Razmišljanja, crtice BIZNIS I DRŽAVA
Autor: Haris Sejdić Objavljeno: 21. Nov 2018. 17:11:45
Preduzetništvo je individualna sposobnost koja se zasniva na korištenju prilika, bez obzira na raspoložive resurse, dok je biznis već pomno razrađen i komercijalno-tržišno održiv posao. Stoga se postavlja pitanje: kako jedan preduzetnički poduhvat pretvoriti u istinski i održiv biznis, takav da može dugoročno opstati na tržištu. Nesumnjivo, biznis se zasniva na znanju. Ono jest neophodno, ali nije i dovoljno da bi se postigao uspjeh. Pored znanja, potrebno je i umijeće komunikacije, potrebni su ljudi, kadrovi, potreban je potencijal tržišta... Možemo navoditi i brojne druge faktore. Ljudi se upoznaju, zbližavaju, pomažu i, pri tom, utiču jedni na druge. Međutim, kako graditi posao u nestabilnoj državi? Pravi i ozbiljan i dugoročan posao, biznis, ne smije imati nikakve smetnje niti prepreke od države. Dakle, ne govorimo o poslovima ratnog profiterstva i šverca, nego o ozbiljnim-stabilnim poslovima. Biznis mora od strane države biti stimulisan i kroz zakone podstican da bi postizao što bolje i veće rezultate; da se, ako može, proizvodi i tako smanji uvoz u državu; da se, ako može, vlastiti proizvod plasira vani i izvozom donese u državu strane valute. Da zapošljava, da sarađuje sa institutima i univerzitetima... Poslovni ljudi nisu i ne mogu biti protivnici uređene pravne države, nego su njeni saradnici u borbi za prosperitet i opće dobro. U Bosni i Hercegovini će biti značajnijeg napretka tek onda kada država i državne (entitetske, kantonalne...) institucije prestanu da prate i posmatraju poslovnog čovjeka sa podozrenjem i započnu ga tretirati sa uvažavanjem - kao partnera, a ne kao protivnika. Pokretačka snaga koja stoji iza slobodnog tržišta je preduzetnost čovjeka od posla ili, kako se to uobičajeno kaže, preduzetnika. To je osoba koji vidi šansu da iz slabo korištenih ili posve neiskorištenih resursa proizvede i ponudi nešto što tržište traži, ili što na tržištu nedostaje, ili, pak, naprosto, što tržište želi. Načinom poimanja i iz toga prositeklim postavkama javnost i mediji u Bosni i Hercegovini još su u vremenu socijalističke Jugoslavije, kada je gotovo sve bilo društveno vlasništvo. Mnogi i dalje imaju strah od toga da se pojedinac ne obogati. Niko ne razumije, ili neće da razumije da će taj pojedinac, ili pojedinci, platiti veći porez, da će na svako angažovanje radnika uplatiti sve propisane dadžbine, da će svojim investicijama pokretati rad cijelog niza malih, srednjih i velikih kompanija koje učestvuju u realizaciji tog projekta, odnosno investicije. Da će, na kraju krajeva, biti od koristi za mnoge općedruštvene programe koji su potrebni zajednici, da će podržavati humanitarne akcije, sportske i nevladine organizacije, kulturne i vjerske događaje, projekte i manifestacije. Da će stipendirati učenike, posbeno one nadarene, i na taj način osigurati kvalitetne i školovane ljude i za generacije koje dolaze. Mnogi misle da je u biznisu jednostavno: kupiš ili proizvedeš jeftinije, pa prodaš skuplje, i to je to. Ali ovo je krajnje pojednostavljeno razmišljanje, jer jedino u biznisu posjedovanje znanja ne znači i da ćete biti uspješni. Ako si ljekar, glumac, policajac, sudija, advokat, nastavnik, profesor..., kad imaš i znanje, sigurno ćeš postati uspješan i priznat. Jednom riječju, uspjet ćeš. U biznisu, međutim, to znanje ne mora nužno ništa da znači. Neophodno je imati i viziju i odvažnost, pa i da ti razne okolnosti idu na ruku, ali i da se poslože silnice koje ne možemo do kraja razumjeti, pa ih stoga i nazivamo mističnom riječju sreća. |