ELMEDINA MUFTIĆ: Generacije Bošnjaka su živjele u ropstvu zabluda, s oduzetim identitetom, govoreći tuđi jezik, noseći zastavu koja nema nikakvog uporišta našoj historiji. Nezavisnost BiH, je ugasila mrak i upalila svjetlo istine, Bošnjaci su se vratili sebi, svjesni da nisu vjerska skupina, nego autohtoni narod koji s punim pravom odlučije o sebi. Nezavisnost BiH je jasna poruka svima da se više nikad o Bosni neće odlučivati u Beču, Berlinu, Beogradu, Zagrebu, Karađorđevu, nego se o Bosni odlučuje u Sarajevu.

Upitana sam, šta za mene znači 1. mart - Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine?

I u prvi mah mi se učinilo lahko za odgovoriti i što sam više razmišljala, sve sam teže nalazila prave riječi kojima bi opisala emocije i izrazila značenje Dana nezavisnosti BiH.

Prvi mart za mene znači proživljenje i ustajanje iz groba u koji smo bili živi sahranjeni skoro petsto godina, moj narod i moja država. To je iskonsko vraćanje sebi, korjenu iz kojeg smo iznikli i kojim smo čvrsto vezani za ovu zemlju i peru koje su nam davno iz ruke izbili, a mi ga ponovo uspjeli dohvatiti, kako bi nastavili pisati najsvjetlije stranice naše historije tamo gdje su prekinuti naši preci.

Nezavisnost moje domovine je najljepši trenutak moga bitisanja, onaj osjećaj kad možeš slobodu dotaknuti rukom i osjetiti svu raskoš njezine ljepote, to je kao kad majka prvi puta ugleda lice djeteta, svjesna da je svijetu poklonila jedan život. To je osjećaj kad čovjek bačen na koljena i pritisnut teretom lažnih obmana i potvora, uspije da se uspravi i svoga dušmana prkosno u lice pogleda, a svjetlo pobjede, časti i dostojanstva sa lica mu bije.

Značenje i značaj prvog marta, dana kad je domovina Bosna i Hercegovina, postala nezavisna, objasnila bi kao najbitniji datum i najznačajniji događaj u milenijskom postojanju Bosne, toga dana su građani Bosni vratili državnost, nakon raznih okupacija, prisvajanja, svojatanja, od Austrougarskog carstva, do Kraljevina SHS, pa raznih Jugoslavija, u kojima je Bosna uvijek bila okupirana, iskorištavana, tlačena, a njezin autohtoni narod Bošnjaci, ostavljeni bez identiteta, jezika, svedeni na vjersku skupinu.

Ono što je uslijedilo poslije proglašenja nezavisnosti BiH, odnosno njezinog izlaska iz krnje Jugoslavije, najbolje govori o važnosti ovog datuma. Trodržavna agresija na nezavisnu R BiH, je odgovor na sva pitanja, i na to da su naše komšije imale na umu da nam uzmu državu, odnosno da se prošire na naše teritorije, a da Bošnjake unište genocidom. Taj plan je osujećen prvog marta 1992.godine, a Bošnjaci su cijelom svijetu poslali poruku da ne pristaju umrijeti u tišini, i da više nikad Bošnjak neće ginuti za tuđe države, tuđe interese, i pod tuđim zastavama, kao što smo to bili primorani više od petsto godina.

Podari mi Bože Bosnu Molim Te Bože, ako mi oduzmeš sposobnost vida, Ostavi mi trajnu sliku Bosne, jer Bosnu ja gledam i kad su mi oči sklopljenje. Allahu Svemogući, ako mi uskratiš čulo sluha, Sačuvaj mi umilni glas mujezina, koji ezanom usnulu Bosnu iz sna budi, i na pokornost je Tebi poziva. O Ti, koji stvaraš i rastvaraš, ako me ostaviš bez osjećaja za miris, podari mi miris Bosne u beharu, jer obeharala Bosna na Džennet miriše. Utječem Ti se Milostivi, Ako moje ruke učiniš nepomičnim, Dozvoli mi da išaretom Bosnu zagrlim, Na grudi je privijem i u srce utisnem, Jer Bosna je muhur moga postojanja. Molim Te Gospodaru, ako mi okovima zaborava Okuješ pamćenje moje, Sačuvaj mi živim sjećanje Na sinove bošnjačke, što Bosnu više od života volješe i za koju u smrt s imenom Tvojim odoše, ostavi mi živim sjećanje na uzorite šehide bosanske. Stvoritelju Svemoćni, ako mi uzmeš Bosnu Molim Te da prvo uzmeš mene Jer ja bez Bosne živjeti ne umijem.... Elmedina Muftić

Cijena koju smo platili za nezavisnost BiH je prevelika, jer mi državu nismo kao drugi uspjeli dobiti na papiru, nego smo je morali kupiti vlastitim životima, pečat njezinog opstanka je umočen u krv naših šehida. Najbolji sinovi i kćeri ove zemlje i ovog naroda su svoje živote ugradili i temelje nezavisnosti BiH, našeg opstanka i slobode. Još od srednjovjekovne Bosne, nismo imali tu čast da se borimo za svoju državu, svoje interese i pod svojom zastavom, pjevajući svoju himnu. Generacije Bošnjaka su živjele u ropstvu zabluda, s oduzetim identitetom, govoreći tuđi jezik, noseći zastavu koja nema nikakvog uporišta našoj historiji. Nezavisnost BiH, je ugasila mrak i upalila svjetlo istine, Bošnjaci su se vratili sebi, svjesni da nisu vjerska skupina, nego autohtoni narod koji s punim pravom odlučije o sebi. Nezavisnost BiH je jasna poruka svima da se više nikad o Bosni neće odlučivati u Beču, Berlinu, Beogradu, Zagrebu, Karađorđevu, nego se o Bosni odlučuje u Sarajevu.

Dan nezavisnosti je proljeće našeg opstanka, renesansa našeg identiteta, suvereniteta, legaliteta, to je najčasnije vrijeme u kojem su živjeli najbolji sinovi i kćeri ove države. To je vrijeme šehida i gazija, vrijeme kad se svjetlom istine gasio mrak zabluda. Kad smo pokazali svima da se i goloruki možemo odbraniti, da je sloboda, država, nacija, vjera svetinja za koje ne samo da živimo, nego i spremno umiremo.
Sretan Dan nezavisnosti Bosni i Hercegovini.