IPAK JE PONOVO MOGUĆ APARHEJDSKI MRAK U SRCU EVROPE
Autor: Džebrail Bajramović
Objavljeno: 09. Apr 2019. 19:04:18


DŽEBRAIL BAJRAMOVIĆ: Bošnjaci odavno imaju previše jasnih dokaza da ne mogu mirno spavati. Žive u ambijentu totalne nesigurnosti – jer po Hercegovini divljaju nosioci UZP-a i javno propagiraju povratak zločinačke HR Herceg-Bosne; u Višegradu se, uz Twitter osude pojedinih zapadnih ambasada, postrojavaju četnici iz godine u godinu – također, bez ikakavih posljedica; u Mostaru je zvanično aparhejd deset godina utemeljen jedino u Evropi – kao neofašistički svetionik – čime se šalje jasna poruka civilizaciji: „Ipak je ponovo moguć aparhejdski mrak u srcu Evrope“.
Nakon što je Haški tribunal izrekao konačnu presudu - doživotnu robiju kao kaznu za genocid u Srebrenici i četiri UZP-a u Bosni i Hercegovini - zločincu Radovanu Karadžiću, otvorilo se istovremeno i pitanje: Kakva je dalja sudbina bh. entita koji nosi naziv „Republika srpska“, a što je projekat pravomoćno osuđenog zločinca Radovana Karadžića?
S obzirom na težinu i stravičnost zločina za koje je presuđen zločinac Radovan Karadžić a koji je, faktički, inspirator, idejotvorac i prvi predsjednik zločinačke Rs, do daljnjeg je otvoren proces – za ukidanje tekovina zločinačkog projekta koji je ostavljen da i dalje živi i kao zloćudni tumor rastače državu Bosni i Hercegovini.

Obzirom da je dejtonska Bosna i Hercegovina tako konstruisana da njom bez ikakvih problema mogu zločinci vladati, vrlo je teško zamisliti – na koji način će žrtve zločinačke i genocidne politike u Rs-u ostvariti satisfakciju od pravosnažne presude zločincu Radovanu Karadžiću – jer dobro je poznato da su u državnim institucijama podjeljeni resori po nacionalnim osnovama i niko nikome se ne miješa u posao, tj. oni vrlo sinhronizovano i koordinirano drže građane u demokratskoj tamnici već treću deceniju, dok međunarodna zajednica, ma šta to podrazumijevalo, nijemo promatra pljačku preduzeća, banaka i korupciju – tražeći od političara ono što nije moguće: „Da se oni dobrovoljno dogovore da grade pravnu državu“.

Mada nacionalne predstavnike ne krasi inteligencija kao dominantna karakteristika, toliko su mudri da shvataju da im u pravnoj državi neminovno slijedi dugogodišnja zatvorska kazna, a vjerovatno i oduzimanje ogromnog bogastva čije porijeklo je sumnjivo. Jasno je da je međunarodna zajednica izgubila kompas u odnosu na BiH i da imaju duboko podjeljenjo mišljenje – kako da se dugoročno odnose prema Bosni i Hercegovini naspram isprepletanih interesa pojedinih zemalja prema našoj državi – njenim prirodnim i ljudskim resursima, teritoriji, pa i geostrateškom položaju i značaju u regionalnom i globalnom kontekstu. Izgleda da je u pitanju dijametralno suprotno gledište mnogih interesnih grupacija i pojedinaca i da je donja tačka njihovog sporazuma – ovo što danas imamo u BiH - a to je da neofašizam bukti sa svih strana i da najmanja iskra, ako izmakne kontrolu, može u BiH izazvati pakleni požar.

Pod sloganom „Samo da ne puca!“ – naša domovina je potpuno opustošena i danas je neperspektivno društvo koje svakodnevno napuštaju najtalentovaniji ljudi – uspješni stručnjaci i najbolji studenti. To je siguran recept za kolaps države. Ustvari, država Bosna i Hercegovina odavno je već na aparatima za urgentno održavanje osnovnih funkcija – tako da se dokazanim, ali ne presuđenim kriminalcima – sve dopušta da bi na brutalan način secirali demokratiju, građane opteretili kompliciranim zakonskim procedurama, a sebi kao političkim funkcionerima omogućili PRIVILEGIJE I NEDODIRLJIVOST.

U takovom društvenom-političkom ambijentu - gdje su patriote neuviđajno gurnute ispod linije siromaštva i preživljavaju poniženi i progonjeni od onih od kojih su u ratu branili čast naroda i državu - historijska presuda zločincu Radovanu Karadžiću nema NIKAKVIH PRAVNIH POSLJEDICA – i njegov zločinački projekat i dalje živi na 49% teritorije BiH, a gdje vlada diskriminacija nad svim slobodoumnim i poštenim građanima – dok na preostalih 51% teritorije BiH je anarhija i na većem djelu instaliran je aparhejd. A pošto nema nikakvih sankcija za svakodnevni teror kriminogenih moćnika nad građanima – oni rade na pravnoj zaštiti zločinačkih tekovina, tako da osim što neće nikada usvojiti zakone koji osuđuju fašizam i koji kažnjavaju negiranje genocid, već se sigurno mogu uskoro očekivati zakoni koji će kažnjavati sve one koji budu ometali uhodan kriminal i koji uopće budu izgovarali riječ „GENOCID“. Ko to ne primjećuje u novom setu zakona u Rs-u, gdje će se ići u zatvor ko fotografiše policajca, u kupovini vojnog naoružanja za „policiju RS-a“, te uspostava rezervnog sastava policije – „koje će preuzeti ulogu vojnih formacija“ – očito je da su u RS-u sve aktivnosti usmjerene ka općoj mobilizaciji, kako to oni nazivaju, „u cilju odbranu Rs-a“.
Samo se postavlja pitanje od koga se treba braniti bh. entitet RS? Samo naivni ne znaju da su to – Bošnjaci i svi oni koji se osjećaju Bosancima i Hercegovcima – koji i jesu bili glavna meta zločinca Radovana Karadžića i njegovih zločinačkih postrojbi Rs-a, a čiji projekat je živ i finansira se od strane države Bosne i Hercegovine, koju kriminalci drže kao taoca.

Međunarodna zajednica mirno gleda dok se MUP Rs-a naoružava i to pravda razlozima „odbrane“, a svima je jasno da ako mu se dopusti jačanje da će, sticajem općih pogodnih političkih okolnosti, izvršiti nasilje i agresiju usmjerenu protiv države Bosne i Hercegovine.



Bošnjaci odavno imaju previše jasnih dokaza da ne mogu mirno spavati. Žive u ambijentu totalne nesigurnosti – jer po Hercegovini divljaju nosioci UZP-a i javno propagiraju povratak zločinačke HR Herceg-Bosne; u Višegradu se, uz Twitter osude pojedinih zapadnih ambasada, postrojavaju četnici iz godine u godinu – također, bez ikakavih posljedica; u Mostaru je zvanično aparhejd deset godina utemeljen jedino u Evropi – kao neofašistički svetionik – čime se šalje jasna poruka civilizaciji: „Ipak je ponovo moguć aparhejdski mrak u srcu Evrope“.

Inzko idalje spava i bunovan, kadkad, isprati posmrtne ostatke nevinih žrtava neofašističke ideologije – iz Banjaluke u Beč. Austrija se duboko upetljala u uzgoj plamena neofašizma koji jede djecu Bosne i Hercegovine – bez obzira na ime i u kojoj bogomolji se moli. Nažalost, to nužno nosi svoje adekvatne posljedice, a ujedno, to je novi – moralni i svaki drugi - poraz međunarodne zajednice u BiH, ma šta se pod tim podrazumijevalo, i očito da je Bosna i Hercegovina postavljena na globalnu granicu razmeđa interesnih sfera velikih sila. Toga bh. gađani treba da postanu svjesni i to iskoriste – pored negativnih posljedica prelamanja interesa velikih sila – ima i druga strana te neugodne epohalne pozicije. Dakle, možemo slobodno reći – Inzko prestani se ponašati kao službenik pokopnog društva već se prihvati bonskih ovlasti i oslobodi Bosnu i Hercegovinu ropskih lanaca kriminala! Poslije toga, u uređenom društvu bez ratih zločinaca u strukturama vlasti, mi ćemo se i lako dogovoriti i boriti uspješno sa korupcijom i drugim demokratski pošastima.



Inzko, vi imate eskluzivne instrumente za borbu protiv rušitelja države BiH – a ne bh. građani. Zato nemojte nam vrijeđati inteligenciju banalnim zamjenama teza. Radite svoj posao ili to prepustite da drugi rade – dosta je bilo emotivne manipulacije i prijetnje da od lošeg ima i gore jer tokom vašeg mandata stotine hiljada mladih napustilo je BiH, a to je i vaša sramota.

Ma koliko kontaminirali Bosnu i Hercegovinu, u njoj će uvijek biti dovoljno jak glas savjesti da obznani nepravdu – koja je opća prijetnja civilizaciji jer – pomaganje Bosni i Hercegovini –moralan je čin i investicija u sigurniju budućnost Evrope i svijeta. Skoro svakodnevno nevine žrtve stradaju širom svijeta od zločinaca kojima su inspiratori tvorci genocidnog projekta koji je ostavljen da živi u Bosni i Hercegovini – a što je nehumana odluka onih koji raspolažu sa globalnim polugama moći. Sigurno da prosperitet Bosne i Hercegovine podrazumijeva i prosperitet Balkana, Evropa , a i humanizaciju cijelog svijeta – ali očito da ta ideja nailazi na značajne otpore protiv čega se nije jednostavno boriti i što će očito potrajati. Međutim, to nije razlog da bi se odustalo od istine, pravde i slobode – kao mjere humanizma – što je jedini altruistički svetionik čovječanstva i civilizacije.

Geteborg, 9.4.2019.god.