Prvo, odluku o priznanju i pokajanju za Genocid nad Bošnjacima u Bosni te traženje oprosta od žrtava Genocida i davanje svetog arhijeriskog obećanja da se to pravoslavnim ili savoslavnim Srbima neće više nikad i nikome ponoviti. Time bi ovaj Arhijerijski Sabor oslobodio srpski-pravoslavni-savoslavni narod od kolektivne krivnje za Genocid i relaksirao bi odnose između država Srbije i Bosne, ali i između bosanske i srpske vjere i kulture.

DR. MUSTAFA CERIĆ, reisu-l-ulema 1993 - 2012.: Drugo, odluku o izmještanju srpsko-savoslavne crkve iz privatnog dvorišta Fate-nane Orlović, crkve koja ne služi ni Bogu ni ljudima, već Luciferu, koji uživa u produbljivanju nepovjerenja među Srbima i Bošnjacima u Podrinju. Ne znam da li ima iko razuman na svijetu, koji može shvatiti tu potrebu Srpske pravoslavne crkve da podiže crkvu u tuđem privatnom drvorištu. To je van svake pameti, a kamoli vjere, koja se poziva na moral i službu Bogu. Ta crkva u Fatinom privatnom dvorištu podignuta je samo da bi se nanio bol drugome, ali sreća se ne postiže, nanošenjem bola drugome. Ova istina, očito, ne dopire ni do uma ni do srca srpskog patrijarha Irineja, koji ima potrebu da se žali na Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini upravo zato što je blaga, ljubazna i miroljubiva.

Nakon prethodnih konsultacija sa dvije prve političke glave u Srba Aleksandrom Vučićem, porijekom iz bosanskog Bugojna, i Miloradom Dodikom, porijeklom iz bosanskih Laktaša, jučer (18. maj 2019.) je završen Sabor Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Beogradu. Sabor je konstatovao Urbi et Orbi da su "animoznost i diskriminacija u odnosu na (pravoslavnu ili savoslavnu na. op.) Crkvu prisutne, u većoj ili manjoj mjeri, gotovo svuda." Drugim riječima, svi su krivi ili krivovjerni osim Srpske pravoslavne ili savoslavne crkve, kojoj se eto onemugaćava da širi svoju savoslavnu vjeru na Balkanu, iako se Crkva obračunala sa prokletim babunima još davne 1221. god. u manstiru Žiča ili u Petrovoj crkvi.

Vremena se mijenjaju, ali duh kletvi i progona Rastka Nemanjića - Svetog Save - ostao je isti: - Učitelju i načelniku njihovu jezik ureza u grlu njegovu, što ne ispoveda Hrista... Zli jeretici, trikleti babuni, koji se lažno nazivaju hrišćanima, i koji se rugaju našoj pravoj veri, izostavljajući iz svetih knjiga reči i preokrećući na zloverje, i koji se otkidaju od svete i pravoslavne crkve, i koji se rugaju svetome i časnome krstu, i koji se rugaju svetim ikonama i ne klanjaju im se – da budu prokleti...

To, bar mi najbolje znamo u Bosni, Dobri Bošnjani, s kojih nije nikad skinuto to Rastkovo-Savino prokletstvo iz manastira Žiče zbog bogumilstva. Jer, u našim bosanskim (bogumilskim) ušima još uvijek zvone nedavne proklete riječi vladike Atanasija, koji je govorio o muslimanima u Bosni, "koji smrde, koji su otpad..." Nismo zaboravili ni slike vladike Filareta, koji je s puškomitraljezom pokazivao srpsko-pravoslavno-savoslavnim vojnicima šta treba da rade sa onima koji ne ispovedaju Hrista... Ali, za nas je najstrašniji podsjetnik na patrijarha Pavla, koji je blagosiljao Radovana Karadžića i Ratka Mladića, dva osuđena srpsko-pravoslavna ratna zločinca za Genocid nad Bošnjacima - za ono što su radili u Bosni.

Najstrašniji podsjetnik: Patrijarha Pavla je blagosiljao Radovana Karadžića i Ratka Mladića, dva osuđena srpsko-pravoslavna ratna zločinca za Genocid nad Bošnjacima - za ono što su radili u Bosni

Vladike Filaret sa puškomitraljezom je pokazivao srpsko-pravoslavno-savoslavnim vojnicima šta treba da rade sa onima koji ne ispovedaju Hrista...

Srpska pravoslavna ili savoslavna crkva nije se nikad ogradila od zla zločina srpsko-pravoslavno-savoslavnog Genocida nad Bošnjacima u Bosni. Naprotiv, Srpska crkva slavi i veliča negatore tog Genocida, poput Milorada Dodika, koji je, baš zbog toga, najveći miljenik sadašnjeg srpskog patrijarha Irineja. Štaviše, srpski patrijarh Irinej, kroz jučerišnji Sabor Srpske pravoslavne crkve, poručuje da "odnosi sa Islamskom zajednicom nisu dobri". Nije patrijah Irinije precizirao zašto "odnosi sa Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini nisu dobri", ali nije teško pročitati iz te mrzovolje da je riječ o nastavku izricanja anateme na vjeru u Bosni, vjeru koja nije u duhu srpsko-žičanskog savoslavlja, kao što je to u Beogradu.

No, postoji i drugi razlog za ovu srpsko-žičansku anatemu u odnosu na Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini, koja se, nakon svega (Genocida), pokazala susretljivom, blagom i miroljubivom u odnosu na Srpsku pravoslavnu crkvu u Bosni i Hercegovini. Samo u Bosni i Hercegovoni djeluje Međureligijko vijeće zahvaljujući Islamskoj zajenici, kao većinskoj vjerskoj zajednici u Bosni i Hercegovini. To ne postoji u Srbiji zato što je Srpska pravoslavna crkva većinska vjerska zajednica, koja nema ni osjećaja ni toleranciju za druge vjere (rušenje džamije u Zemunu Polju). Srpska pravoslavna crkva u Srbiji je iznad svih ljudi i zakona. Nekad su pravoslavni sveštenici ljubili ruku Josipu Brozu - Titi, a danas Vučić i Dodik ljube ruku pravoslavnim preosveštenicima.

Eto u tome je problem na Balkanu - u bahatosti, aroganciji i licemjerju Sabora Srpske pravoslavne crkve u Beogradu, koji je jučer morao, ako ima išta u svom duhu, duši, umu i srcu od morala i poštenja - morao je donijeti sljedeće odluke:

Prvo, odluku o priznanju i pokajanju za Genocid nad Bošnjacima u Bosni te traženje oprosta od žrtava Genocida i davanje svetog arhijeriskog obećanja da se to pravoslavnim ili savoslavnim Srbima neće više nikad i nikome ponoviti. Time bi ovaj Arhijerijski Sabor oslobodio srpski-pravoslavni-savoslavni narod od kolektivne krivnje za Genocid i relaksirao bi odnose između država Srbije i Bosne, ali i između bosanske i srpske vjere i kulture.



Drugo, odluku o izmještanju srpsko-savoslavne crkve iz privatnog dvorišta Fate-nane Orlović, crkve koja ne služi ni Bogu ni ljudima, već Luciferu, koji uživa u produbljivanju nepovjerenja među Srbima i Bošnjacima u Podrinju. Ne znam da li ima iko razuman na svijetu, koji može shvatiti tu potrebu Srpske pravoslavne crkve da podiže crkvu u tuđem privatnom drvorištu. To je van svake pameti, a kamoli vjere, koja se poziva na moral i službu Bogu. Ta crkva u Fatinom privatnom dvorištu podignuta je samo da bi se nanio bol drugome, ali sreća se ne postiže, nanošenjem bola drugome. Ova istina, očito, ne dopire ni do uma ni do srca srpskog patrijarha Irineja, koji ima potrebu da se žali na Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini upravo zato što je blaga, ljubazna i miroljubiva.

Treće, Sabor Srpske pravoslavne crkve jučer je morao osuditi četničko orgijanje na badnji dan ili badnju noć u Srebrenici, orgijanje koje je do boli u duši i tijelu vrijeđalo žrtve Genocida. To bi bio znak da je Sabor Srpske pravoslavne crkve civilizacijski, kulturno i moralno pozitivno evoluriao u odnosu na Sabor u manastiru Žiča, te da je Sabor sposoban da čita znakove ovoga vremena, u kojem se vjera i moral ne mjere prokletstvima drugoga i drugačijeg, već blagosivljanjem komšije i prijatelja, s kojima se dijeli zrak, voda i zemlja.

Četvrto, Sabor je morao poslati jasnu poruku Miloradu Dodiku da ne širi nemir i pobunu u Bosni, jer mir na Balkanu i u Europi ovisi o miru u Bosnu. Samo ako je "Bosna mira", miran je Balkan, mirna je Europa i miran je svijet. To je valjda svima jasno.

Peto, Sabor Srpske pravoslavne crkve morao se jučer zahvaliti Islamskoj zajenici u Bosni i Hercgovini na dobroj suradnji, kao i na suzdržanosti da reaguje na recentne ružne provokacije, koje su dolazile i sa blagoslovom Srpske pravoslavne crkve, poput četničkog orgijanja u Srebrenici i Višegradu. Očito, Srpska pravoslavna crkva niti cijeni niti razumije ljubaznost, dobrotu i kooperativnost Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i zato se ponaša po principu napad je najbolja odbrana.

Možda, nakon ove zlonamjerne, neprimjerene i neoporavdane ocjene Sabora Srspke pravoslavne crkve, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, doista, preispita svoj odnos prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi na način da ne bude više ni "ljubazna" ni "dobra", ni "kooperativna", već da korektno i jasno imenuje stvari, ljude i događaje: 'bobu bob, popu pop'. Nadam se da će tako i biti, ako Bog da.

---

Pročitajte informaciju: Sabor SPC-a: Ne tako dobri odnosi sa Islamskom zajednicom u BiH

---