Serijal: Montirani politički proces i robija lidera i aktivista SDA Crne Gore i Sandžaka
POMENULO SE...5
Autor: Fatih Hadžić
Objavljeno: 31. Dec 2018. 13:12:15
|
Ramiz Crnišanin, advokat:
 |
Privodi se kraju proces koji traje već 16 mjeseci. U analima našeg pravosuđa malo je primjera da je neki proces toliko trajao, da se sticajem raznih okolnosti, neprimjereno i nepotrebno produžavao pritvor protiv optuženih i da je ovo treći predsjednik vijeća petorice koji ga dokrajčuje. Naravno, sve je to išlo na štetu optuženih i njihovih porodica. Moramo ovom prilikom odati priznanje kako optuženim, tako i njihovim porodicama da su, s obzirom na ono što su trpjeli, bili veoma korektni i uljudni. Bilo je među njima i teških bolesnika koje treba razumjeti za povremene nervoze, reakcije i nestrpljenja.
Poštovani kolege i poštovani branjenici, i pored indignacije prema nezakonitim postupcima u predkrivičnom postupku i u istrazi, maltretiranju i torturi prema optuženim i svjedocima, ne mogu a da ne istaknem činjenicu da je predsjednik vijeća gospodin Dragomir Lelovac, u cjelini uzeto, bio korektan. Omogućavao je unošenje iskaza optuženih i njihovih branilaca takoreći „in extenso“ u zapisnik, izbjegavao je primjenu mjera prema odbrani, optuženima pa i posjetiocima i kada su neumjesno dobacivali. To daje nadu da će i prilikom odlučivanja, zajedno sa svim članovima vijeća, koristeći se svojim profesionalnim iskustvom i stručnim znanjem, uzdići sud iznad dnevnih političkih interesa bilo koje političke skupine.
Ovo ističem zbog toga što je ovaj proces dobio izričito politički karakter. On je politizovan sa raznih strana, više nego što zaslužuje. Prije nego što su branioci upoznati sa sadržinom optužnice, ona je dobila široki publicitet na radiju, televiziji i drugim sredstvima informisanja. I ne samo optužnica već je, u vidu feljtona, objavljivano i ono što je trebalo biti prije svega dostupno optuženima i njihovoj odbrani. Po širini i načinu prezentacije, po bombastim naslovima, prikazima na TV u udarnim terminima i čitavim tretmanom željelo se javnosti Srbije prikazati da je u Sandžaku otkrivena velika zavjera protiv Srbije, a ova grupa da se predstavi kao opasna grupa kriminalaca koja je spremala „silu“ kojom će otcijepiti dio teritorije SRJ i osnovati samostalnu državu Sandžak. Na taj način ovi ljudi su prije suđenja proglašeni krivim.
U isto vrijeme pojačana je i antimuslimanska kampanja u nekim sredstvima informisanja i Muslimani prikazivani kao džihadisti, fundamentalisti, separatisti, srbomrsci, manijaci kojima je po islamu dužnost da takvi budu. Ne preza se ni od kakvih neistina i laži. Zbog toga muslimansko stanovništvo, prema kome se primjenjuju razne vrste pritisaka, doživljava ovaj proces kao suđenje njemu samom. Zato samo pravedno i pošteno suđenje može vratiti povjerenje bošnjačko-muslimanskog naroda i nadu u uspostavljanje elementarnih pretpostavki demokratije i pravne države, države koja će počivati na zakonu, pravdi i nezavisnom pravosuđu, a ovo već može svojom pravednom odlukom spasti obraz pravosuđu i državi od prljavština koje su im nanijeli organizatori ovog procesa, politička policija, tužilaštvo i istražni organi.
 |
Gospodo sudije, optužnica i pored rekordnog vremena koje je imala nije pružila uvjerljive dokaze za svoje tvrdnje. Moje branjenike Aljković Hajra i Halilović Aliju optužnica tereti:
U opštem dijelu tzv. preambuli, da su zajedno sa svim ostalim optuženima pripremali izvršenje krivičnog djela ugrožavanje teritorijalne cjeline iz člana 116. a u vezi člana 138. KZ SRJ na taj način što su: sačinjavali ratne i druge planove, formirali vojne i policijske formacije, jedinice sa štabovima sa G. Š. za Sandžak, gradskim štabovima u Mjesnim zajednicama, ilegalno nabavljali veće količine oružja, municije i eksplozivnog materijala, čije nabavljanje i držanje nije uopšte dozvoljeno, sanitetskog materijala, organizovali upućivanje većeg broja lica na obuku u Turskoj armiji, organizovali i vršili obuku diverzantskih i terorističkih grupa i specijalnih jedinica, radi napada na vojne objekte, vršenja diverzija, terorističkih i drugih nasilnih akcija.
Cio tok postupka, od predkrivičnog do završetka glavnog pretresa, iako je učinjeno niz povreda ZKP, nije ni jednom činjenicom dokazao navode optužnice, u vezi sa krivičnim dijelom iz člana 116. a u vezi člana 138. KZ SRJ te apsolutno ne stoji da se u radnjama optuženih sadrže elementi krivičnog dijela iz pomenutih članova KZ. Kao što je poštovanom sudu poznato, u fazu pripremanja spadaju tek one radnje kojima se stvaraju uslovi za neposredno izvršenje krivičnog djela. Zar je nabavka desetina pušaka i drugo dovoljno da se od jedne organizovane i jake države kakva je SR Jugoslavija otcijepi neki njen dio i formira druga država? Bitan elemenat pripremanja KD po članu 18. KZ SRJ je umišljaj, bez kojeg nema krivičnog djela. Ako se pogleda čitava materija i praksa SDA, onda će se vidjeti da ona nikada nije imala ni pomisao da od SRJ otcjepljuje dio teritorije i stvara tzv. samostalnu državu Sandžak. U više navrata čelnici ove stranke isticali su da je Srbija domovina Muslimana i da oni nemaju drugu - rezervnu domovinu. Tako je dr. Sulejman Ugljanin za „Politiku“ izjavio: „Ma šta ko uzvikivao, ma šta rekao kad je Sandžak u pitanju, ja ponavljam Sandžak je Srbija. To je i moj stav i stav naše stranke. To je zapisano i u njenom programu i statutu. Šta imamo protiv Srbije? Mi, Muslimani ovog kraja. Tu smo rođeni, tu odrasli, tu živimo.“ („Politika“ od 08. 02. 1991. godine).
Sekretar SDA Rasim Ljajić je za „Borbu“ od 16. III 1991. godine izjavio: „Muslimanski narod nije i nikada neće biti opozicija Srbiji, već sadašnjoj srpskoj vlasti i vladajućoj partiji SPS. Muslimani nemaju rezervnu domovinu. Borićemo se za razvoj demokratije u Srbiji.“ („Borba“ 16. III 1991. godine).
Odgovarajući Vuku Draškoviću Ugljanin kaže: „Kada je riječ o Srbiji, realnost je da je Sandžak u njoj i oko toga nema nikakvog govora.“ („Vjesnik“ 31. 01. 1991. godine).
 |
Moglo bi se navesti još sijaset izjava i primjera kojima se čelnici SDA nedvosmisleno izjašnjavaju o tome da je Sandžak u Srbiji odnosno Crnoj Gori i da nikome ne pada na pamet da tu nešto pokušava da mijenja. Ono za šta se SDA od samog početka izjašnjava to je njeno zalaganje za autonomiju Sandžaka. Da li zalaganje za autonomiju jednog područja koje ima svoje nacionalne, istorijske, kulturne, geografske i druge osobenosti, i to zalaganje da se autonomija ostvari isključivo demokratskim i parlamentarnim putem, predstavlja krivično djelo i da li autonomija uopšte znači akt otcjepljenja? Evo šta o autonomiji kažu naši najeminentniji stručnjaci u oblasti teorije o državi, pravu i ustavnim pitanjima:
Akademik prof. dr Miodrag Jovičić: „One (autonomije) predstavljaju obogaćenje čitavog sistema teritorijalne organizacije države, pružajući mogućnost za njegovo bolje prilagođavanje na prvom mestu etničkom sastavu stanovništva date države, ali i inače različitim uslovima i prilikama u pojedinim njenim delovima“ (Osnovne karakteristike autonomije u evropskim zemljama. Autonomne pokrajine u Jugoslaviji, Bg. 1967. god.)
Prof. dr Aleksandar Fira: „Pod pojmom autonomije u državnom uređenju u najširem smislu te reči treba razumeti oblik u kome određene teritorije ili socijalne grupe zbog svoje posebnosti, imaju poseban status i posebna prava, utvrđena ustavom ili drugim propisima. Skup tih posebnih prava, sredstava za njihovo ostvarivanje i posebno organizacija sačinjavaju autonomni status.“ (A. Fira, Razvitak autonomnih jedinica i njihove organizacije u SFRJ.)
Akademik prof. dr Jovan Đorđević: „Svaka autonomija je sastavni deo društveno-političkog i ustavno-pravnog poretka države i ona kao takva je obavezna da se tom poretku prilagodi, da ga primenjuje i ostvaruje.“
Enciklopedija Leksikografskog zavoda, sv. 1. str. 303. navodi: „Neka ustanova ili teritorijalna jedinica je AUTONOMNA, kada može unutar jedne šire društvene ili državne organizacije donositi obavezna pravna pravila, a samouprava se javlja kada neka ustanova ili teritorijalna jedinica ima pravo vođenja uprave i sudstva po pravnim pravilima koja su donele druge vlasti.“
Akademik prof. dr Jovan Đorđević: „Demokratske snage skoro svuda u Evropi vide u autonomiji uslov za dalji demokratski preobražaj zemlje, za jačanje položaja i uloge radnih masa, za pravedniju raspodelu nacionalnog dohotka i slabljenja uticaja ekonomskih monopola i centralističkih desničarskih političkih pokreta.
Zajednički osnov autonomije jeste postojanje i priznavanje bitnih istorijskih, ekonomskih, kulturnih a naročito nacionalnih i etničkih razlika u okviru jedne jedinstvene države i priznavanje prava ljudi koji su nosioci ovih osobenosti da ih izraze, ostvaruju i razvijaju u skladu sa tim postojećim poznatim osobenostima.“ (J. Đorđević, Ustavno pravo, str. 644).
Prof. dr Jovan Mirić: „Politička autonomija nije (ni teorijsko-sistematski, ni povijesno-politički) ni država, ni država u državi. To je stanovit oblik i stupanj samostalnosti u okviru neke šire globalne političke zajednice (države).“ („Telegraf“od 18. 06. 1994. godine).
Enciklopedija samoupravljanja, Bg. 1979. godine, str. 73: „Autonomija (od grčke reči autos - sam i nomos - zakon) je u političkopravnoj teoriji i praksi određen stepen samostalnosti jedne državne grupe (teritorijalne, etničke, kulturne, verske) u OKVIRU DRŽAVE“.
Nastaviće se...
1] Advokatske odbrane su uzete iz knjige Progoni i politički procesi u Sandžaku, UMS „Sumeja“ i Udruženje pisaca Sandžaka, Novi Pazar, 1996.