PADAJU SRPSKE OPTUŽBE PROTIV BOSANSKIH SINOVA, HEROJA I VITEZOVA
Autor: Mirsad Mahmutović
Objavljeno: 06. Dec 2018. 03:12:03

VELIKO-SRPSKI SPIN PROTIV ČESTITOG GENERALA RAMIZA DREKOVIĆA


MIRSAD MAHMUTOVIĆ: Krajnje je vrijeme braćo da se uozbiljimo i ujedinimo jer, samo ako smo jedinstveni možemo opstati na ovim prostorima. A takvima i Bog pomaže. Poštujmo jedni druge, poštujmo svoje izabrane predstavnike i bit će nam sigurno bolje. Druga stvar koja je ovdje veoma važna odnosi se na našu spremnost da pomognemo optuženim oficirima u odbrani. Ta pomoć može biti i moralnog i materijalnog karaktera. Ima li Bošnjaka advokata koji su spremni da brane naše generale besplatno? Ima li Bošnjaka koji može i hoće da pruži materijalnu pomoć tim ljudima? Oni se ne smiju ostaviti sami jer, nisu oni branili u ratu svoju kuću i sebe već su branili državu i narod.
Živimo u vremenu i prostoru ove zemlje u kojem niko od nas nema pravo da kaže kako ga ne interesuje život i sudbina njegovog komšije. Živimo u vremenu kada zaista moramo spavati jednim okom a drugo koristiti da može vidjeti šta se oko nas događa. Doista draga braćo moramo se uozbiljiti i pogledati istini u oči kako bi sagledali sve okolnosti šta se to događa oko nas. Vjera nam kazuje a život dokazuje da sve nevolje ljudske dolaze zbog grijeha ljudskih. Ova zemlja Bosna i ovaj narod bosanski već više decenija pa i stoljeća izložen je raznim oblicima pritiska tortura pa konačno i genocida koji se dogodio nad nama. Svi znamo koje počinio taj genocid. O tome svjedoce brojne sudske presude kako domaće tako i međunarodne. Svi smo manje više uključeni ili upoznati aktuelnim zbivanjima u našoj domovini. Također smo bili svjedoci tih zbivanja na ovaj ili onaj način. Jer, brutalna agresija koja je izvršena na našu zemlju bila je tako snažna i osmišljena da je svakoga od nas dotakla i niko nije ostao pošteđen. Ali, mi kada kažemo agresija većina misli na ovu posljednju u periodu od 1992 - 95. Ali, mi znamo da agresija na našu zemlju ne traje od '92, ona je započeta mnogo ranije. Kao što ta agresija na našu zemlju ne traje od '92 tako možemo slobodno reći da ona nije ni stala '92 odnosno '95, ona i dalje traje i mi to svakodnevno možemo vidjeti. Naprotiv, kako vrijeme protice ta agresija je sve intezivnija i sve obuhvatnija. Svjedoci smo da aspiracije na našu zemlju kreirane od velikosrpskih snaga iz Beograda i velikohrvatskih snaga iz Zagreba nisu prestale. Pred očima cijele svijetske javnosti i jedni i drugi kidišu na BiH i žele je podjeliti. U sprezi sa nekim unutrašnjim snagama na sve moguće načine naši susjedi rade na rušenju međunarodnog kredibiliteta BiH, koriste naše resurse, i pljačkaju našu imovinu. Na udaru su sve institucije naše drzave kako bi se pokazalo svijetu da BiH ne može funkcionirati. Sve ove i druge aktivnosti zasnivaju se na montiranim lažima i propagandi o ugroženosti jednog ili drugog naroda. Ta priča o ugroženosti jednog naroda krenula je krajem devedesete i ona je bila zapravo uvod u brutalni rat i raspad zajedničke države Jugoslavije.
Danas kada su prestali topovi i granate kada su zatrpani rovovi i odložene puške napadi na naše živote i našu slobodu nisu prestali. Danas se koriste razne metode specijalnog rata a sve s ciljem da se obezglavimo i demorališemo u svakom pogledu. Danas se to radi vrlo perfidno hinjski ali ništa manje ubojitije od pucnja iz puške. Zapravo ova vrasta rata je opasnija od one stvarne, jer, ova uspavljuje većinu ljudi. Jedna od tih vrsta specijalnog rata su i optužbe naših prvaka za sve i svašta pa čak i za ratne zločine koje su navodno počinili. Sjetimo se optužbe koju je Beograd proslijedio u Hag protiv r. Alije Izetbegovića prvog predsjednika BiH. Oni su pripremili takvu optužbu koja je bila teška 60 kg papira. Ali sjećamo se i odgovora od Haškog suda u kojem kažu da oni ne sude po težini papira već po činjenicama koje se mogu dokazati.
Sjetimo se optužbe protiv akademika dr. Ejuba Ganića. Beograd je raspisao potjernicu protiv g. Ganića zbog čega je bio uhapšen u Londonu. Naravno ni od ove optužbe nije bilo ništa. Akademik Ganić je pobjedio Srbiju na sudu u Londonu i slobodno se vratio svojoj kući. Slično je bilo i sa generalom Jovanom Divjakom u Beču.
Sjećamo se optužbi i protiv rah. Rasima Delića, komadanta Armije RBiH. Potom je došla optuzba protiv Nasera Orića. Iako je Naser Orić za iste optužbe oslobođen u Hagu monterima iz Beograda nije bilo dovoljno pa su ponovo pokrenuli tužbu protiv njega u BiH. Ovih dana svjedoci smo da je sud BiH oslobodio Nasera Orića svih optužbi koje mu Beograd montira. Ali, akterima ove priče iz Beograda to ništa ne znači. Oni ne priznaju presude suda kako onog Medjunarodnog suda pravde u Hagu tako i domaćeg Suda u BiH. Oni optuže i sude za njih drugi sudovi ne vrijede. Oni ustrajavaju u svojim lažima i montažama do besvjesti. Poznato nam je da u B. Luci djeluje tim koji broji 60 ljudi i koji svakodnevno radi na pripremi optužbi protiv pripadnika Armije RBiH, za navodne zločine protiv srpskih civila. Šta mislite šta radi tih 60 ljudi, stručnjaka iz raznih oblasti. Oni su dobro plaćeni da smišljaju i konstruišu optužbe protiv naših ljudi, oficira, a doći će na red i ljudi iz politike. Oni su svjesni da te njihove laži i optužbe padaju pred sudovima, ali oni neodustaju. U zadnje dvije godine podignuto je više optužnica protiv Bošnjaka nego protiv Srba i Hrvata zajedno. Dok pišem ovu kolumnu stiže vijest da je uhapšen i general Ramiz Dregović. Hoće li iko ostati od onih što su branili ovu zemlju a de ne budu na udaru te hajke i propagande? Ko sjedi u Sudu i Tuzilaštvu BiH i pokreće ove optužbe?
Jedna od vrlo svježih je i optužnica koja je podignuta protiv generala Nehrua Ganića i još 11. rugih ljudi koji su navodno odgovorni za zločin protiv civila Srba u mjestu Čemerno koje se nalazi između Breze i Ilijaša. Optužnica je napisana na više od 50 stranica i uključije 130 svjedoka. Oni što su pripremili tu optužnicu ne znaju da u mjestu Čemerno na popisu 1991.g. nije bilo niti jednog stanovnika, pa odakle onda ti civili na Čemernom. Dakle na tom mjestu su bili vojnici sa četiri haubice 122 mm i 30 hiljada granata i drugog strjeljiva. Te haubice su svakodnevno sijale smrt po Brezi, Visokom a moglo se dobaciti i do Kaknja. Nažalost naša štampa ne piše o zločinima srpske vojske u Lješevu kod Ilijaša gdje je cijelo selo stradalo, zatim u Misoci koja je poravnata sa zemljom. U općini Ilijaš sva muslimanska sela su spaljena a stanovništvo pobijeno ili protjerano i nema optužbi za te zločine. Zašto? Zato što mi nemamo tim od 60 ljudi koje rade na istraživanju tih zločina. Eh, ako naši neće hoće drugi i zbog toga se pripadnici Armije RBiH hapse, optužuju i sude. I pored ovih činjenica mi nismo u mogućnosti da profilišemo svoj stav, da branimo svoje ljude i da pomognemo lažno optuženim braniocima naše zemlje. Umjesto toga mi trošimo svoju snagu u međusobnom optuživanju i tako pomažemo agresora i naše neprijatelje. Krajnje je vrijeme braćo da se uozbiljimo i ujedinimo jer, samo ako smo jedinstveni možemo opstati na ovim prostorima. A takvima i Bog pomaže. Poštujmo jedni druge, poštujmo svoje izabrane predstavnike i bit će nam sigurno bolje. Druga stvar koja je ovdje veoma važna odnosi se na našu spremnost da pomognemo optuženim oficirima u odbrani. Ta pomoć može biti i moralnog i materijalnog karaktera. Ima li Bošnjaka advokata koji su spremni da brane naše generale besplatno? Ima li Bošnjaka koji može i hoće da pruži materijalnu pomoć tim ljudima? Oni se ne smiju ostaviti sami jer, nisu oni branili u ratu svoju kuću i sebe već su branili državu i narod. Zbog te činjenice naša je dužnost da im pomognemo u svakom pogledu. Samo tako možemo uspravno hodati i samo tako možemo ovdje opstati.
Živi i zdravi bili neka vas dragi Bog pomogne. Amin!