Na današnji dan, 15. februara 1993. godine, prije 26 godina dogodio se jedan od brojnih zločina u pljevaljskoj Bukovici, a to je otmica građana – državljana Crne Gore i njihovo odvođenje u zatvor u Čajniče.

Dana 15. februara 1993. godine, grupa uniformisanih lica kidnapovala je nekoliko mještana Bukovice i odvela ih u zatvor u Čajniče, sa ciljem razmjene za zarobljene srpske borce u Goraždu. Toga dana odvedena je Ramiza Bungur iz sela Kruševci i cijela njena porodica: snaha Zlatija sa dvoje maloljetne djece, jedno od dvije i po godine i jedno od osam mjeseci i sin Mamko star 14 godina.



Druga otmica iz susjednog sela Ravni desila se sutradan 16. februara 1993. godine. Grupa od oko dvadesetak vojnika VRS upala je u selo i kidnapovala šest starih lica sa prezimenom Bungur (Osman, Almasa, Sevda, Vezira, Lamka i Devla), svi su bili starosti oko 70 godina i jedino su u to vrijeme oni živjeli u blizini granice sa Bosnom i Hercegovinom, dok je većina stanovništva već ranije bila izbjegla. Tom prilikom ubijen je Latif Bungur rođen 1905. godine, koji zbog starosti nije mogao da ide sa ostalom grupom.

Na traženje bliže porodice koja je boravila u Pljevljima i rukovodstva stranke SDA Crne Gore, ova druga grupa otetih je na intervenciju Momira Bulatovića, tadašnjeg predsjednika Crne Gore, nakon gotovo mjesec dana puštena iz zatvora u Čajniču i dovedena je u Pljevlja.

Ostaci džamije

Porodica Ramize Bungur je nakon tri i po mjeseca boravka u zatvoru u Čajniču razmijenjena za srpske borce u Goraždu.

Tijelo ubijenog Latifa Bungura je takođe na traženje porodice nakon osam mjeseci dopremljeno u Pljevlja i ukopan je u gradsko mezarje Ravni.

Pored zločina nad bošnjačkim civilima, popljačkane, spaljene i porušene su im kuće, kao i nekoliko džamija.