SAMO DA RATA NE BUDE
Autor: Sead Zubanović Objavljeno: 28. Dec 2018. 14:12:00
Svi koji kažu da na ovim prostorima neće opet biti rata, lažu. Hajde što oni koji tako govore lažu sebe, bolno je što tako lažu i generacije koje dolaze, a u čijim školskim udžbenicima nema napisane ni riječi o našoj bolnoj, tragičnoj, ali prije svega hrabroj i junačkoj bližoj i daljoj prošlosti. Bošnjačka djeca o onome što se dešavalo na ovim prostorima, za vrijeme trajanja agresije na državu Bosnu i Hercegovinu, generalno znaju veoma malo ili skoro ništa. I nije najveći problem što se negira izvjesnost mogućeg rata, tačnije nove agresije i genocida, nego to što se bošnjačka djeca prepadaju, plaše i prave kukavicama uz pomoć pjesama tipa: „Samo da rata ne bude, ludila među ljudima . . .“ Nije bilo poslijeratne dječije manifestacije, a da se na njoj nisu horili ovi stihovi. To je bio slučaj čak i na otvaranju spomen obilježja ubijenoj djeci Sarajeva! Pjevana je ta pjesma bezbroj puta pa i prilikom performansa sa 1601 praznom stolicom, koje su poredane na glavnoj gradskoj saobraćajnici, simbolizovale isto toliko granatama i snajperima u okruženju ubijene sarajevske djece. O kakvom je ludilu u pjesmi riječ? Nema tu nikakvog ludila među ljudima! U pitanju je realizacija osmišljenog plana Ilije Garašanina o stvaranju „Velike Srbije“ kroz dosadašnjih jedanaest genocida! To je plan od koga „naše“ komšije nikada neće odustati! I nije baš slučajno da se djeca bosanskih šehida i gazija uče strahu i kukavičluku. Njih, čiji su roditelji, doslovno goloruki, zaustavili četvrtu evropsku vojnu silu, treba sada podmuklo i sistematski, psihički pripremiti za novu Srebrenicu, novi Višegrad, novi Prijedor. Zašto ovu pjesmu ne pjevaju djeca, u Hagu i po domaćim sudovima, osuđenih ratnih zločinaca iz Srbije i genocidnog entiteta? Pa njene stihove je u Novom Sadu njima i napisao Đorđe Balašević. Kakva je ovo zamjena teza da poraženi i poniženi ponovo afirmišu zlo, a heroji, pobjednici mole za mir strepeći od mogućeg rata Sjetimo se sada kolektivne budalaštine i naše želje da istovremenim gašenjem svjetala po kućama i stanovima, u Sarajevu devedesetih godina, pokažemo svijetu da je glavni grad Bosne i Hercegovine za mir!? Pa jesmo li uspjeli!? Jesmo, ali u tome da sami sebe još više uspavamo. Ova toliko javno aktuelizirana pjesma ima isti cilj. Pasivizirati bošnjačku svijest do granice otupljenosti. Ovih dana u sandžačkom gradu imena Pljevlja, održana je svečanosti povodom otvaranja novog doma kulture. Jako je interesantno da je uz paljenje i gašenje reflektora, horski otpjevana pjesma „Samo da rata ne bude“ i to od strane djece iz Sarajeva! Publika je oduševljena, aplaudirajući, njen kraj dočekala na nogama! Ovdje je zaista mjesto za kur'ansku upitnu rečenicu: „Pa ima li iko ko bi poruku primio?“ Uspješno su započeti pripremni radovi na paralisanju instikta za prepoznavanje opasnosti i sistematsko omamljivanje Bošnjaka Sandžaka, koji su javno najavljeni kao buduća četnička žrtva! |