POSLIJE BOJA KOPLJEM U TRNJE
Autor: Ajša Čišija
Objavljeno: 31. Jan 2019. 20:01:32


AJŠA ČIŠIJA: Da bi moglo biti konstruktivnih razgovora o uspostavljanju građanske, odnosno demokratski uređene države BiH, po uzoru na već etablirane pravedne države (koje garant pravde imaju ugrađen u "gruntovnim", temeljnim zakonima svojih država, s ciljem očuvanja upravnog i ustavnog uređenja države - što se u potpunosti poklapa sa sporazumom iz Dejtona o budućem upravnom i ustavnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine, put ostvarenja tog cilja mora biti prohodan na tlu čitave BiH.
Ima ona narodna izreka "Poslije boja kopljem u trnje", što će reći "ne pije vode sad", jer imamo "usrano" poslijebojno stanje takvo kakvo je, već gotovo 25 godina poslije rata. Ko je najviše kriv za to?! Pa, naravno, tvorci Dejtonskog, mirovnog, sporazuma - sa Richardom Holbrooke (om) na čelu. Važno je ponovo naglasiti da se taj Dejtonski sporazum proglasio nevažećim već pola sata prije zatvaranja konferencije i to od oštećene strane, bosanske - a baš o "glavi" Bosne se tu i radilo. Pitaćete se, sigurno, zašto je onda ta bosaanska strana potpisala taj sporazum?! A možda i nećete, ako malo, samo malo, razmislite. Bosanska strana (koja smo trebali biti svi kojima je BiH bila porodično gnijezdo) je bila pod pritiskom Srbije i Hrvatske, koji ni prije te konferencije, ni u toku, a i nikad do sad nije popustio. Da Richard Holbrook nije bio slijep (ili tačnije rečeno: pravio se slijep kod zdravih očiju) vidio bi da ono čime je prevario, tačnije rečeno: prisilio bosansku stranu, legalne predstavnike BiH, odnosno i samog predsjednika BiH - da potpiše sporazum, neće zaustaviti prljave politike susjednih zemalja Srbije i Hrvatske u namjeri da Bosnu i Hercegovinu dovedu do umorstva svojim djelovanjem izvana i preko svojih vazala unutar BiH. Ako je kogod zaboravio šta to bosanska strana nije mogla progutati po pitanju tog sporazuma, evo: nije mogla progutati administrativnu podjelu BiH i ime entiteta RS, jer ni jedno ni drugo nije imalo zakonsku osnovu da se na taj dejtonski "papir" metne (stavi).

Zašto je na koncu, prisilno od strane Holbrooka, progutala?! Zbog obećanja i potpisivanja tog obećanja od svih učesnika pregovora: Priznavanje Bosne i Hercegovine od susjednih država. Pa to bi valjda trebalo značiti da dignu ruke od pokušaja amnestije dijelova teritorija BiH svojim državama. A jesu li?! Jesu li se lažno potpisali Milošević, Tuđman i Holbrook?! Pitanje je suvišno, jer dovoljno vremena od tad do sad je proteklo i previše gadosti iz tih velikosrpskih i velikohrvatskih politika u kontinuitetu je predstavljeno i u djelo na terenu BiH pretvoreno, tako da i ptice na grani odgovor na njega znaju. Šta je još parafirano u toj vojnoj zračnoj luci Right Paterson, kod Daytona?! Da, između ostalog, i glasanje i povratak izbjeglica. Šta je Srbija učinila da ne bude kamen spoticanja ostvarenjima te vrste, a trebala je i imala moralnu odgovornost da bude podrška BiH na tom putu?! Dovoljno je bilo da pusti BiH da radi svoj posao, tako što će prestati nered unositi u glave Srba kojih je 30,78% u BiH, a prisvojili su 49 % teritorije države, a Bošnjaka muslimana u BiH je 50,11 % i čine federaciju sa Hrvatima kojih je 15,43%, a dobili su zajedno 51% teritorija BiH. Potrebno je naglasiti da pričam o popisu iz 2013., a ne iz 1991. (prije etničkog čišćenja).

A Holbrook?! Kako je Holbrook "slomio otpor" tadašnjeg legalnog predsjednika BiH, izabranog demokratskim putem na opštim izborima u BiH?! Obećao da SAD i čitav svijet stoje iza obećanja i potpisivanja pravnog akta o upravnom i ustavnom uređenju BiH. Nek' se niko ne zavarava time da je rahmetli Alija Izetbegović (legalni predstavnik BiH u Dejtonu) prihvatio finalnu nagodbu samo zbog toga što je u finalu Dejtonskih pregovora donesena odluka da će se, naknadno, odraditi arbitraža u vezi sa brčanskim koridorom. Ne, garant i satisfakcija Aliji Izetbegoviću (da BiH ide ka demokratski uređenoj, građanskoj državi), po svakoj ljudskoj logici je dala kontakt grupa iz Dejtona (kao rezultat po učesnike iscrpljujuće konferencije koja je trajala od 1.novembra do 21.decembra 1995) time što se sporazum (dejtonski) NAROČITO BAVIO BUDUĆIM UPRAVNIM I USTAVNIM UREĐENJEM BOSNE I HERCEGOVINE. Dejtonski sporazum je trebao biti prelazna faza na putu ka građanskoj BiH.

Došlo je vrijeme: SAD ILI NIKAD GRAĐANSKA BiH.

Da bi moglo biti konstruktivnih razgovora o uspostavljanju građanske, odnosno demokratski uređene države BiH, po uzoru na već etablirane pravedne države (koje garant pravde imaju ugrađen u "gruntovnim", temeljnim zakonima svojih država, s ciljem očuvanja upravnog i ustavnog uređenja države - što se u potpunosti poklapa sa sporazumom iz Dejtona o budućem upravnom i ustavnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine, put ostvarenja tog cilja mora biti prohodan na tlu čitave BiH.

Gledajući iz ove perspektive čini se da BiH na tom putu nije smjela, ili, tačnije rečeno nije trebala, imati opstrukcije. Logika nam nalaže da vjerujemo da je svim građanima i BiH i susjednih nam država stalo do toga da idu u sigurniju i ljepšu budućnost. Budućnost bez ratova, budućnost duhovne slobode i materijalnog blagostanja koje su već isprobane demokratski uređene države upravo zaslugama svojih širokih, globalnih pogleda, i ostvarile. Nema blagostanja bez globalnog plana. BiH nije izuzetak po tom pitanju. Dapače, nema gradnje ni sreće ni ostvarenja blagostanja jednom narodu u jednom dijelu BiH na nesreći druga dva konstitutivna naroda uz dodatnu nesreću I OSTALIH građana BiH. Nema nikakvog hajra NI PUTA DO SREĆE KOJI PODRAZUMIJEVA I PROUZROKUJE TUĐE NESREĆE.


Balkanski kasapin i balkanski buldožer


Ali, Milošević je pobijedio. Nizanje njegovih pobjeda je počelo od momenta kad su plaćenici velikosrpske politike upali na tlo Bosne i Hercegovine sa jumbo plakatima na kojima je "ucrtan njegov lik". Sa Miloševićevom slikom u desnoj ruci, a ispod lijeve miške stišćući "Nož" Vuka Draškovića krenuli su ti Srbi u trovanje "vlastitog" naroda. Trovanje otrovom zvani REHABILITACIJA SRPSKE NACIONALNE IDEOLOGIJE, odnosno četništva i monarhizma. Ta ideologija je tinjala sve do smrti Tita (i krila se pod plaštom komunizma), a odmah nakon Tita buknula preko Vladimira Dedijera, potom Dobrice Ćosića, da bi kulminirala preko Vuka Draškovića i drugih "komunističkih "svita" i na kraju bila zaokružena sa JNA koja izdade ideale čuvanja svih naroda bivše SFRJ (koji su je debelo plaćali) i stavi se u službu Miloševiću i njegovim satelitima. Tako Milošević pobijedi dobre bosanske Srbe neprodajući im taj put "Daleko je sunce" od Dobrice Ćosića (jer se te 1951-e, kad je taj roman objavljen, sunce i činilo dalekim), nego Draškovićev "Nož" da bude idejni vođa (lažne srpske ideologije) Miloševićevom nožu za klanje nesrba po pijacama poput one u Bosanskoj Gradišci (90-ih) u kojoj rata nije bilo, a pokolja nad muslimanima jeste. Sjećam se da bradati i strašni ljudi (a Vehabije nisu bili) poklaše ljude ispred mojih očiju, između ostalih i mladi bračni par Crnojević što ono torbe, kaiševe i novčanike svojim rukama praviše i na svom uredno obilježenom, kroz opštinsku proceduru odobrenom, štandu prodavaše. Poklaše, na njihovom radnom terenu. Mlade, i "domaločas" lijepe muslimane, onako unakažene baciše u Savu tik uz obalu - da nam u njima pruže primjer. Poklaše ih, a iza njih njihova sitna djeca ostadoše siročad. Nisam htjela o ovome pričati, ali Vučić me natjera svojim miješanjem u unutrašnja pitanja BiH. Nisam vam nikad namjeravala reći kako sam toga dana sa pijace stigla kući: vjetar me oduvao na krilima straha. Oduvao me mojoj huđerici iz koje nas svaki dan istjeruju što pucanjem preko krova (ili metak slučajno proleti preko dvorišta, ili, na koncu, strefi našeg cukicu - bebicu Robija), što običnim pretresima, što bezobraznim istjerivanjem, što ulijevanjem straha u kosti, a već nas prije toga i pretresali i istjerali iz stana i znaju da ni čestita noža u kući nemamo. Do moranja se nije iz kuće izlazilo, i taj put žene (nikako muškarci), jer je to bio nepisani zakon: ne smijemo svojom pojavom iritirati tu Bosansku Gradišku u kojoj rata nema. Život je to ljudi. Tjera me sad da ovo govorim, tjera me jer ni moja, ni tvoja, ni njegova, ni njihova, hoću reći ni naša šutnja o istini nije pomogla da se laž prevaziđe. Laž je pobijedila Ričarda Holbrooka u Dejtonu, Aliju Izetbegovića u ćošak satjerala, a Tuđmana prevarila. Pričam o laži Slobodana Miloševića po pitanju priznavanja Bosne i Hercegovine u njenim dosadašnjim granicama, dakle priznavanja cjelokupne teritorije BiH kao samostalne i suverene države. Zbog te Miloševićeve laži je Holbrooke prihvatio da ucijeni Izetbegovića koji je apsolutno bio protiv naziva Republika Srpska (jer taj naziv je apsurdna pogreška - na štetu srpskom moralu, bošnjačkom i hrvatskom ponosu ( a ponajviše prijetnja njihovoj sigurnosti u tom entitetu), a euroatlanskim integracijama i NATO putu BiH kočnica. Zato Bakir izetbegović ima pravo kad kaže da će SDA tražiti promjenu imena entiteta RS. Nemaju pravo oni koji kažu da on nije u pravu, a još manje oni koji člana predsjedništva BiH Šefika Džaferovića prozivaju po tom pitanju. Rečeno je da će, ako do apelacije kod Ustavnog suda o nazivu RS dođe, tu apelaciju podnijeti poslanici SDA u Narodnoj skupštini RS-a, najvjerovatnije. Kad je to tako postavlja se pitanje šta je Haris Ljevo (u VIjesti.ba, 26.01. 2019, Politika - Osvrt) želio reći i zašto je želio degradirati Šefika Džaferovića (ničim od njega izazvan) preko naslova: "Pravni debakl vojnika Šefika" (zlo)upotrebljavajući imena dvojice eksperata za Ustavno pravo (Kasim Trnka i Omer Ibrahimagić) kao sredstvo do tog cilja - da okalja ime jednog od članova predsjedništva BiH i predstavi ga (sinonimno za SDA) kao smetnju NATO putu BiH, iako taj isti anonimus poput mene, Haris Ljevo, vrlo dobro zna ko je U BiH protivnik NATO-a i pod čijom dirigentskom palicom "i svira, i pjeva, i igra". Zar nije u BiH već dovoljno mnogo puta dokumentovano koje su nacionalne stranke radile protiv teritorijalnog integriteta, digniteta i suvereniteta jedine nam domovine?! Zar se Haris Ljevo Boga ne boji činiti toliku nepravdu stranci SDA (koja se pod prijetnjom straha navrat-nanos osnovala (lično sam tajno pristupnicu stranci potpisala da bi glavu od panja sačuvala - dok se oko mene javno promovirao SDS, čak i igrajući u "kolu srpskih sestara" koje su ujedno bile i u Šešeljevoj stranci?! Znam, jedna takva mi je snaha familije). Zar Haris Ljevo ne zna da je, poslije ljudskog (za naše balkanske lažove validan je iskaz nadljudskog) stava, pa potom i čina pravednog predstavnika građana BiH u bivšoj SFRJ Bogića Bogićevića, SDA zajedno sa SDP-om BiH iznijela sav i predratni, i ratni, i poslijeratni teret očuvanja kakvog-takvog suvereniteta i teritorijalnog integriteta države, naravno uz pomoć međunarodnog faktora?!


Agresori i zlikovci nad mapom Bosne


Nisam rekla da je SDA bezgrešna, pogotovu u zadnjih desetak godina, ali ... u ključnim momentima koji se tiču suvereniteta i teritorijalnog integriteta naše domovine djelovala je uvijek ispravno, ma koliko se to nekima činilo i kontroverznim ili neprimjerenim ponašanjem u datom trenutku i okolnostima u njemu. Prije bi se moglo reći da je čitava bosansko-hercegovačka politička scena zbir kontroverznih polemika na koje SDA (Bakir izetbegović) ponekad da mudar odgovor baš u trenutku najvećeg zapleta. Nehumano je Bakira Izetbegovića i SDA proglašavati dežurnim krivcem (zato što je SDA nacionalna stranka) za stanje u BiH, a Dodikovo i Čovićevo djelovanje na razgradnji onog što je već sagrađeno na putu boljitka države prihvatati kao neminovnost. Upravo oni od Bošnjaka koji ga najžešće napadaju većinom to čine.

Koje argumente protiv SDA iznosi Haris Ljevo?! Slučaj propale revizije presude Haškog suda u procesu BiH protiv Srbije. Jel' propala revizija sramota SDA i žrtava genocida u BiH, ili dvojice članova predsjedništva (Ivanića i Čovića) od kojih se nije mogla dobiti saglasnost o pokretanju revizije, pa se u išćekivanju povoljne političke klime stiglo tamo gdje se stiglo i na kraju išlo na nesigurno, u nedostatku zajedničke volje članova predsjedništva BiH da se istina istjera na čistac. Istjeravanja istine na čistac se uvijek boje oni koji žive u laži, pa tako i ovaj put kad je naziv RS u pitanju. Da sam u pravu dovoljno govori sva ova halabuka oko toga, jer da nisam reagovalo se nebi, ostavilo bi se to Ustavnom sudu da to riješi.

Pričati o Ustavnom pravu na ime RS je isto kao pričati da Bošnjaci i Hrvati moraju da se povinuju velikosrpstvu u tom entitetu i prihvate i genocid i etničko čišćenje kao normalnu pojavu. I ne samo to, nego jednom zauvijek nam utuviti u glavu da se etničko čišćenje od nesrpskog stanovništva isplati, a počinjen genocid nad muslimanima nagrađuje od međunarodne zajednice REPUBLIKOM SRPSKOM. Jednom riječju pravo Bošnjaka i Hrvata u tom slučaju je: IMA DA NAS NEMA. Nek' je RS Ustavna kategorija, argumentovati da je RS Ustavna kategorija i da kao takva nije pravno pitanje notorna je laž, prosto zato što je ta Ustavna kategorija svoj prisvojni pridjev "SRPSKA", u ime kojeg se desio i genocid i etničko čišćenje i druge strahote, sebi pribavila bespravno, obespravljujući druge građane koji u njoj žive. RS je genocidna tvorevina. Genocidna u korijenu idejne misli, pa čak joj je i ime mnogo genocidno, da joj je ime "srpska republika" manje bi bilo genocidno, tad bi pridjev bio samo opisni. No, ovako je i opisni i prisvojni - sve spremno za Vučića da prisvoji tuđe. Ali, zakon je čudna stvar, teži da pravdu zadovolji. Bezakonju će svakako jednom doći kraj. "Poslije boja kopljem u trnje" jeste narodna izreka, ali i trnju je više dozlogrdilo da ga kopljem šicaju, pa makar to trnje bio i Bakir Izetbegović. Pogotovo ako u drugom, a ne u Bakirovom, grmu leži zec.

I za kraj, dužna sam vam, ili da kažem kao Biljana Plavšić što sad misli: "Dužna sam vam, ... ništa vam nisam dužna", a itekako je dužna i Srbima istinu i Bošnjacima prvo izvinjenje i traženje oprosta od njih i neočekivanje istog, a onda poštovanje. Zato sam ja (i svi mi) dužna reći: NATO PUT BiH nije moguć dok je imena Republike Srpske. Euro-atlanske integracije je nemoguće dostići državi koja nije integrisana u jednu kompaktnu cjelinu, i na političkom i na ekonomskom planu. Iz te perspektive posmatrano sad je vrijeme, sad ili nikad, vrijeme je da se Dejton dokine Briselom. Vrijeme je za promjene.

Još nešto, ako ne vjerujete u istinitost ove istine jer dolazi od laika, priupitajte o tome diplomiranog pravnika i kulturologa Srđana Šušnicu iz Banja Luke, pa ćete vidjeti da će je on još više potvrditi svojim argumentima. Ako do njega ne možete doći pročitajte zapis intervjua pod naslovom "Šušnica: Srbi će politički prodisati kada nestane Republike Srpske" (Radio Slobodna Evropa, INTERVJU, 25. septembar/rujan, 2015, Erduan Katana - novinarski potpisnik). I Srđan Šušnica zna da u RS-u i leptir mora biti srpski leptir, inače je gotov. Moja rahmetli majka je pred smrt, kad se ono jadnica ona i babo mi rahmetli, poslije izbjeglištva u Njemačkoj, pa poslije toga i izbjeglištva 3 i po godine u svojoj zemlji, u gradu Kaknju, najzad nakon stotine obilazaka, dolazaka u- i odlazaka iz Bosanske Gradiške, i obećanja OHR-a, vratiše svojoj kući, i ona je, moja rahmetli mama, pobjegla u Alzheimer da ne sluša o tome da je sve u njenoj avliji srpsko: od travke, cvijeta, ... trudbeničkog znoja, pa do- i sa leptirom, dok je jadnica tiho umirala od želje da vidi djecu i unučad što se poput leptira raštrkaše po svijetu, bježeći od srpskog zla. Ako je to na čast Srbima, nek' im bude "SRBSKA ČAST". "Daleko će s njom dogurati".

Milošević je u Dejtonu beskrupulozno insistirao na imenu Republika srpska, misleći da time (imenom) osigurava kasnije pripajanje polovine teritorije države BiH Srbiji. E, tu je Miloševićeva politika poražena, oni koji to nisu shvatili dosad, vrijeme je da shvate sad. Vrijeme je da shvate da je Milošević sve predvidio, ali Hag i HAŠKI TRIBUNAL ne, a o smrti svojoj razmišljao nije. Svejedno je smrt oko njega svoj obruč svezala. Staće on i pred Boga i račun položiti. Ni Holbrooke(a) nije spasilo od smrti kajanje zbog prihvatanja imena "Republika srpska", bez obzira na to što je mislio da će se Dejtonski sporazum poštovati, te tako osigurati pozitivan kurs u društvenim tokovima BiH. Ni njemu ne halalim, jer kao autoritet i ekspert nije imao pravo na pogrešnu procjenu situacije. Fatalnu grešku, poput ove da genocid legalizuje legalizacijom imena vještake tvorevine, imena koje žrtve rata konstanntno podsjeća na nepravdu koju su iskusili, opominje ih dubokim bolom i neda ranama da zacijele, Richard Holbrooke nije smio počiniti. A ni Srbi se nipošto nebi smjeli ponositi tim imenom, pogotovo sad kad su iskusili da nema sreće u tvorevini koja je rezultat prolijevanja krvi nedužnih ljudi. Među tim ljudima je bilo i "pogrešnih" Srba (i civila i vojnika). Da sam u pravu znaju oni "izdajnici" Srbi u RS-u čije se kapi krvi proliše i nakon rata u toj istoj RS.

Bosni i Hercegovini bi sad dobro došao Paddy Ashdown (iz vremena od 2002-e do 2006-e), visoki predstavnik koji često poseže za Bonskim ovlaštenjima. Dobro bi nam došao i Dodik iz tog vremena, onaj Milorad Dodik opozicioni lider u RS-u koji Ešdaunu pruža snažnu podršku i posebno se zalaže za formiranje državne policije Bosne i Hercegovine. Da im se obojici dalo samo par mjeseci više na raspolaganju, ostvarili bi oni taj svoj posljednji zajednički cilj i mi bi u BiH imali formiranu državnu policiju još odonda (kao što se uspjelo formirati i sve ostalo što se formiralo u toku Ešdaunovog mandata), te ne bismo morali sad rješavati to pitanje.

Umro je istinoljubac, veliki prijatelj BiH i njenih građana, Paddy Ashdown (Pedi Ešdaun), nek' je Božiji mir i spas s njim (pokoj mu duši), a Dodik je još živ. Ukoliko ima petlju, a nema oraha u džepu, ima šansu da zamoli ljude da mu oproste na neljudskim ispadima u odnosu na državu i domovinu nam Bosnu i Hercegovinu. Ima šansu i da ublaži duševnu bol koju je nanio vjernicima islamske vjeroispovjesti: dovoljno je samo da govori i radi ono što je kao opozicioni lider govorio i radio. Odluka o tome pripada njemu. Neovisno o tome vrijeme je za promjene, sa njim ili bez njega. Moglo bi se i njemu desiti "poslije boja kopljem u trnje" ako je zaboravio da je bio lider opozicije u RS-u i da ga je međunarodna zajednica dovela na vlast. Kako ga je na nju dovela, isto tako ga može s nje i maknuti. Ovo je samo moj hipotetički sud, a da sam futurolog po struci (i da i tad znam isto koliko i sad) usudila bih se to nazvati i prognozom. Kako god, vrijeme je za drastične promjene, hoću reći značajne promjene, u pozitivnom smislu. Očekuje nas posebno inspirativno vrijeme i klima u njemu. Ko ima volje, snage i hrabrosti nek' mu se raduje, a ko nema nek' odustane od konspirativnog djelovanja.