Ilustracija: ŠUkrija Meholjić

AJŠA ČIŠIJA: Ima, sve ima veze i s Vučićem. Sve u BiH je imalo veze sa njegovom Srpskom radikalnom strankom. To je svakako potvrdio svojim govorom. I još ima obraza se žaliti što ga oni koje ne bi dao ubiti po jednog, nego odmah po stotinu, ne dočekaše kao vladara čitave jedne velike imperije tamo U Srebrenici. On je sebi tamo u Srebrenici sve pripremio, tako da je onda i znao šta će tamo zateći. Uglavnom, "nešto je trulo U državi Danskoj". I s tim da moje Gradiške u svemu ima. I u rudnicima. Nje u rudnicima što na genocid tuknu, a u njoj hostel Moskva.

Izgleda da ona narodna poslovica: "Ko čeka, taj dočeka" (naravno, ako prije toga ne svisne od jada ili nečeg drugog) ima smisla. Evo dolazi vrijeme kad će i Srbija pričati istinu. Cijela Srbija, ne samo pojedinci koje, zbog govora istine, proglasiše izdajnicima svog naroda i antidržavnim elementima zemlje Srbije. Ali, da krenem odnekud: "Sve se vraća, sve se plaća". Sve u stilu bumeranga.

Situacija s Kosovom vruća. Stanje još nije dostiglo tačku usijanja, ali "Previše sam kratko u politici da mogu daaa razumem šta se ovde događa", kaže Ana Brnabić (Pregled nedjelje, 7 na N1, 9.12.2018.). S toga, ne očekujte od Brnabićke borbu za istinu koju spomenuh u naslovu ovog pisanja, jer kako god ona, kako je rekla, ne razumije šta se događa (valjda je mislila na Kosovo i taksu od 100 posto kao i na formiranje kosovske vojske; znam da nije mislila na Igora Šoltesa i na amandman o genocidu u Srebrenici koji je usvojio EVROPSKI PARLAMENT)) zbog toga što je kratko u politici, tako isto je ona premalo čovjek da bi stavila srebrenički cvijet na rever svog sakoa kao znak svog razumijevanja pojma "borba za istinu". Ali, ona kao jedinka (i bude li jedna od malog broja jedinki) ne utiče bitno na sveobuhvatnost borbe za istinu koju Vučić preporučuje građanima Srbije. Naravno, svojim otporom prema istini. Svojim bahatim, gotovo nepojmljivim načinom vrijeđanja građana koji su izašli na mirne proteste da dignu svoj glas brotiv nasilja u Srbiji. Svojim stavom i govorom, u stilu: "Ja hrabro stojim sam protiv, ako treba 5 000 000, građana svoje države". Diktatura pojedinca je njegov doprinos borbi za istinu o svemu, jer diktatori svojim i stavom i govorom faktički podupiru istinu, jer učvršćuju uvjerenje onih koji se "bune" o tome da su u pravu što se bune.

Kad smo već kod srebreničkog cvijeta (simbol - kao obilježje stradanja Bošnjaka u masakru u Srebrenici, a i u čitavoj Bosni i Hercegovini) pade mi nešto na pamet. Naime, bosansko-hercegovački novinari su preuranili sa "francuskim" žutim prslucima. Preskočili su jednu fazu, fazu srebreničkog cvijeta. Na koncu, taj cvijet može predstavljati i sjećanje na njihovog kolegu rahmetli Kjašifa Smajlovića, dopisnika "Oslobođenja" iz Zvornika, zašto ne?! Onog novinara koji je u posljednjim minutama svoga života ujagmio izvijestiti o stanju u Zvorniku. Zar zaboraviti kolegu novinara kojem su arkanovci lobanju smrskali pisaćom mašinom, prste polomili, a potom ga rafalom upucali u predjelu grudnog koša i to na njegovom radnom mjestu - u dopisnišptvu "Oslobođenja"?! Koje su mu posljednje riječi bile?! "Nemojte me, ja imam djecu". Bilo je to u Zvorniku, 8-i april 1992-e godine. Izdahnu čovjek u strahu šta će mu sa djecom biti i ko će o njima brinuti... ako se spase od hordi zla. Može taj cvijet predstavljati i sjećanje na ostalih najmanje 66 poubijanih novinara u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu u posljednjem nam ratu.

Dobro bi bilo prisjetiti se da je sve počelo, barem dijelom, iz Srbije. Od JNA na gotovs i "arkanovaca", pa preko pripreme i pomoći bosanskim Srbima da preuzmu oružje TO i komandu nad TO, kao i policiju - tamo gdje su mogli. Nije to od početka bila ni srpska policija, ni srpska TO, nego svih koji tu žive. Dakle, JNA se dala u službu jednog naroda; uz podršku JNA (koja je čak očogledno dijelila bosaanskim Srbima oružje, svjedok sam toga - u Novoj Topoli kod Bos. Gradiške) u BiH su stigle paravojne formacije iz Srbije među kojima su bili "Arkanovci", "Beli orlovi", "Žute ose" i "Crvene beretke", da bi nahuškale bosanske Srbe (gotovo i njima utjerujući strah u kosti) na postavljanje barikada, i na koncu i na uništavanje nesrba. Škorpioni su priča za sebe.

Da Srbija nije umiješala svoje prste u Bosni i Hercegovini ne bi metak bio ispaljen. Sigurna sam u to, jer znam da ni vjerskih, ni nacionalnih, ni ikakvih drugih netrpeljivosti među poštenim ljudima u mojoj zemlji nije bilo. A šta sad imamo?! Imamo žigosane bosanske Srbe, žigosane kao počinioce genocida nad Bošnjacima-muslimanima, a Srbija koja ih je nahuškala na činjenje zlodjela oprala ruke od toga. Nigdje traga krvi na "rukama" Srbije. Bosanski Srbi koji učestuju u vlasti u svojoj domovini Bosni i Hercegovini, opet u službi Srbije, spriječiše reviziju tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije, te tako jedino bosanski Srbi ostadoše, za vijeke vjekova, narod koji je počinio genocid nad muslimanima u Bosni i Hercegovini. Meni je zbog toga žao. Nije da je manje zločinac onaj koji zločin izvrši kao nečiji poslušnik ili plaćenik, ali nije ni nevjerovatno da taj koji zločin izvrši ne bi nikad zločinac postao da ne bi onih koje je slijepo poslušao i usput prodao dušu - svoje ljudstvo, za mrvice ovog prolaznog svijeta.

Svi mi znamo da je cijela BiH bila već od aprila 1992-e "Srebrenica". Svi mi znamo da to i Vučić zna bolje od nas. A Vučić, Bosanac iz Bugojna, je poganu nakanu donio iz Srbije (zajedno sa ostalima koji u BiH s poganom nakanom dođoše) i život u nju udahnuo preko svog snajpera šicajući odozgo po sarajevskim civilima. Da bi je trajno održao u životu podupr'o se onom svojom čuvenom rečenicom o "sto muslimana za jednog Srbina". Za Vučića onaj koji napada nije ništa kriv, krivac je onaj koji sebi daje za pravo da se radi opstanka u životu brani. Da nije tako, recite mi onda ko bi goloruk išao na paravojsku koja za podršku ima snažnu vojsku?! Koja budala bi to uradila?! Nijedna, a niti bi ijedan čovjek to uradio osim u slučaju da mu je opstanak u pitanju. Ili još bolje pitanje: Kakva je to srpska doktrina, kakav sistem (vrijednosti) je "na tacni" izložen srpskim izvršiocima zločina kao opravdanje za zločin?! Kako se može desiti da čovjek bude toliko zaveden da hoće, i što je još stravičnije, može da izda ideale ljudskosti, čovječnosti?! I na kraju jedno čudno, ali neizbježno pitanje: Kakav je to strah u čovjeku koji ga tjera da dobrovoljno ide do jame, stane iznad nje i čeka da ga "metak u nju ubaci", a već ima saznanje da su svi ispred njega što su išli u toj jami završili?! Jel' to nada u pomilovanje, jel' to nada da će se, eto možda, "meni posrećiti"?! Ne, nije to. Gledajući snimak kako Bošnjaci idu do jame (njihove buduće masovne grobnice) vidjela sam nevjericu tih ljudi u ono što im se dešava, nevjericu koja paralizuje racionalno razmišljanje, kasno prispjelu spoznaju o tome da su nasjeli na slatkorječivost, obećanja. Nevjericu u to da su mogli djetinje-naivno povjerovati katilu i onom ko s katilom nazdravlja. Jedan za drugim, ispraćeni i popraćeni psovkama, idu do jame, idu ćutke u koloni. Idu oni, idu njihove misli i sjećanja. Idu i nestaju u jami, oni i njihova nadanja. Mene bijes obuzima, zašto?! Zašto ubijati ljude, a s druge strane, zašto i ne bježati iz kolone što te jami vodi kad se osim života nema šta izgubiti - a znaš da ga svakako gubiš?!

Onom ko ponižava ljude se ne može halaliti. Onom ko neda ljudima da dostojanstveno umru je haram halaliti. Nečasni ljudi su najodvratnije kukavice, zato se oni boje časne borbe. Poslije svega, teško je živjeti i ćutiti u srcu i nositi na duši težinu i gorčinu iskustva i sjećanja. Zbilja nije lahko biti čovjek, ali je ohrabrujuće.



Da ne bih plaho duljila i o jadu svom razglabala odoh ja do Vučićevog jada: Njegov politički uspon je krenuo samo nekoliko dana nakon genocida u Srebrenici. Izabran u Parlament Srbije. Ne može čovjek a da se ne upita zašto je Vučić toliko žedan krvi muslimana da već 20-og jula 1995-e, dakle onda kad mu je sjećanje na srpski genocid nad muslimanima toliko friško - još se ni krv sa ruku njegovih koljača ni okapala nije, već priča o tome da se za jednog ubijenog Srbina MORA ubiti 100 muslimana?! Dakle, krvoločnost njegova nije utažila žeđ s onim što njegova krvoločna politika učini u Srebrenici, Bratuncu, Vlasenici, Zvorniku, Bijeljini, Foči, Han Pijesku, Rogatici, Sarajevu, Sokocu, Srebreniku, Ugljeviku, Višegradu, ... Na spomen ploči u Potočarima stoji: 8372 - ukupan broj žrtava nije konačan, nit' su prilike da će biti, valja prerovati sve rudnike po BiH. Nadam se da će i Gross d.o.o. Gradiška (to je ona ista, nekad i moja, Bosanska Gradiška, pa Gradiška na Savi (1992), pa sad eto Gradiška), P.J.Srebrenica dati svoj doprinos u pronalasku preostalih masovnih grobnica, jer eno ona, samo jedna, u rudniku Sase na području Srebrenice je otkrivena tek u trećem kvartalu 2017-e. Gross d.o.o. Gradiška ima ugovor sa Banja Lukom (registarski uložak kod Osnovnog suda) o koncesiji ISTRAŽIVANJE, eksploataciju i preradu rude olova i cinka sa vladom Republike Srpske na ležištima "Srebrenica", "Srebrenica II", "Kazani"i "Vitlovac" opština Srebrenica. O Sasama je narod šuškao 2016-e i ispostavilo se tačnim to šuškanje. I sad se lahko može desiti da se narod džaba ne boji svih ovih pomenutih LEŽIŠTA. Lijepo bi bilo da moj grad da svoj doprinos u pronalaženju preostalih žrtava genocida, da budemo ljudi, pa da ih kao ljudi ispratimo na vječni počinak. Teško onima koji znaju lokacije masovnih grobnica, a ćute. Valja njima mrijeti, a poslije toga valja stat' pred Boga i odgovor dati žašto ljudi nisu imali pravo ni na život, ni na džennazu. Zar tolike godine od 1995-e prošle, a mi još ni sabrali nismo kosti poubijanih nevinih ljudi??! Dakle, teško onima koji su svjedoci i znaju gdje su ostavili i meso i kosti nevinih žrtava svoga, ili nasilja svojih bližnjih! Nije to mala stvar, pa da se može reći: "Nije mi na um palo da kažem". Previše je vremena od 1995-e prošlo tako da nam je od tad sve i svašta moralo padati na um. Neko se možda pita: "Kakve veze s Vučićem ima ova priča"? Ima, sve ima veze i s Vučićem. Sve u BiH je imalo veze sa njegovom Srpskom radikalnom strankom. To je svakako potvrdio svojim govorom. I još ima obraza se žaliti što ga oni koje ne bi dao ubiti po jednog, nego odmah po stotinu, ne dočekaše kao vladara čitave jedne velike imperije tamo U Srebrenici. On je sebi tamo u Srebrenici sve pripremio, tako da je onda i znao šta će tamo zateći. Uglavnom, "nešto je trulo U državi Danskoj". I s tim da moje Gradiške u svemu ima. I u rudnicima. Nje u rudnicima što na genocid tuknu, a u njoj hostel Moskva. U njoj Dodik caruje, Vučić spletke kuje, Putin naređuje, a Kinezi svoje igračke za jednokratnu upotrebu začas unovče. U "Srpskoj" je ona: Bosanska Gradiška. Preko "puta" nje je Stara Gradiška, ali to već nije Bosna i Hercegovina, to je Hrvatska.

Zašto ja vama rekoh: "Vučićeva borba za istinu na pomolu"? Taj što više neistina iznese, to više o istini kaže, jer podsjeti slušaoca i na ono čega se sam ne bi ni sjetio. Čovjek bi toga puno i previdio, ali lažci braneći sebe lažima najčešće pričaju o onom što je najbitnija komponenta njihove lažne projekcije. Tada oni tu "komponentu" projiciraju na onog o kome lažu. Kraj priče.

Dužna sam vam navesti primjer. Evo ga: "I nemojte da se plašite siledžija, baraba, znaće država da vas zaštiti", poručuje Vučić takozvanoj novinarki Studija B koja izvještava o "Stop krvavim košuljama", zbog komentara na društvenim mrežama na njeno: "Protest je organiziran protiv nasilja pod parolom "Stop krvavim košuljama" što je veliko licemerje zbog toga što upravo ti ljudi koji su organizovali protest pozivaju na linč, silovanje, nasilje, državni udar i to smatramo (nije rekla ko mi, ali Vučić je dakle potvrdio da su ti mi ON, jer odmah brani novinarku i njene roditelje) jako, jako licemernim" (N1 Dnevnik u 19/Beograd/9.12.2018.). Dakle, skup građana je organizovan sa zahtjevom da se prestane s nasiljem u Srbiji, a predsjednik njihov im je odgovorio da im ni jedan zahtjev neće ispuniti, a imali su samo jedan. Znači Vučić odbija da prihvati da nasilje treba zaustaviti. "Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikad", te tako i Vućić nekoliko desetina hiljada ljudi okarakteriše ovako: "Ja da vam nešto popuštam, tim vašim glupostima i to za šta se vi zalažete ne pada mi na pamet" (a ljudi jedino hoće da nasilje prestane). Rekao je i da će naprednjaci "uvek pobeđivati opziciju", koju je nazvao divljacima. Kaže da neće popuštati pod pritiscima. On će odlučivati onako kako on hoće, drugim riječima rekao je sam za sebe da je diktator. Projicirajući nasilničke osobine na demonstrante, najviše je rekao o sebi: beskrupulozan, nema sluha za strahove svog naroda. Svejedno lažci jako puno pate, ni sakriti to ne mogu.

Ovaj tekst je napisan prije gotovo četiri mjeseca i nije bio namijenjen za objavljivanje (nego za moj podsjetnik), ali dobro ide uz poruku koju bih sad željela uputiti Vučiću. Djeluje mi prikladan: Paćeniče VUčiću, mirna Bosna, mirna Evropa. A Evropa voli svoj mir i neće dozvoliti da je bihuzuriš. Paćeniče Vučiću, BiH je suverena država i ostavi je već jednom na miru. I žao mi je što si iznenađen otvorenim iznošenjem činjeničnog stanja od strane Denisa Zvizdića u Berlinu jučer. Prvo si se zaj.... što si mislio da će Dodik s tobom na put za Berlin Merkelovoj i Makronu, a još više što si mislio u svoje vrzino kolo upetljati Mađarsku, Rumuniju, Italiju, Bugarsku. Ti samo plačeš da ne možeš ništa od drugih dobiti, a ne daju ti da im otmeš. A Dačić?! On jadi što je u Berlin otputovalo "tehničko lice", Zvizdić, pa da znaš - Bosni i Hercegovini trebaju tehničari, a ne kradljivci i zločinci. Mislili ste da ćete Dodikovim rukama uhvatiti zeca, ali Dodik nije Nasrudin hodža, pa da se hitro uzvere na Vatikansko brdo i odozgo od straha padne s njega upravo na zeca, zvanog lažna država RS i s njom otputuje u Berlin. Vučiću, lijepo od tebe što si "samovoljno" istakao u Berlinu: "Milion puta sam ponovio da poštujemo teritorijalni integritet BiH" i ostavi se praznih floskula i poštuj suverenitet BiH.

A i o Dodiku napisah nešto onaj dan kad je kod pape bio, ali ne objavih zbog gužve u čekaonicama bosanskohercegovačkih MEDICINSKIH CENTARA, te kandidati za rezervni sastav BH-konobara ne stigoše svi obaviti sistematski pregled kako bi se legalno mogli postrojiti da Dodika svečano dočekaju po povratku iz Vatikana. Da biste razumjeli o čemu ja to, prilažem ga uz ovo pisanje, tim prije što Dodik evo i danas nastavlja svoje besciljno putovanje izdajnika države i njenih građana na čijem čelu stoji uz riječi: "Ovo će biti vijek ujedinjenja Srba" (30.4.2019./10.14 - Politika Predsjedavajući predsjedništva BiH, Dodik: Ovo će biti vijek ujedinjenja Srba); niko Srbima ne spočitava jedinstvo (pa imamo i mi svoje sandžaklije s kojima smo u jedinstvu i bratstvu, a i da nemamo - nema tu nikom prepreke da voli koga hoće), nego zločine proizašle iz zločinačke politike. Misliti da ćeš mirnim putem dobiti ono što nisi mogao (ratnim) nasiljem je skroz djetinjasto. A ako misli ratovati, ishod rata se lahko može naslutiti: "Letu štuke, letu avioni".

Eh, evo konačno i taj tekst napisan na dan kad Dodik srete papu oči u oči:

Dodik ide grlom u jagode
Većina nas voli jagode. I od odraslih, a i djeca ih plaho vole. Svi bi da ih jedu, ali neki ne smiju. Zbog alergije. Možda je i Milorad Dodik alergičan na jagode, pa zato ne mari što u posljednje vrijeme, kad u jagode krene, noge ostavlja u svom dvorcu. Pričam o novoj zgradi vlade RS, otvorenoj pod sloganom "Novi horizonti" koje je onomad i Koštunica lično preporučivao, pa zbog otvaranja zgrade koja će horizonte "dokučiti", hoću reći matematički obraditi, oduševljen bio. Jedino su svi zaboravili da BiH ima jedan horizont ispod kojeg se živi, onaj pravi, a ne matematičko-velikosrpski). Ako Dodik alergičan nije, onda je definitivno u zabludi oko jagoda (da će mu ih neko, mimo RS, kao dosad ubacivati u grlo, kao što mu ih u RS-u u kontinuitetu, i njegova i sve ostale stranke ubacuju. Ako ni to nije, onda Dodik boluje od Alzheimera, pa zaboravio na genocid u BiH koji se nije baš davno desio, a pamti jasenovačka stradanja jer su mnogo starijeg datuma, te će samo o njima s PAPOM kojeg inače plaho "štuje". Naravno, pojadiće se usput i na "terorističku BiH" koja svoj terorizam ispoljava braneći mu da njenu polovinu Srbiji pridoda. Čuh neki dan jednog Bogohulnika kako u Srbiji kliče: "Naša vjera je Srbija!" ... Ako u Dodika ni ALZHEIMER NIJE, ONDA JE NJEGOVO DUŠEVNO STANJE TOLIKO JADNO, a srce mu bolesno. Sve kraj njegov sluti.

Da Dodiku uspostavim dijagnozu imam pravo. Dao mi ga on, jer on dijagnosticira zdravstveno stanje svoje i moje domovine Bosne i Hercegovine već predugo, iako i sam vidi da su njegove dijagnoze pogrešne. Svaka, pa i ona kad ono davno reče da će mu RS sama pasti u krilo "sa grane" i postati država, a zna se šta sa grane pada i koliko je samostalno, te ga i dijete pojede. Pošto su istina i pravda vodilje moga govora one uvijek imaju vjerodostojne argumente za ponuditi. Da ne bih duljila dovoljno je da kažem da je Dodik s Cvijanovićkom danas u Vatikanu i laže da je to međudržavna posjeta, odnosno želi da slaže da je RS država, kao što je slagao da je Velika Britanija neprijatelj srpske nacije. Bolje bi mu bilo da ne srlja, hoću reći ne ide grlom u jagode. U snovima mu Putin, Vučić, Čović, Kinezi, a kad se probudi čak i ja znam gdje će oni biti.

Očiglednu laž je iznio i o Islamskoj zajednici da traži veća prava od Srpske pravoslavne crkve i Katoličke crkve, te s toga nije potpisala ugovor s državom BiH, pa će zato i on nastaviti sprječavati potpisivanje tog ugovora, kao što su to činili Ivanić i Čović do sada. Sram ih bilo svu trojicu što uskraćuju trećoj vjerskoj zajednici njeno pravo, ali ... ima Bog. A sram bilo i građane BiH što na to ćute, posebno one koji nisu Muslimani. Ali, eto, ti smrtnici poput Dodika, Čovića, Ivanića i svih ostalih koji bi da spriječe, ne mogu nikog spriječiti da drage volje voli Tvorca Svevišnjeg i Njegovu vjeru Islam.

Dodiku je teško. Grlo će zaboljeti, jezik će mu se jednog dana sam svezati, a on, kao ni sad što pred ljudima nema, neće imati argumenata da se pred Bogom brani od nedjela svoga jezika. A za jezik će se teško račun položiti. Od pomoći mu ni njegovi nalogodavci neće biti. Niti će htjeti, niti moći. Teško će to vrijeme za njega biti. Ali, šta možemo mi ljudi tu pomoći, on je svojom voljom krenuo na put bez povratka i kraju tog puta se već približio. Njegov izbor.

Moje je da raščlanjujem, pa potom argumentovano govorim. To je put ispravnog jezika kojim se čovjek služi. I simbolika je dobra. Ja je volim, a Srpska akademija nauka i umetnosti još više. Jedino je problem što i nesrbi znaju čitati između redova, te dokuče (a ne oglašavaju se da su "s pika dokučili", pa budu korak ispred), simboliku koju nose Dodikovi "Novi horizonti", "Republika srpska što u krilo pada Srbima", a ne oni njoj, i tako dalje i tako bliže. I ne samo to, znaju nesrbi i poruke (zastrašivanja) tumačiti i pouke (i iz poruka, a ne samo iz iskustva) izvlačiti. Dodik prijeti, i uz to nešto ludo nijeti REZERVNIM SASTAVOM POLICIJE. Zato će BiH osnovati rezervni sastav lovaca (a inače imamo dobrih takvih), jer nas se dojmila i "crvenkapica i baka" (iz dječje priče), a obradovali nas lovci koji ih spasiše od VUKA, ili VUČIĆA (ne znam je li vuk bio mali ili veliki). I konobari su drčni i ućuperni, hoću reći fizički spremni. I njih uključiti, a uz to i rezervni sastav osnovati: najzad mogu se lijepo postrojiti i Dodiku doček prirediti kad se iz Vatikana bude vratio.