kabe u ovo sveto vrijeme treće trećine Ramazana da nam Milostivi Allah, Svojim ʿafwom, kojeg voli, ne samo oprosti već i izbriše grijehe (“delete”). Allah je, zaista, Milostiv prema onima, koji iskreno traže Njegovu milost, oprost i brisanje grijeha, uz naše obećanje da iste grijhe nećemo ponoviti.

Allahu Svemogući, osnaži nam volju da naše obećanje ispunimo!

Allahu Sveznajući, pouči nas da znamo razliku između oprosta i brisanja grijeha iz Čuvanje Knjige “Lewḥ-i maḥfūẓa”)!
Allahu Milostivi, mi vjerujemu u Tvoju neizmjernu milost i nadamo se Tvom maghfiretu i Tvom ʿafwu.
Amin!

---

Ulazk u treću trećinu posta

Iskre mekkanske svjetlosti

Dragi moji,

Danas je dvadeset prvi dan Ramazana u 1440. hidžretskoj godine. Ušli smo u treću trećinu posta, zadnjih deset dana Ramazana, u kojoj je mubarek noć lejletu-l-kadr, noć bolja od hiljadu mjeseci. Kao nikad dosada u mom životu posrećilo mi se da ovoga Ramazana, sa mojom Azrom, postimo u Mekki, da obavimo Umru, da klanjamo kijam-namaz u Haremu kod Kabe i da osjetimo nur, koji sija iz Džebel-i nura, gdje je Allahov Poslanik primio prve riječi posljednje Allahove objave ljudima: - Čitaj i uči u ime tvoga Gosporada, koji stvara, koji je čovjeka stvorio od ugruška. Uči čitaj, Tvoj Gospodar je Plement. On je naučio čovjeka onome što ranije nije znao.

Dragi moji,
Ne mogu a da ne podjelim moje iskustvo dok sam tavafio oko Kabe u nedjelju (20. ramazana, 1440/ 25. maja, 2019) iza sabah-namaza i dok sam obavljao saj između Safe i Merve. U prvom krugu očitovao sam vjeru u Jednog Allaha, koji nije rodio i rođen nije, i kojem ništa i niko ravan nije; u drugom krugu izgovarao sam zahvalnost Allahu Svevišnjem što nam je poslao Muhammeda, Alejhisselam, da nas pouči u vjeri i moralu; u trećem krugu učio sam dovu: - Gospodaru naš, daj nam dobro na Ovome i na Drugome svijetu, i sačuvaj nas od džehennemske vatre; u četvrtom krugu šutio sam i slušao dove ljudi iza mene, ispred mene, s moje desne i moje lijeve strane... svi su učili isto, kao jedna duša, kao jedno srce, kao jedan um, kao jedan jezik... pitao sam se gdje su vođe Ummeta da ovo čuju; u petom krugu moje srce je drhtalo od žarke želje da se spoji sa svakim mojim bratom i mojom sestrom, koja danas pati od zuluma; u šestom krugu bilo mi je kao da sam u Melekutu, onom istom kejeg je vidio Ibrahim - Khalilullah da bi shvatio da su zvijzde prolazne i zato nisu bog, da je mjesec prolazan i zato nije bog, te da je i žarko sunce prolazno i zato nije bog, jer samo je Allah Bog, koji vječno živi, koji ne umire, i koji se ne umara da održava ovaj neprelegni kosmos koji biva bez vidljivih stubova, ali sa čvrstih zakonima, kojim On Svemoći upravlja; u sedmom krugu bio sam kao na granici Džeberuta, gdje je samo Muhammedu, svom Miljeniku, Svevišnji dao da dođe do Sidretu-l-munteha, gdje čovjeku staje dah i gdje se perda spušta sve dok ne bude Posljednji dan kada će svima sve biti jasno šta imaju a šta su izgubili dok su se svojim i životom drugih krvavo igrali.

Dva rjekata kod Mekam-i Ibrahima, uvjek u meni oživi isti osjećaj nježnosti prema Hadžeri i njenom sinu Islamailu, kojeg je Ibrahim ostavio sa majkom da se snađu u pustinji. Ali nije samo Hadžera, majka Ismaila, a.s., odigrala važnu, ako ne i važniju ulugo od oca, u životnoj i duhovnoj povijesti čovječanstva. To isto važi i za Musaovu majku, koja je svog sina Musaa pratila sve do dvora i na dvoru Faraona. Njegov otac se i ne spominje. Isaova majka Merjema nije "Božja majka", jer Bog nije rođen, niti je ikoga rodio, ali Merjema jest žena-majka, koja je rodila sina Isaa bez živog oca. Hazreti Merjema samo potvrđuje pravilo da je majka tri puta važnija od oca za rođenje i razvoj djeteta, posebno u njegovim ranim godinama djetinjstva. Oni koji ne znaju ili neće da znaju ovu istinu, čine veliki zulum ako dijete odvajaju od majke, jer dijete nije samo vezano za majku majčinim mlijekom, veći i majčinom krvlju i mesom, što ne može niko ničim promjeniti. Nikakva ljubam ne može zamjeniti majčinu ljubav i majčinu brigu. I niko ne može učiti majku kako se voli rođeno dijete. To majka najbolje zna zato što je majčina ljubav nadahnuta Allahovom milošću, koja je samo za majku.

Sedam puta normalnog hodanja i, na jednom mjestu brzog hodanja za muškarce, između Safe i Merve (450 m), hodanja-trčanja kojeg je Hadžera imala, tražeći vodu za svoga sina Ismaila, jest ibadet Svevišnjem Allahu kao poštovanje prema majci Hadžeri, ali i prema svim majkama na svijetu, koje su spremne da hodaju-trče kako bi našle selameta za svoju djecu. Stoga, svaki pokušaj da se djete odvoji od majke ili majka od djeteta je zločin, jer je to neprirodan čin, koji graniči sa bolešću, koju treba liječiti, jer majku ne može niko zamjeniti. Ismailova, Musaova i Isaova majke su najbolji dokaz da bez njihove brigu, žrtve i ljubavi ne bi bilo ni prave vjere, ni morala, ni kultur, ni civilizacije, koju baštine duhovni, kulturni i civilizacijski potomci Ibrahimovi, Jakubovi, Ismailovi, Musaovi i Isaovi.

Eto o tome sam razmišljao dok sam hodao sa mojom Azrom između Safe i Merve sa braćom i sestrama u bijelim ihramima.

Dragi moji,
učim dovu da se i vama posreći da u Ramazanu postite u Mekki i da osjetite ovu radost i sreću, koju sam mi osjetili dok sam tavafili oko Kabe i sa'jili između Safe i Merve!

Allahu Svemoćni, osnaži vjeru i međusobnu ljubav u našem Ummetu!

Allahu Sveznajući, pouči nas kako da živimo u slozi jedni sa drugima!

Allahu Milostivi, smiluj se svim majkma, koje su nas nas nosile, dojile i na noge podizale poput Hadžere, koja je nosila, dojila i trčeći vodu tražila za svog jedinca sina Ismaila u Mekki.
Amin!