GORNJA BRAVA O.S. BIH
Autor: Ajša Čišija
Objavljeno: 22. May 2019. 14:05:36

AJŠA ČIŠIJA:


Dosta je bilo brava koje se otključavaju svakim ključem, jer nam je u odaje O.S. Bosne i Hercegovine ulazio i rovario tamo ko je htio. Na koncu, shvatilo se: gornja brava O.S. BiH mora biti uvijek zaključana, a njen ključ će imati samo onaj ko će znati zaštititi KOD sefa u kojem će se ključ čuvati, što podrazumijeva mijenjanje brave i izradu novog ključa. Od davnina je poznato da je dobar onaj ključ koji može svaku bravu da otključa, a "brava koja se otvara svakim ključem je loša brava". Zbog loše brave smo tu gdje jesmo i imamo ono što imamo: Sva vrata otključana, a država puna lopova. Nisu lopov Oružane snage BiH, nego ih lopovi uvijek na spavanju zateknu i onako bunovnima strah u kosti utjeraju. No, krajnje je vrijeme da se ti bunovni kukavičluka ostave, a na svetost svoje zakletve da će ispunjavati preuzetu obavezu podsjete. Naravno, oni moraju imati garanciju da država stoji iza njih. Ko je onda kriv za to da imamo iz sna prenute vojnike s kojima mlatara kako ko hoće?! Pa, naravno, svi mi: ne pomažemo im, a odmažemo i njima i sebi. Zato, STOP MANIPULACIJI sa Oružanim snagama BiH!!! Šta se hoće, ko hoće i zašto hoće - znamo svi. Vrijeme je da se ljudi prestanu kriti iza tuđeg prava na slobodu izbora (dodaj: ponašanja) i da se ograniče na svoje pravo (čitaj: da ne (na)gaze tuđe pravo). Ne može neki političar iz nekog entiteta govoriti u svoje ime, tobože predstavljajući volju svog naroda, a odlučivati o sudbini svih naroda koji žive u tom entitetu; posljedično tome, i u čitavoj državi. Da paradoks bude veći, taj isti, kad njemu lično potreba, zagovara i sva prava i sve slobode pojedinaca i naroda, odnosno građana BiH. Pričam o Dodiku.

U BiH živi na svakom njenom "pedlju" više naroda, odnosno nacija i nacionalnih manjina. BiH je višekulturalna zemlja, te svaki političar koji zanemari tu činjenicu jeste antidržavni element i treba ga suspendovati iz politike. On je kolateralna šteta i svog naroda i drugih naroda. On je kolateralna šteta na putu civilizacijskog napretka u svakom društvu u kojem djeluje. Nit' su Dodik, Ivanić i ini "dušebrižnici" srpskog naroda playboyi, nit' su Oružane snage BiH kurva. Nema dvostrukih standarda. Dobro bi bilo podsjetiti i ministricu odbrane Bosne i Hercegovine na važnost poštene namjere u životu čovjeka. I sve nas, naravno. Ta čovjek je i zaboravno i povodljivo biće, treba ga i podsjećati i opominjati.

Dakle, neke je dovoljno podsjećati i opominjati, a neke treba rukom zaustaviti. U svrhu "zaustavljanja rukom" vele da je najbolje sredstvo "klin" iz narodne poslovice: "Klin se klinom izbija". Pošto sam "zakukuljila i zamumuljila" - nigdje rješenja a na dobrom sam putu, moraćete mi pomoći oko pitanja srpsko-bošnjačkog gordijevog čvora. To radi mira i spokoja u BiH što potrebuje promjenu gornje brave BiH i izradu novog ključa za nju. Tačnije rečeno, u dilemi sam oko rješenja srbijansko-bosanskog problema:

Presjeći ili razuzlati gordijev čvor?! Šta je mudrije: presjeći ili razuzlati čvor?! Ko je mudriji: Aleksandar Veliki ili August Šenoa, nekad?! Aleksandar Vučić ili Muamer Zukorlić, sad?! Ako se usaglasimo oko ovog odgovora otkrili smo rješenje. Moj odgovor je August Šenoa, odnosno Muamer Zukorlić. Ne zbog toga što me ova dvojica ne iritiraju, nego zbog toga što cijenim da je mudrost u razuzlavanju, a ne u presijecanju konopca, jer u tom slučaju konopac i dalje ostaje čitav (pričam o ekonomičnosti). Šta vi mislite? Ako mislite da presijecanjem gordijevog čvora rješenje biva izvjesnije i brže, u pravu ste, ali ... žurba je od šejtana, ... jer mi tragamo za trajnim rješenjem problema, a ne za cjepkanjem jednog većeg problema na dva manja. Pošto ne znam vaš stav po ovom pitanju, ponudiću vam i plan A i plan B.

PLAN A: Po uzoru na Srbiju koja ima svog Zukorlića, mi ćemo "privoliti" Dodika da bude bosanski "Zukorlić" (Obs., tiče se striktno političkog aspekta, nipošto vjerskog);

Plan B: Po uzoru na Bosnu i Hercegovinu koja ima srpskog Dodika na vrhu piramide svoje vlasti, prometnuti Ugljanina u bošnjačkog Dodika (Obs., tiče se striktno političkog aspekta, nipošto vjerskog) što "na vrhu piramide sjedi i odozgo na Srbiju gledi". Biće to pogled u Srbiji sličan Dodikovom u Bosni.

Bez brige, tiha voda mulj nosi. I brijege valja. Tako ja mislim, a vi?! Ja sam protiv izbijanja "klina klinom", jer ostaje rupa. I protiv presijecanja problema, osim sasijecanja u korijenu. Kad nemamo snage da probleme iskorijenimo, riješićemo ih raspetljavajući gordijev čvor laži. Ići će to, ići. Hajr, inšaAllah.

Pošto je u Bosni i Hercegovini udrobljeno svašta, udrobiću i ja u ovaj tekst još nešto: šapnuću vam zašto se raspao BH-blok. Raspao se zbog neiskrenosti u namjeri njegovih utemeljivača. Podlokana mu obala. Zbog kopanja jame drugom. Raspao se zbog nedostatka kulture sjećanja na 90-e od strane SDP-a i Naše stranke - svojih pokretačkih snaga. Ne čudi mene Naša stranka (ali me ljuti što joj je trebalo 8 godina da se sjeti otputovati do Banja Luke da i tamo otvori svoje predstavništvo, tek 2016-e), jer ona je osnovana 2008-e, dakle 13 godina poslije agresije na BiH. Ali, šta reći za SDP koji korijene vuče iz 1909-e?! Šta reći o njegovom istinskom uskrsnuću u BiH 1991-e, pod vođstvom Nijaza Durakovića?! Uskrsnuću u pravo vrijeme da se rame uz rame sa SDA (koja je, iako jedva skupivši 40 potpisa za svoje osnivanje 1990-e godine, uspjela munjevitom brzinom "narasti" i "postrojiti" probosanske snage) bori za očuvanje BiH - zalažući se za nezavisnu, suverenu i nedjeljivu Republiku Bosnu i Hercegovinu?! Naravno, sve najbolje. Ali šta reći za ovaj SDP Nermina Nikšića?! Zaslijepljen mržnjom prema SDA i željom da istisne iz kulture sjećanja SDP 90-ih zajedno sa njegovim zaslugama (za očuvanje BiH) i njegovom ideologijom (koja nije isključiva, čije lučonoše su fleksibilni ljudi, koja stavlja opšti interes građana BiH iznad ličnih interesa pojedinaca u stranci), a SDA-ove zasluge želi jednostavno obrisati i zabraniti mu njegovo pravo da bude probosanska stranka. Isključiti ga iz probosanskih snaga i silom mu pridodati lažni opisni pridjev: antibosanski. Ja nemam ovdje potrebu da branim SDA, jer SDA ima u zaleđini dokazni materijal o strateškom planiranju, kao i o svom djelovanju za očuvanje BiH. Ni jedna stranka u BiH nije bila više onemogućavana u djelovanju i predmetom neosnovane kritike kad je u pitanju rad na očuvanju BiH. Korupcije, mita i oholosti je bilo u SDA, ali njen patriotizam niko nije imao pravo dovoditi u pitanje. Zbog te mržnje prema SDA SDP je potpuno izgubio orjentir. Zbog loše kulture sjećanja SDP je izgubio i svoju ideologiju, koja ga je u potpunosti napustila onog momenta kad je taj Nikšićev SDP ovih dana izbacio iz svog članstva osam svojih istaknutih pojedinaca, između ostalih i Miru Lazovića, Zlatka Lagumdžiju i Ivu Komšića. Miro Lazović, potpredsjednik i jedan od osnivača stranke nema komentara na odluku Glavnog odbora SDP-a. Pa šta bi trebao reći, kakav komentar dati, koju poruku poslati?! Bezumlje samo sebe komentariše, tu riječi umnih nisu ni potrebne. Zar zaboraviti zasluge Mire Lazovića, Ive Komšića i Zlatka Lagumdžije?! Nisam ja zaboravila ni greške Zlatka Lagumdžije, niti prestala biti ljuta na njega zbog toga, ali ne možemo uzeti gumicu i obrisati sve ono dobro koje je činio za BiH kao ministar vanjskih poslova BiH i kao predsjednik SDP-a u ono vrijeme kad je osim pameti trebalo puno i kuraža. I sad se lahko mogu prisjetiti njegova glasa i izvještavanja o zarobljavanju predsjednika države BiH Alije Izetbegovića na sarajevskom aerodromu početkom maja 1992-e, pri povratku sa pregovora iz Lisabona. I sam Lagumdžija je bio član te bosansko-hercegovačke delegacije i i on zarobljen. Nije pobjegao ni sa aerodroma, onda kad je već mogao pobjeći (i ostaviti predsjednika), iako mu je sudbina bila potpuno neizvjesna. Bla su to vremena kad je kruška bila vrjednija od ljudske glave. Glava se "nosala" u torbi.

Miro Lazović je izuzetan primjer čovjeka koji čvrsto stoji na zemlji. Nikad nije letio visoko, a nikad ni nisko pao. Rijedak primjer čovjeka koji zna da vremena dolaze i prolaze, a ljudstvo ostaje u vječnosti. On je mogao i trebao napustiti SDP, ali je nije htio izdati, ali je ona izdala njega i svoje ideale. Postala je stranka iz koje je lakše izdvojiti "žito", nego kukolj. Istina je da "u svakom žitu ima kukolja", ali SDP je unazad neko vrijeme postao dokaz da u svakom kukolju ima žita. Greška Mire Lazovića je bila što je u mirnodopskim prilikama pokušavao SDP-ov kukolj jestivim učiniti. Čuo bezbeli k'o i ja od naših starih da su u Drugom svjetskom ratu jeli hljeb od kukolja. Doduše, bolio ih je stomak od tog hljeba. Ali, zamijesićemo mi taj hljeb od kukolja, ne budemo li se opametili, pa ćemo ga morati svi jesti, jer drugog neće biti. Svi, i prosrbi, i probošnjaci i prohrvati, i Ostali.

I ni slučajno nemojte pomisliti da sam izgubila crvenu nit ovog pisanja zvanu "Gornja brava O.S. BiH", jer ćete biti u krivu. Sve ovo što sam rekla ima svoju uređenu dispoziciju, sve su to perspektive koje mogu iznaći put do bosansko-hercegovačkog jedinstva. Treba nam široka perspektiva za istrjebljenje kukolja koji se ponovo ubacuje među nas i u O.S. BiH, sa svrhom da ga se umnoži. Dakle, odvojiti žito od kukolja i pregradu visoku koliko je potrebno postaviti između njih, potom gornju bravu O.S. BiH lijepo uglaviti i njen ključ dati vlasniku: Bosni i Hercegovini. Ključ koji otključava bravu iza koje je žito predati takođe njegovom vlasniku: građanima Bosne i Hercegovine. A kukolj?! Na đubreluk s njim.

Nikome garant sreće nije ni Srbija, ni BiH, ni Hrvatska, ni podijeljena Evropa, ni podijeljen svijet, ni mržnja-podjele-ratovi-razaranja-brisanje ljudi sa lica zemlje, nego čitav svijet ujedinjen u miru, toleranciji, moralnom i etičkom podizanju, umnožavanju ljudi na zemlji - istinskom ljubavlju vođen, u želji za napretkom iz kojeg niko isključen nije. Garant nesreće za sve nas je mržnja. Ispružena ruka sreće je ljubav prema Božijim stvorenjima i prema Božijem stvaranju. Na nama je hoćemo li je zgrabiti i biti ispunjeni. Ili ćemo se uhvatiti za prazninu koja prijeti da nas sve proguta?!